Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

IZ ┼ŻIVOTA I DJELOVANJA ARMENSKIH KR┼á─ćANA    (25.10.2012.)

Kristovi u─Źenici i mu─Źenici po cijelom svijetu

Postoji predaja prema kojoj je apostol Bartol nakon pothvata u Indiji i Perziji do┼íao u Armeniju gdje je izgradio mno┼ítvo hramova du┼ż rijeke Araks i utemeljio samostan blizu naselja Van, te mu─Źeni─Źki preminuo (g. 68) u jugoisto─Źnoj Armeniji. O ┼íirenju kr┼í─çanstva u Armeniji svjedo─Źe Tertulijan, bla┼żeni Augustin, Faust Bizantski (4. st.) u svojoj knjizi "Povijesna knji┼żnica", Agafangel, armenski pisac iz 5.stolje─ça, u svojoj knjizi "Povijest carevanja Trdata", te propovijedi Grgura Prosvjetitelja i dr. Me─Ĺutim, Armenci "pravim" apostolom svojim smatraju ipak sv. Grgura (Grigorija) Prosvjetitelja, koji je pokrstio kralja Trdata (Tiridata) III. (286-342), a s njim i armenski narod. Prema rije─Źima pape Benedikta XVI, to je svetac koji je "poveo narod iz tame u svjetlo".

Mu─Źeni─Źki put

Od prvoga je stolje─ça kr┼í─çanstvo postalo dio istobita (identiteta) Armenaca. Armenska apostolska Crkva ima vi┼íe od 6 milijuna vjernika (Armenija, Irak, Iran, Indija, Bliski istok, SAD, Etiopija, Europa, Turska). Danas pribli┼żno 90 % Armenaca pripada Armenskoj apostolskoj crkvi, 5 % Armenskoj katoli─Źkoj Crkvi i 5 % armenskim protestantskim ili evangeli─Źkim Crkvama. Armenski kr┼í─çani zemljopisno su rasprostranjeni po cijelom svijetu. Od 4. st. milijuni Armenaca, progonjenih sa strane Perzijanaca, Arapa, Turaka, prinu─Ĺeni su bili napu┼ítati svoju domovinu i skitati se po svijetu.

U 20. st. Armenci su do┼żivjeli nekoliko stra┼ínih genocida. U razdoblju od 1894. do 1896. godine na najokrutniji na─Źin bilo je uni┼íteno 300 tisu─ça Armenaca, koji su tada ┼żivjeli na tlu tadanje Osmanlijske Carevine, a od 1915. godine zatrto ih je jedan i pol milijuna. Godine 1916. u sirijskoj pustinji Der Zor, gdje se je nalazilo 500 tisu─ça Armenaca, u ┼żivotu je ostavljeno samo njih 10 do 20 tisu─ça ljudi. Stotine tisu─ça Armenaca protjerane su sa svojih ognji┼íta te su na┼íli nova pribje┼żi┼íta u stranim zemljama.

Osim ljudskih gubitaka bio je izvr┼íen i kulturocid nad duhovnom i kulturnom ba┼ítinom armenskoga naroda, bio je sravnjen sa zemljom golem broj armenskih naselja, crkava, samostana te drugih povijesnih i kulturnih spomenika. Danas 60 % Armenaca ┼żivi izvan granica svoje dr┼żave, no oni ipak ─Źuvaju svoju etnokulturnu i vjersku istobitnost (identi─Źnost). Oduvijek su Armenci i Crkva ─Źinili jednu etnovjersku neodvojivu cjelinu. Njihova je sudbina sli─Źna. Krvava i mu─Źeni─Źka povijest armenskoga naroda i njegove Crkve o tome svjedo─Źi.

Armenska apostolska Crkva

Armenska apostolska Crkva pripada "obitelji" staroisto─Źnih Crkava koje prihva─çaju samo prva tri ekumenska sabora te zbog toga imaju druga─Źiju kristologiju u odnosu prema Rimu i Bizantu. U vrijeme kristolo┼íke rasprave na crkvenom Kalcedonskom saboru 451. godine o tom jesu li u Kristu prisutne dvije naravi, ljudska i bo┼żanska, ili samo jedna, bo┼żanska, Kalcedonsko vjerovanje jasno je izreklo vjeru u dvije naravi u Kristu. One nisu me─Ĺusobno pomije┼íane i bo┼żanska narav nije poni┼ítila ljudsku. Takav crkveni nauk nije prihvatila Armenska Crkva jer ga je vidjela kao odstupanje od nauka ─ćirila Aleksandrijskoga o Kristovu jedinstvu. Stoga je Armenska Crkva dr┼żala da je trebalo biti progla┼íeno da je Krist "od dvije naravi", a ne "u dvije naravi".

Ipak, u drugoj polovici 20. st. armenski miafizitski crkveni nauk prihva─çen je kao mogu─çe tuma─Źenje pravovjernoga shva─çanja kr┼í─çanske vjere, a to su potvrdili vrhovni poglavar Katoli─Źke Crkve Ivan Pavao II. i ekumenski carigradski patrijarh Bartol (Bartolomej) I. Zajedni─Źka je izjava pape Ivana Pavla II. i armenskoga katolikosa Garegina II, progla┼íena 13. prosinca 1996. godine, potvrdila da je "prevladana teolo┼íka rasprava" koja je svojedobno dovela do crkvenoga raskola te da je armenska kristolo┼íka ispovijest pravovjerna i u suglasnosti s kr┼í─çanskom predajom, a 27. rujna 2001. godine potpisana je jo┼í i zajedni─Źka crkvena deklaracija. Sveti otac Ivan Pavao II. u Armeniji je svojedobno sudjelovao u zajedni─Źkoj liturgiji, koju je predvodio armenski katolikos Garegin II.

Obred matah

Jedna od obrednih osebujnosti vjernika Armenske apostolske Crkve jest matah (doslovno "donijeti sol") ili dobrotvorna gozba za sirotinju. Osnovna svrha mataha nije u prino┼íenju ┼żrtve nego u dono┼íenju dara Bogu u obliku pru┼żanja milosti siromasima. Tradicija je mataha povezana s Gospodnjim zavjetima: "Kad prire─Ĺuje┼í objed ili ve─Źeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni bra─çe, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi mo┼żda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad prire─Ĺuje┼í gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju ─Źime uzvratiti. Uzvratit ─çe ti se doista o uskrsnu─çe pravednih" (Lk 14, 12-14). Matah se vr┼íi naj─Źe┼í─çe kao zavjet uspjela ishoda ne─Źega, kao naprimjer povratak sina s rati┼íta ili ozdravljenje te┼íkoga bolesnika, ─Źlana obitelji, a tako─Ĺer kao zamolba za pokoj du┼íi umrloga. Matah se mo┼że vr┼íiti i u vrijeme velikih crkvenih blagdana ili kao zajedni─Źka gozba ─Źlanova ┼żupe ili bratov┼ítina. To nije u pravom smislu rije─Źi crkveni obred. Sudjelovanje je sve─çenika u obredu ograni─Źeno. Sve─çenik samo blagoslivlja sol koju je donio u crkvu dobro─Źinitelj za matah. ┼Żivotinju kolju doma. Prema tradiciji, za matah kolju mu┼żjake: junca, ovna, pijetla. Kuhaju meso u vodi s blagoslovljenom soli, a zatim ga razdjeljuje sirotinji. Meso se ne mo┼że ─Źuvati doma nego ga moraju razdati istoga dana nakon klanja.


Armensko pismo


Od 384. godine Armenska je apostolska Crkva neovisna, ima svoju vlastitu kulturu, jezik i pismo koje je sastavio oko 406. godine sve─çenik sv. Mesrop Ma┼ítoc (oko 361-440). Njegovo je pismo imalo 36 znakova, a nakon 12. st. dodana su jo┼í dva slova, tako da dana┼ínje armensko pismo ima 38 znakova, od kojih su mnogi o─Źuvali prvotni izgled. Nekada su, prije preuzimanja sustava arapskih brojaka, sva slova armenskoga pisma imala brojevnu vrijednost od 1 do 9.999, kao i slova hrvatske glagoljice, kojoj nalikuje. Prvo slovo alfabetnoga niza ozna─Źuje Boga (arm. Astvac), a zadnje - Krista (arm. Kristos). Bogoslu┼żje se odr┼żava u Armenskoj Crkvi na staroarmenskom jeziku (grabar), a propovijedi sve─çenik izri─Źe na suvremenom armenskom jeziku.

Relikvije

Armenska apostolska Crkva jest ─Źuvar mno┼ítva relikvija: koplje kojim je proboden Isus Krist, desnica sv. Grgura Prosvjetitelja, ostaci drva Noine arke. U E─Źmijadzinu se ─Źuvaju tako─Ĺer relikvije sv. Ivana Krstitelja, sv. Stjepana Prvomu─Źenika, svetih apostola Tadeja, Bartola, Andrije, Tome, te ostaci kri┼ża na kojem je raspet Isus, Kristove trnove krune. Prema predaji, koplje je donio u Armeniju apostol Tadej. Desnica Grgura Prosvjetitelja simbolizira duhovnu i crkvenu vlast vrhovnoga patrijarha i katolikosa svih Armenaca. U tijeku uljovarenja katolikos blagoslivlja sveto ulje kopljem i desnicom sv. Grgura Prosvjetitelja. Ostaci Noine arke, koja je stala na Araratskim planinama (Post 8, 4), na┼íao je, uz Bo┼żju providnost, u 4. st. biskup Jakov Nisibinski. Godine 1766. djeli─ç drva Noine arke katolikos Simeon Erevanci poslao je na dar ruskoj carici Katarini II.

Armenska katoli─Źka Crkva

Armenska katoli─Źka Crkva je jedna od isto─Źnokatoli─Źkih Crkava. Nakon ┼íto je Armenska apostolska Crkva slu┼żbeno prekinula zajedni┼ítvo s crkvama Kalcedonskoga sabora u 5. st., neki armenski biskupi i kongregacije poku┼íali su se vratiti zajedni┼ítvu s Katoli─Źkom Crkvom. Poku┼íaji povratka Katoli─Źkoj Crkvi su trajali nekoliko stolje─ça. U skladu s armenskim katoli─Źkim privr┼żenicima, Crkva se je pojavila 1198. godine u Cilicijskoj Armeniji (jug dana┼ínje sredi┼ínje Turske) kao posljedak unije izme─Ĺu Rimske katoli─Źke Crkve i Armenske apostolske Crkve. 22. studenoga 1439. godine na Firentinskom saboru bio je progla┼íen dekret Exultate Deo o uniji s Armenskom Crkvom. Godine 1742. papa Benedikt XIV. potvrdio je biv┼íega biskupa Abrahama Petra I. Ardzivjana (1679-1749) katoli─Źkim patrijarhom Cilicijske Armenije sa sjedi┼ítem u Libanonu. Papa Pio VIII. uspostavio je 1830. godine Armensku katoli─Źku nadbiskupiju za armenske katolike u Osmanlijskoj Carevini. Dugi proces ujedinjivanja Crkava zavr┼íen je 1831. godine kada je Osmanlijska Carevina proglasila slobodu organiziranja i ispovijedanja Armenske katoli─Źke Crkve. Godine 1833. u Rimu je osnovan zaseban Armenski kolegij za izobrazbu armenskoga katoli─Źkoga klera.

Piše: Artur Bagdasarov
Izvor: Portal Glas Koncila

 

Samostan Khor Virap iz 7. st. (u blizini granice s Turskom) i pogled na biblijsku planinu Ararat gdje je stala Noina arka.


28.10.2012.

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU