Pomirenje s prošlošću
Ne može se, doduše, živjeti u prošlosti, niti od prošlosti i pogotovu ne u svađama o njoj. Ali ne može se tek tako ona ni zaboraviti onda kad se to nekom prohtije. Kako ćete zaboraviti Vukovar i Škabrnju u ovim danima studenoga? Prošlost ne samo da živi u nama nego se iz nje može puno toga naučiti i predviđati budućnost.
Moguće je nešto drugo, moguće je i nužno, sine ira et studio, pomirenje s prošlošću koja se ne može promijeniti, pomirenje do kojega se dolazi jedino putem istine i poštivanja činjenica, a nikako njihovim zamagljivanjem i izvrtanjem, što je u nas, nažalost, česta praksa i čemu su kumovale sve vlasti i vlade u nas u posljednjih petnaest godina.
Bitan iskorak u tom pravcu napravilo je aktualno najviše hrvatsko državno vodstvo koje je u kompletnom sastavu zajedno sa slovenskim kolegama bez nametnutog kompleksa ustaštva sudjelovalo u komemoriranju i pokopu posmrtnih ostataka mučki ubijenih nekoliko tisuća nevinih ljudi, mrtvih i živih bačenih u Barbarin rov u mjestu Huda jama, što je samo jedno od istraženih i neistraženih stratišta. Još važnije je ono što su tamo rekli Kolinda Grabar-Kitarović i Andrej Plenković. Ukratko, svatko ima pravo na grob, sve žrtve zaslužuju jednako poštovanje, a svaki zločin i svi totalitarni režimi osudu, istraživanje poratnih zločina mora biti institucionalizirano i ozakonjeno, a ne prepušteno pojedincima.
Zvuk tupe pile
Ali, nemam iluzija kako će time stvar biti okončana i zatvorena. Sad kad se više ništa ne da sakriti ni zatrpati, slušamo niz opravdanja i ublažavanja, zvuk neke tupe pile okrenute naopako. Te ubijeni nisu ubijeni samo zato što su Hrvati, već zato što su bili protivnici, ubijeni su isključivo ustaše i domobrani, koji su automatski zločinci, a ne i civili, taj Bleiburg i Križni put su samo posljedica, e, ali tamo su vam bili Tuđman i Hebrang, pa i u drugim se zemljama događalo nešto slično, itd, itd.
Radnička je fronta, čiji je morbidni predsjednik još ranije uskliknuo „s… vam se na Bleiburg“, izjednačila mariborsku komemoraciju s klanjanjem pripadnicima SS trupa! Relativizacije postoje i s druge, one tzv. desne strane kad je riječ o zločinima NDH, ali u daleko manjoj mjeri. Opravdavanje zločina zapravo je solidariziranje s njim, i to nije pitanje „ljevice“ ili „desnice“, već je to pitanje elementarnog morala, suosjećajnosti i poštenja.
Josip Jović, slobodnadalmacija.hr
|
