|
U svojoj kolumnici kod svog toplog prijatelja Drage
Pilsela (podrijetlom iz Prnjavora, pripadnici ÄeÅ¡ke
manjine) bivši predsjednik Ivo Josipović nesmiljeno se
ruga Zdravku Tomcu i Zvonimiru Šeperoviću i etiketira ih
jeftinim konvertitima. Zapravo oni su za Josipovića od
one najgore vrste: partijski izdajnici i zato im nema
milosti.
Za takve je
najbolji lijek i stara prokuÅ¡ana komunistiÄka
receptura: vruće olovo i nek im Tito bude na pomoći.
Kako bi osnažio svoju argumentaciju, bivši u
svojoj kolumni citira panegirike socijalizmu i
samoupravljanju koje su ova dvojica pisala u svojoj
aktivnoj komunistiÄkoj karijeri. To nije nikakva tajna
i nitko svoju prošlost ne može prebrisati, sve će doći
na red, sve ono napisano i uÄinjeno. PoÄelo je u
Münchenu, Hrvatska će se zacrvenjeti od crvenih
uhidbenih naloga. |
Ako je i od Ive Josipovića, mizerno je i nedostojno
bivšeg predsjednika države, jer nisu ni nikad ni Zdravko
Tomac ni Zvonimir Šeparović zanijakali svoju
komunistiÄku proÅ¡lost; isto tako oni stariji znaju kako
su ti hvalospjevi Titu i Partiji izgledali, oni mlađi
mogu ih Äuti od tzv. antifaÅ¡ista, a iste komunistiÄke
hvalospjeve i dan-danas piše bivši Ivo Josipović,
kalinjingradski doktor. Nimalo se nije odmaknuo od stare
staljinistiÄke doktrine po modelu Katynske Å¡ume. Nije li
18. prosinca 2011. kao predsjednik Hrvatske, tada već
Älanice NATO-a (od 1. travnja 2009.), poslao brzojav
sućuti sjevernokorejskom narodu povodom smrti "dragog
voÄ‘e" Kim il Jonga, pravim imenom Jurij IrsenoviÄ Kim!?
Kojim pravom, i to (ne)Äovjeku koji je cijelu državu
pretvorio u koncetracijski logor?
Nije teÅ¡ko sprdati se s komunistiÄkom
prošlošću Tomca i Šeparovića - uvredljivo i otvoreno
sumnjati u nihovu katarzu - monstruozno je međutim
ustrajati na povijesnim i svjetonazorskim lažima i
zabludama. ÄŒak i nakon sloma jugoslavenskog komunizma
otvoreno podržavati njegova zlodjela od Bleiburga,
slovenskih grobišta do Križnog puta; opravdavati
nacionalizaciju, ekspropiraciju, rekviraciju i progon
Hrvata sve godine komunistiÄke tiranije. Komunizam je
u poraću ubio preko 400'000 Hrvata! To su slovenski
izvori, a kod njih su najveća hrvatska stratišta pa
usprkos joÅ¡ uvijek snažnoj komunistiÄkoj
indoktrinaciji, slovenski povjesniÄari znaju stanje
stvari! Koliko još nula u brojci likvidiranih Hrvata
treba dodati da bi bivši Ivo Josipović došao pameti i
uÄinio neÅ¡to sa sobom? Koliko je Ivo Josipović spreman
sam uÄiniti kako bi se broj ubijenih Hrvata povećao
ili je za bivšeg predsjednika "sve Hrvate" dovoljno
okrugla brojka za konaÄno rijeÅ¡enje hrvatskog pitanja?
Tomac i Šeparović su pokajnici, bivši
Ivo Josipović je veleizdajnik, jer sigurno nije dobio
povjerenje graÄ‘ana i predsjedniÄki mandat sa zadaćom
da poništi rezultate Domovinskog rata i da restaurira
komunizam, a Hrvatsku podvede pod srpsko-srbijansku
hegemoniju! To je stanje stvari u Josipovićevoj
kolumni: veleizdajnik se ruga pokajnicima.
Gubitnik Ivo Jospiović je toliko
inatljiv i okorjeo u svojoj komunistiÄkoj ideologiji,
da je naÅ¡ao naÄina da se petokraka naruga svastici i
nije teško pogoditi tko stoji iza nacrtane kukastog
križa na poljudskom travnjaku, aktivisti iz San Sira?
On želi na svaki naÄin ocrniti Hrvatsku kako bi
opravdao svoj veleizdajniÄki govor u Knesetu, svoje
recitacije o ustaškoj guji. Zato istraga tapka u
mraku, Milanović još nije siguran koliko (pre)daleko
treba ići u "fizlikovanju" bivšeg partijskog druga i
koliko se i SDPartija može okoristiti Josipovićevim
djelcem na Poljudu. I SDPartiji i Josipovićevoj
stranÄici od tri pijanca i dva i dva olinjala
marksistiÄka manekena potrebna je neprestana "ustaÅ¡ka
opasnost" kako bi na njoj gradili predizbornu kompanju
za Sabor.
Tada još predsjednik, Ivo Josipović je
razlog zašto MUP nije nikad smio objaviti imena i
prezimena uhićenih "hrvatskih" navijaÄa na San Siru.
To su Josipovićevi štićenici, grupa za posebne
namjene: Hrvati samo po hrvatskim putovnicama,
prigodno "Hrvati" kad treba kompromitirati Hrvatsku, i
ratoborna srpska manjina kad treba opstruirati
funkcioniranje hrvatske pravne države. O njima govori
SOA kad u svom godišnjem izvješću piše i upozorava na
umnožavanje ÄetniÄkih skupina u Hrvatskoj i
premrežavanju istih s istim i sliÄnim skupinama u BiH
i Srbiji. To ÄetniÅ¡tvo je za nacionalnu sigurnost
objektivna opasnost, i zato kao i 1991. Hrvati moraju
doista biti spremni ne samo pozdravom.
NovopeÄenog politiÄara koji kreće od
svoje nule, i njoj pridodaje sliÄne nule, ne smeta
komunistiÄko znakovlje pod kojima su komunistiÄka
vlast i drug Tito ubijali Hrvate ili ih žive bacali u
jame i rudarska okna, ali mu smeta "Evo zore...",
svaki domoljubni refren, sve što podsjeća na davno
izgubljenu povijesnu i građansku Hrvatsku. Nimalo mu
ne smeta ni i stan od tri stotine kvadrata u koji je
otac uÅ¡ao krvavih Äizama. BivÅ¡i predsjednik jednako
brani "ratni put" svoga oca kao i propalu komunistiÄku
ideologiju i nije se nikad upitao Å¡to s komunistiÄkim
klupkom zmija u njegovim grudima, Å¡to sa silnim
znakovljem komunistiÄkog terora?
Josipović i drugovi tzv. antifašisti,
i pravi jugokomunisti, žele vidjeti svastiku tamo i
gdje je nema; ako je nema narisat će je, ali ne žele
vidjeti crvene petokrake obasrane po cijeloj
Hrvatskoj, "lijepe titovke" pod kojom se sustavno
ubijao Hrvatski narod i pod kojom je 1991. Izvršena
agresija na Hrvatsku. Da su socijaldemokrati, a tako
se vole predstavljati, jednako bi digli glas protiv
svastike i crvene petokrake, jednako se usprotivili
crnoj i crvenoj tiraniji! Ali nisu nego su ostali
komunistiÄki juriÅ¡nici. Josipović je odvjetnik onih
Å¡to su silovali i klali nad jamama i rudarskim oknima,
sustavno strijeljali i pljaÄkali; podupiratelj svih
koji su se okoristili nacionalizacijama i agrarnim
reformama. Osnovao je stranku nadajući se će ga ona
skloniti od politiÄkih vjetrometine, uzalud jer ta
straÄica frustriranih nemoćnika neće moći zaÅ¡titi ni
njega ni njegova oca pred povijesnom nužnošću.
L. C.,
hrsvijet.net
(108) |