Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

EUROPSKA UNIJA, TAMO I NATRAG      (06.07.2011.)

Problem nije u tom kako u─çi u Europsku uniju nego kako ─Źitav iz nje iza─çi. Takve misli, ako ve─ç ne u praksi, teoretski prolaze kroz glave politi─Źara u Gr─Źkoj, ┼ápanjolskoj, Irskoj i Portugalu. Nakon po─Źetka burnih doga─Ĺaja izazvanih svjetskom financijskom krizom, izgleda da Europska unija sada vi┼íe voli Hrvatsku nego ┼íto Hrvatska voli Europsku uniju. Ravno prije godinu dana, kada su zapo─Źeli uli─Źni neredi u bankrotiranoj Gr─Źkoj, kojoj predstoji rasprodaja same sebe, ─Źelnik Europske komisije, Jos├ę Miguel Barosso, u malo zapa┼żenom razgovoru s europskim sindikalnim ─Źelnicima, nije isklju─Źio mogu─çnost "gra─Ĺanskog rata" i "diktatura" - tim vi┼íe ┼íto navedene zemlje, uklju─Źuju─çi i njegov rodni Portugal, imaju bogatu tradiciju vojnih udara.

 

I to bez obzira na ─Źinjenicu da su u zadnjih dvadeset godina upravo navedene zemlje dobivale najvi┼íe novaca iz fondova Europske unije. A od razvikanog "keltskog tigra", koji je do nedavno hvaljen do nebesa, ostao je samo pokisli irski seter. Da Europska unija treba danas vi┼íe Hrvatsku nego Hrvatska Europsku uniju ukazuje je i nedavni paternalisti─Źki govor njenih ─Źelnika upu─çen hrvatskim medijima povodom hrvatskog ─Źlanstva 2013. godine.

Svaki hrvatski dinami─Źan poslodavac i svaki mla─Ĺi Hrvat sa zavr┼íenim fakultetom, mo┼że se veseliti ulasku Hrvatske u Europsku uniju. Nema ve─çeg poni┼żenja nego ─Źekati u duga─Źkim kolonama drugog razreda europskih zra─Źnih luka za europsku propusnicu, ili se mrcvariti godinama za radnu ili studentsku dozvolu u europskim metropolama. Nakon 2004. godine, milijun mladih Poljaka razmigoljio se diljem Europske unije, jer svjetla budu─çnost nove poljske politi─Źke klase, nikako da se ostvari. Problem dakle nije u ideji Europske unije; problem le┼żi u tome ┼íto njeni vlastiti arhitekti ne znaju kojim putem da Europu pokrenu. A do hrvatskog srpnja 2013. jo┼í je jako daleko.


Sladoledi u Euroslaviji


Danas, u svjetlu dugogodi┼ínjih pregovora sa Europskom unijom postavlja se pitanje: Koja je uop─çe bila svrha stvaranja dr┼żave Hrvatske i ┼żrtava Domovinskog rata? Progla┼íenje samostalne i suverene dr┼żave? Izgleda da cilj stvaranja Hrvatske, barem slu┼íaju─çi hrvatsku politi─Źku klasu, nije nikakva samostalna Hrvatska, nego njeno ultimativno uklju─Źivanje u Europsku uniju. Premda Hrvatska nije jo┼í slu┼żbeno dio Europske unije, ona je njen psiholo┼íki i ideolo┼íki dio ve─ç punih dvadeset godina. Od raspada Jugoslavije 1991., sve su hrvatske vlade bile izlo┼żene stalnim briselskim pritiscima, ukazima i ultimatumima. Nikako nisu europski ─Źelnici htjeli 1991. godine prihvatiti ─Źinjenicu da se raspada njihova miljenica Jugoslavija. Dvadeset i tre─çeg kolovoza, 1991., u svom govoru pred Europskim parlamentom, biv┼íi predsjednik Europske komisije, Jacques Delors, je rekao: "Ne mo┼żemo ujediniti dr┼żave zapadne Europe i u isto vrijeme ohrabriti odlazak sovjetskih republika". Mora da je to bila dobra muzika za u┼íi Slobodana Milo┼íevi─ça.

A tko se ne sje─ça EU - "sladoledara" koju su hodo─Źastili u ratom zahva─çena hrvatska podru─Źja, uz svoje prodike o po┼ítivanju "prekida vatre" - koja nikako da stane? Europska unija neizravno je najvi┼íe odgovorna za rat u biv┼íoj Jugoslaviji. Nametanjem embarga Hrvatskoj, odbijanjem jasnog ozna─Źavanja agresora i ┼żrtve agresije, Unija je pokazala amaterski stav u formuliranju zajedni─Źke vanjske politike. A upravo je vanjska politika sr┼ż po kojoj se prepoznaje svaka politi─Źka jedinka, bilo da se jedinka zove dr┼żava, carstvo, ili unija. Ugovor iz Maastrichta koji se poklapa sa po─Źetkom agresije na Hrvatsku, samo je dodatno balkanizirao ─Źelnike Europske unije, budu─çi da svaki od njih, iz vlastitih povijesnih razloga, ima druga─Źiji stav prema hrvatskom, odnosno srpskom pitanju. A za┼íto bi Unija i njeni eurokrati donosili politi─Źke odluke, ako im vlastiti prijedlog Ustava (─îl. 1.41-7) i dalje daje alibi da se sakriju pod skute Amerikanaca i NATO-a? Istoimeni ─Źlanak prijedloga Europskog Ustava nadalje ka┼że da je "NATO za dr┼żave ─Źlanice temelj njihove kolektivne obrane". U praksi to zna─Źi da Europska unija, za svaki nedostatak svoje politi─Źke volje, uvijek ima izgovor u dobroj volji Amerike. Hrvatska je trebala ─Źekati ─Źetiri godine da bi njenu dramu rije┼íila Amerika - a ne Europa. Niti dan danas Europska unija nema zacrtanu viziju vanjske politike - te stoga niti jasnu viziju europske budu─çnosti.


Utopija na vlasti


Usporedba Europske unije sa biv┼íim sovjetskim Politbiroom ima na pretek, uklju─Źuju─çi i komentare poznatih pisaca i politi─Źara - i lijevih i desnih. Ruski knji┼żevnik i biv┼íi antikomunisti─Źki disident, Vladimir Bukovski, vidi u Europskoj uniji represivni mehanizam, gori od Sovjetskog Saveza. Francuski ljevi─Źari tako─Ĺer su bili glasni u odbacivanju Europskog Ustava tijekom referenduma u Francuskoj, 2005. godine. Biv┼íi francuski premijer i vi┼íe puta ministar, Edouard Balladur, nedavno je rekao da je "Europa od 27 ─Źlanica osu─Ĺena na neuspjeh". A najdalje je oti┼íao biv┼íi profesor i biv┼íi ameri─Źki ministar vanjskih poslova Henry Kissinger koji ironi─Źno i retori─Źki pita: "A koga da telefonski zovem u Europi?". Ovo nije niti vic niti ┼íala, budu─çi da se Europska unija sastoji od velikog broja tijela, bilo da je to Europska komisija, Vije─çe Europe, ili Europski parlament, od kojih svatko ─Źeka jedan na drugog da donese politi─Źku odluku. Paralele bi se mogle povu─çi sa jugoslavenskim SIV-om i republi─Źkim sekretarijatima biv┼íe Jugoslavije, od kojih je svaki prebacivao odgovornost na drugo tijelo jugoslavenske federacije. Biv┼íi dou┼ínici Udbe u dana┼ínjoj Hrvatskoj imaju pravno pokri─çe, jer svoj biv┼íi denuncijantski rad u korist republi─Źke Udbe, lagano mogu prebaciti na direktive savezne Udbe. Uostalom prave uzroke raspada Jugoslavije treba tra┼żiti u njenoj institucionalnoj paralizi izazvanom sukobima izme─Ĺu republi─Źkih i saveznih birokrata.

Svaka apstraktna dr┼żava bez legitimiteta ne mo┼że imati dugotrajni legalitet. A pitanje legitimiteta, ili pu─Źki re─Źeno vjerodostojnosti, le┼żi u ustavu svake zemlje. Europska unija nema normalan ustav, iz jednostavnog razloga ┼íto ne postoji europski narod. Postoje europski narodi i to svaki sa svojim vlastitim ustavom. Stoga se i prijedlog ustava Europske unije, ─Źiji je glavni pokreta─Ź bio biv┼íi francuski predsjednik Val├ęry Giscard d'Estaing, morao ve─ç nekoliko godina kasnije, t.j. 2007., mijenjati u tzv. Lisabonski ugovor - t.j. novi eufemizam za staru stvar. Giscard je toliko bio po┼íten pa nije lagao, nego je izjavio da je "Lisabonski ugovor, koji je isklju─Źivo napisan na temelju prijedloga o Ustavu (koji je umro 2005.), potpuno isti alat. Jedino se raspored u kutiji za alat izmijenio."

Laik na novi Lisabonski ugovor, koji je pun jezi─Źnih akrobacija, gleda sa strahopo┼ítovanjem, premda je rije─Ź o pojmovnom i jezi─Źnom priru─Źniku koji agitpropovskim rje─Źnikom daje primjedbe i nadopune na stavke prija┼ínjeg Ustava. Jer ako prvobitni Ustav nije mogao pro─çi niti kod Francuza, niti kod Nizozemaca, niti kod Danaca, onda treba natjerati sumnji─Źave europske glasa─Źe da glasuju za pri─Źuvnu lisabonsku verziju. A ako neka europska dr┼żava ni tada ne prihvati pri─Źuvnu verziju, kao ┼íto je to bila Irska u 2008. g. - tada Irci moraju glasati sve dok ne prihvate Lisabonski ugovor. Ovakav diktatorski i kriptokomunisti─Źki tik ima u svom pona┼íanju i dobar dio hrvatskih sabornika. Jer ako postoji i najmanji strah da hrvatski poslovi─Źni negativci, t.j. " desni─Źari", "tu─Ĺmanisti", "primitivci", "ognji┼ítari", "usta┼íke kape", "nacionalisti" itd., itd., na sljede─çem referendumu ka┼żu "NE!" , tada je potrebno stornirati referendum i zamijeniti ga kuloarima "reprezentativne demokracije", ┼íto je samo lijepi naziv za parlamentarne intrige razli─Źitih interesnih skupina.

Nije to ni┼íta novo. U Europskoj uniji, Njema─Źka, za razliku od drugih dr┼żava ─Źlanica, nema zakonsko pravo na referendum - ┼íto samo govori koliko je stvarno Njema─Źka suverena dr┼żava. Jedino pravo i obvezu koju Njema─Źka ima je da njeni porezni obveznici vje─Źito pla─çaju gre┼íke i tro┼íarine ostalih zemalja ─Źlanica, kao i da ┼íakom i kapom pla─çaju najve─çu tran┼íu eurobud┼żeta. Nijemci moraju uplatit 22 milijarde eura za spa┼íavanje nelikvidnih zemalja ─Źlanica. Dodu┼íe na vlastite zamolbe i s obzirom na vlastitu gospodarsku situaciju ovaj puta mogu protegnuti rok uplata, ali oni moraju platiti - jer nema drugih ─Źlanica koje mogu gasiti rastu─çi financijski po┼żar u Europi. Bez njema─Źkog novca nema Europske unije. Odnosno Unija funkcionira dokle god ima njema─Źkog novca.

A tko bira ─Źlanove mo─çne Europske komisije? Nitko. Europska komisija je izvr┼íno tijelo Europske unije, koja se sastoji od od europskih "povjerenika" (u slu┼żbenom francuskom jeziku koristi se rije─Ź "komesar" - rije─Ź koja bolje oslikava birokratsko pona┼íanje "povjerenika"), ─Źija politi─Źka pozicija u hijerarhiji Europske unije odgovara ulogama ministara 27 zemalja iz kojih oni dolaze. Njih ne bira ni─Źija dr┼żava ─Źlanica nego ih imenuje Vije─çe Europske unije. Predsjednika Komisije, ─Źija funkcija odgovara ulozi premijera, tako─Ĺer ne bira ni─Źija dr┼żava. A niti novog predsjednika Vije─ça Europe, Hermana Van Rompuya, nisu izabrali glasa─çi niti jedne dr┼żave ─Źlanice Europe.


Teologija tr┼żi┼íta; nova globalna superklasa


No mora se priznati da je Europska unija dobra platforma za kritiku Europske unije! Njeni najve─çi kriti─Źari mogu pred o─Źima cijele Europe otvoreno napadati njenu birokraciju, njene diktatorske impulse i njenu rasipni─Źku politiku. Engleski zastupnik u Europskom parlamentu Nigel Farage, ─Źak je izvrije─Ĺao fizi─Źki izgled Van Rompuya, nazvav┼íi ga "mlakonjom i tre─çerazrednim bankarskim ─Źinovnikom", te ga pred zastupnicima Parlamenta pitao: "A tko ste vi? Nikad o Vama nisam ─Źuo. Tko je za vas glasao?" Farage te┼íko optu┼żuje Uniju, a osobno Van Rompuya za malverzacije i manjak profesionalnih referenca. Farage se odbio ispri─Źati i Belgiji, Rompuyu i Uniji, te je rekao da "imam pravo napasti ─Źovjeka koji predstavlja 500 milijuna ljudi, a koji je pla─çen vi┼íe od ameri─Źkog predsjednika,a kojeg mi nismo izabrali.

Najve─çi nesporazum le┼żi u nedovoljnoj definiciji Europske unije. Je li Unija politi─Źko tijelo, ekonomsko tijelo, ili kulturno tijelo? Glavno mjesto spoticanja je stavka Ustava (─îl. I-3, 2) o kojoj je rije─Ź o "slobodnom tr┼żi┼ítu u kojem je konkurencija slobodna i neometana ". Ove rije─Źi izazvale su pravu paniku prije par godina kod francuskih socijalista, ali i europskih nacionalista, jer po toj jezi─Źnoj formulaciji (koja druga─Źije zvu─Źi na engleskom jeziku), Europska unija brani najgori oblik kapitalizma.

A mo┼żda je i tako. Sama rije─Ź "tr┼żi┼íte" spominje se 88 puta u prijedlogu Ustava do─Źim rije─Ź "konkurencija", 28 puta - iz ─Źega se mo┼że zaklju─Źiti da je glavni cilj Unije slijepa vjera u stalni gospodarski rast, a nimalo kulturna snaga Europljana ili politi─Źka suverenost Europe. To je i glavni razlog za┼íto Ustav nije pro┼íao 2005. g. u prvoj rundi, jer brojni gra─Ĺani Europe, a naro─Źito Francuzi, odbacuju globalni kapitalizam. Po Europskoj uniji dakle, sve druge politi─Źke alternative, a pogotovo ideja samostalne nacije, a kamoli nacionalizma, ne dolaze u obzir. Po tr┼żi┼ínoj logici mora se prihvatiti be┼í─çutnu eksploataciju i vjeru u sveto tr┼żi┼íte kao zavr┼íni povijesni ─Źin.

Potrebno je u interesu hrvatske javnosti znati kako su vo─Ĺeni desetgodi┼ínji pregovori s Europskom unijom i tko su pojedinci kojih su ih vodili? Koje su reference oni imali? - i to ne samo jezi─Źne, meta-jezi─Źne i para-jezi─Źne, nego kulturne, povijesne i strukovne? ┼áto su hrvatski pregovara─Źi dali, a ┼íto su dobili od Europske unije? Odnosno, u kojoj mjeri su protekli pregovori sa Europskom unijom bili dijalog, a u kojoj mjeri su pregovori bili "euro-monolog" uz zavr┼ínu bukvicu o nekom "monitoringu"? Hrvatska javnost je du┼żna to znati jer o tome ovisi ne samo budu─çnost Hrvatske u Uniji, nego i sudbina svih gra─Ĺana u Hrvatskoj. Europeisti i eurokrati vrlo dobro znaju, premda u javnosti ne ┼żele kazati, da nacionalizam, i to od za─Źetka europske Unije t.j. od famoznih Rimskih ugovora iz 1957. g., pa sve do danas, predstavlja najve─çu opasnosti za Europsku uniju.

Po filozofiji europeista i eurokrata, nacionalizam je kobna opasnost koja se mora sputati pod svaku cijenu, ─Źak ako je potrebno uvo─Ĺenje i masovne politi─Źko-policijske represije. Imaju─çi to u vidu jasno je za┼íto Njema─Źka u velikom izdanju, kao i Hrvatska u malom, igraju u Europi ulogu pu─Źko┼íkolskih "negativaca", koji obvezno poha─Ĺaju satove iz liberalne metodologije i antifa┼íisti─Źke pedagogije. Upada to u o─Źi pogotovo glede migracione "multikulti" politike koju Europska unija nije do dan danas definirala. U Europskoj uniji ┼żivi preko 25 milijuna gra─Ĺana neeuropskog podrijetla. Stoga je mogu─ça balkanizacija Europske unije, rasni neredi i provala nacionalizma, ne┼íto od ─Źega europeisti izuzetno strahuju. To pokazuju i nedavne sva─Ĺe izme─Ĺu Italije s Francuskom glede prihva─çanja sjevernoafri─Źkih izbjeglica i ponovnog uvo─Ĺenja grani─Źnih kontrola poznate pod zvu─Źnim toponimom "Schengen".

Jer svatko ┼żeli poslati "one druge", a to su prvenstveno izbjeglice iz sjeverne Afrike i prednje Azije, na tu─Ĺi teren, a ne ih dr┼żati u vlastitom dvori┼ítu. Najljep┼íe je pri─Źati o toleranciji i vi┼íeetni─Źkom su┼żivotu kad "oni drugi" obitavaju u tu─Ĺim ku─çama. Vrlo brzo, na mig Europske unije, Hrvatska ─çe prihvatiti tisu─çe izbjeglice iz cijelog svijeta. Mo┼żda bih se njih moglo smjestiti u nova naselja i kampove u liberalnoj Istri ili na podno┼żju Medvednice, i to u dvori┼íta hrvatske politi─Źke-medijske klase, koja se voli hvaliti svojom multikulti tolerancijom. Tada ─çe vlastitim primjerom mo─çi pokazati i ostalim Hrvatima sve ─Źari multietni─Źkog su┼żivota. Ako u tome nisu uspjeli bratstvom i jedinstvom u Titovoj Jugoslaviji, mo┼żda bolje uspiju u egzoti─Źnoj Uniji.


Ideja o katastrofi Europe


Biti ili ne biti u Europskoj uniji nije pitanje sad. Glavno pitanje jest - ┼żeli li Hrvatska u─çi u Uniju dvono┼żno ili ─Źetverono┼żno, servilno ili uspravno, sprijeda ili odostraga. Jedno je zna─Źila ideja jugoslavenstva u glavi Josipa Strossmayera ili Frane Supila, a drugo je bila ideja jugoslavenstva u glavi kralja Aleksandra Kara─Ĺor─Ĺevi─ça i generala Dra┼że Mihajlovi─ça. Sli─Źnu sudbinu jugoslavenstva mo┼że do┼żivjeti Europska unija. To nije ni┼íta novoga u povijesti. Ideja o Europi kao domu svih Europljana stara je kao i sami Europljani. Karlo Veliki u IX. stolje─çu imao je zamisao o zajedni─Źkoj kr┼í─çanskoj Europi kao bedemu protiv azijskih uljeza. Sli─Źno je mislio Karlo V u XVI. stolje─çu u svojstvu cara Svetog Rimskog Carstva. Princ Eugen Savojski, u XVII. bio je Europljanin francusko- talijansko- njema─Źkog podrijetla, s vrlim poznavanjem jezika i naroda na Balkanu. Shva─çao je probleme ne samo srednje i ju┼żne Europe nego i cijele Europe, i to puno bolje nego moderni briselski namjesnici. Uz malo sre─çe mogao je izbaciti Turke iz Bosne i pretvoriti Sarajevo nakon 1697. g. u barokni srednjeeuropski grad. Da je tako bilo izbjegle bi se u narednim stolje─çima serijske patnje i silne me─Ĺusobne mr┼żnje svih naroda jugoisto─Źne Europe. No Eugen je morao stalno premje┼ítati trupe iz Slavonije na rijeku Rajnu, jer vrla katoli─Źka Francuska imala je dobrog saveznika u Osmanlijama i nije mogla smisliti jaku Njema─Źku ili Austrougarsku u srcu Europe.

I Lenjin i Trocki i Staljin imali su svoju viziju zajedni─Źke Europe, o ─Źemu govore brojne legalne i ilegalne sovjetske republike, od Rumunjske i Mad┼żarske do Bavarske i Berlina, krajem 1919. godine. Do nedavno, postojala je mogu─çnost da glavni grad Unije, Bruxelles, bude pod znakom crvene zvijezde, a ne umotan u plavetnilo sa ┼żutim zvjezdicama. I nacional-socijalisti i europski fa┼íisti imali su svoju viziju zajedni─Źke Europe. Pola milijuna europskih dragovoljca, iz trideset i dva europska naroda, od ┼ápanjolske do Ukrajine, od Finske do Albanije, slu┼żilo je od 1941. do 1945. u njema─Źkim postrojbama. Prvog svibnja 1945. godine, oko 23 sati, na kri┼żanju Wilhelmstrasse i Prinz-Albrecht Strasse zavr┼íava bitka za novi-stari europski poredak, nakon ┼íto su se predali francuski dragovoljaca, ostaci Waffen-SS divizije Charlemagne. Dan kasnije. 2. svibnja, 1945., pripit sovjetski vojnik ubija zarobljenog francuskog legionara Rogera Albert Bruneta. Na taj na─Źin i takva verzija ujedinjene Europe zavr┼íava u Berlinu.


Prof. dr. Tomislav Suni─ç, Hrvatski list
23.06.2011.

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU