Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

DAN ┼ŻIVOTA   (velja─Źa 2003.)

Proteklo stolje─çe, kojega smo i sami bili graditelji i nositelji, ozna─Źeno je kao najnaprednije stolje─çe otkako se ─Źovjek po─Źeo slu┼żiti svojom stvarala─Źkom snagom otkri─ça i podvrgavanja prirode sebi. Upravo je to i stolje─çe najve─çe agresivnosti ljudskog roda i prema prirodi i prema ─Źovjeku. Nikada u ljudskoj povijesti nije bilo toliko stra┼ínih ratova, nasilja i zlo─Źina. Ta u┼żasna patolo┼íka agresivnost se uvukla na "mala vrata", a ogleda se u stra┼ínom nasilju nad plodom vlastite ljubavi, nad nero─Ĺenom djecom.

Otkako je komunisti─Źka Rusija 1920. g. legalizirala poba─Źaj, to najve─çe zlo svijeta, legaliziranjem se pristupilo masovnom uni┼ítavanju nero─Ĺenih, a sve u znaku naprednosti neke zemlje, posebno u zemljama tzv. kr┼í─çanske civilizacije.

U na┼íoj domovini, slobodnoj Hrvatskoj, gdje najve─çom brzinom izumiremo i nestajemo, moramo trpjeti takav zakon; on nam je, kako ka┼żu oni koji se odlu─Źuju za smrt vlastite nacije, vrata za ulazak u Europu. U hrvatskom dr┼żavnom Saboru donesen je "Zakon o za┼ítiti i dobrobiti ┼żivotinja", kojim se ┼ítiti ┼żivot ┼żivotinja i zauzima za njih, sve do krivi─Źne i humane odgovornosti za njih. Sve u skladu s biblijskim poslanjem ─Źovjeka.

U isto vrijeme se nemilosrdno provodi tzv. "Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlu─Źivanje o ra─Ĺanju djece" prema kojemu se ozakonjuje mu─Źenje i uni┼ítavanje ljudskih bi─ça-nero─Ĺene djece. O za┼ítiti ljudskog ┼żivota od njegovog za─Źe─ça pa do prirodnog kraja, o dobrobiti djece, mlade┼żi i obitelji, nema ni spomena u hrvatskom Saboru: ni toliko dobrobiti koliko to imaju zakonom za┼íti─çene ┼żivotinje.

Jer to bi nas stavilo izvan "naprednog svijeta". A za ulazak u tzv. europske integracije, zahtijeva se dono┼íenja protuprirodnih zakona, kojima se na istu razinu stavlja svetost prirodnog braka i svetopisamski prokazanu neprirodnu vezu mu┼íkarca s mu┼íkarcem ili ┼żene sa ┼żenom. ┼átovi┼íe, zahtijeva se, da se takvima zakonski omogu─çi usvajanje djece i povjerava njihov "odgoj"!

─îije djece? Odgoj u kojim neprirodnim i nemoralnim okvirima i uvjetima? Kada Crkva ovakvu tzv. naprednu civilizaciju potpuno moralno i odgovorno prokazuje kao "civilizaciju smrti", onda se na Nju, koja se zauzima za ┼żivot, s prezirom gleda i govori kako se Ona jo┼í uvijek nalazi u mra─Źnom srednjem vijeku. Ako takozvana demokracija postoji za svako zlo i zakonskim okvirom ga opravdava, onda ona nije demokracija-vladavina naroda, nego legalni na─Źin za partijske ideolo┼íke ciljeve koji se protive prirodi i moralu. Ispravna demokracija je ona koja se odlu─Źuje za dobro, za koje se mora zauzimati svaki ─Źovjek, kr┼í─çanin, vjernik, katolik, crkvena hijerarhija, ┼żivotoljubna politika i dru┼ítvene strukture vlasti i zakonodavstva.

Od 1996. g., prema odluci Hrvatske biskupske konferencije, mi Hrvati katolici, slavimo DAN ┼ŻIVOTA, a u cijeloj Crkvi se slavi DAN POSVE─ćENOG ┼ŻIVOTA-dan redovni┼ítva, na prvu nedjelju u mjesecu velja─Źi. Ove godine ovaj dan slavimo na svetkovinu Isusovog prikazanja u hramu - na Svije─çnicu. Upravo danas, kada se u cijelom svijetu gasi nada mira i bojnim poklicima poziva na rat, kada je ┼żivot milijuna ljudi u rukama jednog ─Źovjeka, kada se drhtavi plamen ┼żivota mo┼że ugasiti jednom izgovorenom rije─Źi: RAT, Crkva u Hrvata, osjetiv┼íi svu ┼żestinu zla prouzro─Źenog nedavnim agresorskim ratom na ovim na┼íim prostorima, poziva na slavlje ┼żivota, ┼żivota koji se posve─çuje i daruje Bogu po redovni─Źkom slu┼żenju bli┼żnjemu.

Ljudski ┼żivot je kruna Bo┼żjeg stvaranja i najve─ça je vrijednost u cijelom Svemiru. Bog je ─Źovjeka obdario najljep┼íim bo┼żanskim darovima: razumom, slobodom, savje┼í─çu, ljubavlju, znanjem, mudro┼í─çu i povjerio mu odgovornost za sebe i druge, povjerio mu nastavak stvaranja. U─Źinio je ─Źovjeka slobodnim kako bi se okrenuo dobru i svojim dobrim odnosima prema stvorenomu zahvaljivao svome Stvoritelju i na taj na─Źin omogu─çio ┼żivotni prostor svakom ljudskom bi─çu i ispravno se odnosio prema prirodnom ┼żivotinjskom i biljnom svijetu i "mrtvu prirodu" - prirodna bogatstva o┼żivotvorio brinu─çi se za njezinu ispravnu upotrebu - eksploataciju.

Od po─Źetka Bog je stvorio mu┼íko i ┼żensko, na svoju sliku on ih je stvorio. Blagoslovio ih je i rekao: "Plodite se i mno┼żite i napunite zemlju." (Post 1,27-28). Ljubav mu┼íkarca i ┼żene obogatio je i blagoslovio darom novoga ┼żivota: ra─Ĺanjem djece, tim najve─çim stvarala─Źkim ─Źinom povjerenom ─Źovjeku. Pozvao je ─Źovjeka od samog po─Źetka na ┼żivot i dao mu klju─Ź ┼żivota, hote─çi ga o─Źuvati od smrti. ─îovjek je od samoga ─Źina stvaranja odre─Ĺen za ┼żivot, da ga njeguje, odgaja, ─Źuva, brani i lije─Źi. Poslanjem vlastitog Sina, Isusa Krista, u svijet ─Źovjeka, Bog ─Źovje─Źji zemaljski ┼żivot uzdi┼że u vje─Źni. Iz njegove tjelesne smrtnosti, Bog uzdi┼że ─Źovjeka na besmrtnost du┼íe i otvara mu mogu─çnost punog zajedni┼ítva s njime u vje─Źnosti.

Time Bog ne osloba─Ĺa ─Źovjeka od njegove aktivne odgovornosti za ┼żivot koji se ra─Ĺa voljom ljudskom, nego ga poziva na slobodnu odluku za ┼żivot, da ga ┼ítiti od samog njegovog za─Źe─ça pod srcem majke.

─îovjek je pozvan na civilizaciju ljubavi, koja se o─Źituje u za┼ítiti najsvetijeg Bo┼żjeg dara: ┼żivota, da ga ─Źuva od njegova za─Źe─ça, a ne da plod svoje ljubavi uzurpiranom slobodom presu─Ĺuje smr─çu. Jer slobodna odluka za smrt protivi se izvornom Bo┼żjem daru slobode koja otvara vrata ┼żivotu i kojom se ─Źovjek odlu─Źuje za dobro. Prikazanjem Isusa u hramu, prikazuje se svaki ro─Ĺeni ┼żivot Bogu, jer svaki ┼żivot pripada Bogu. Isus - "Svjetlost na prosvjetljenje naroda" - uskrslim svjetlom raskrinkao je sve namisli srca ljudi i njihovih mra─Źnih nauma i djelovanja. On nas poziva, da se, m, koji se deklariramo kao Kristovi sljedbenici, vo─Ĺeni Duhom Svetim odgovorno, ne samo formalno, nego da se u svakodnevnoj praksi zauzimamo za evan─Ĺeoski navje┼ítaj-radosne vijesti ┼żivota i da to svjedo─Źimo svojim krs─çanskim i ljudskim moralnim ┼żivotom - usprkos svim naljepnicama - etiketama i osudama o zaostalosti. Na to smo pozvani kao "katoli─Źka nacija", koja se 87 % deklarirala katoli─Źkom.

Svoju pripadnost Katoli─Źkoj Crkvi i vjernosti Bogu po evan─Ĺeoskom navje┼ítaju ┼żivota u Isusu Kristu, moramo znati hrabro zastupati i pokazati i na politi─Źkom i dru┼ítvenom planu na┼íega vjerskog i nacionalnog bi─ça. Ako takozvana demokracija postoji za svako zlo i zakonskim okvirom ga opravdava, onda ona nije demokracija - vladavina naroda, nego legalni na─Źin za partijske ideolo┼íke ciljeve koji se protive prirodi i moralu. Ispravna demokracija je ona koja se odlu─Źuje za dobro, za koje se mora zauzimati svaki ─Źovjek, kr┼í─çanin, vjernik, katolik, crkvena hijerarhija, ┼żivotoljubna politika i dru┼ítvene strukture vlasti i zakonodavstva.

Marija i Josip su prikazali ┼żivot -Isusa- u hramu. Starac ┼áimun je s olak┼íanjem izrekao svoju hvalu Bogu i molitvu sretnog starca: "Sad otpu┼íta┼í slugu svoga, Gospodine, u miru. Ta vidje┼íe o─Źi moje spasenje Tvoje..svim narodima. Svjetlost na prosvjetljenje svih naroda" (usp. Lk 2,29-32).

┼áto ─çemo mi, hrvatski Narod, danas prikazati Bogu? Matice umrlih? Bolni─Źke spise o poba─Źenoj-ubijenoj djeci? Banku podataka o zamrznutim rasplodnim ljudskim stanicama na kojima se eksperimentira bez znanja onih kojima su uzete? Kojim se rije─Źima mogu na┼íi starci i starice opra┼ítati s ovim svijetom? Sretni poput starca ┼áimuna, ┼íto imaju djecu, unuke, praunuke, nasljednike, na vlastitu radost i radost na┼íem vjerskom hrvatskom nacionalnom bi─çu? Ili pla─Źem nad prazninom doma koji ostavljaju nikome, ili nad vlastitom pobijenom nero─Ĺenom djecom?

Dan ┼żivota a ne smrti. Dan za┼ítite ljudskog ┼żivota, a ne ubijanje u korijenu za─Źetog ljudskog bi─ça. Svije─çnica-plamen svije─çe, taj simbol neza┼íti─çenosti i krhkosti ljudskog ┼żivota u rukama mo─çnog ─Źovjeka, drhti danas, boje─çi se da ga se ne ugasi. Ne drhti zapadni svijet, koji poziva na rat, jer ne drhti niti pred nevinim ubijenim tek za─Źetim ljudskim bi─çem. Dana┼ínji dan nas poziva na iskreno i duboko razmi┼íljanje o ┼żivotu; poziva nas da budno nad ┼żivotom bdijemo: kao kad majka svoje novoro─Ĺen─Źe s ljubavlju i nje┼żno┼í─çu za┼ítitni─Źki privija na svoje grudi; da ga stitimo za┼ítitni─Źkom rukom onako kako se plamen svije─çe ┼ítiti od nemilog pa i nenadanog da┼íka vjetra.

Privijmo i mi na na┼ía srca ┼żivot onih koji se ne mogu braniti - ┼żivot nero─Ĺene djece, ┼żivot koji visi o milosti ili nemilosti "mo─çnog svijeta", za┼ítitimo ga svojim ─Źestitim moralnim stavovima i omogu─çimo mu svojom politi─Źkom odlukom za┼ítitu. Samo na taj na─Źin imamo pravo moliti Boga za na┼íe osobno zdravlje, zdravlje djece, roditelja, obitelji i preporuke upu─çivati Onoj, koja se svojim potpunim povjerenjem stavila Bogu na raspolaganje, bla┼żenoj Gospi Lurdskoj, u ─Źiju ─Źast se u cijeloj Crkvi katoli─Źkoj zapo─Źinje devetodnevna duhovna priprema i obnova. Neka nas po Marijinom mo─çnom zagovoru Bog ozdravi u na┼íem osobnom i cijelom nacionalnom bi─çu od najstra┼ínijeg ozakonjenog zla, od ubojstva ┼żivota. Jer, mi smo narod ┼żivih. Amen.

Fra Zlatko Špehar, gvardijan vukovarski
Nedjelja, "Svije─çnica" - 02.velja─Źe 2003.g.

001-2003

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU