Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

   
   
   
 

HRVAT, VOJNIK I VLADATELJ KORDOBE     (09.03.2023.)

Wadha el Ameri bio je Hrvat, ali mu pravo, hrvatsko ime ne znamo, nego samo ono, koje je nosio u arapskoj Kordobi u ┼ápanjolskoj po─Źetkom 11. stolje─ça.

Wadha el Ameri bio je vojnik i vladatelj Kordobe, pa bi netko mogao prigovoriti, ┼íto ─çe vojni─Źina i politi─Źar me─Ĺu kulturno-povijesnim portretima? Kao ┼íto je mo┼żda zamije─çeno, na┼íi kultumo-povijesni portreti ─Źesto su portreti ne samo osoba nego i odre─Ĺene sredine i odre─Ĺenog povijesnog razdoblja.


Pojava pak Wadhe el Amerija u ┼ápanjolskoj onog doba posljedica je kulturnih prilika, koje su vladale u to doba u tom arapskom kalifatu u ┼ápanjolskoj i u hrvatskom kraljevstvu, kao i me─Ĺusobnih odno┼íaja tih dviju srednjovjekovnih dr┼żava, kojih je kultura tada bila me─Ĺu prvima u Europi.

┼ápanjolsku danas nastanjuju: ┼ápanjolci, Katalonci, Galegosii i Baski. Pra ┼żitelji te zemlje bijahu Iberi i Liguri. Poslije ju naseljuju Feni─Źani, Grci i Kelti. Kad ┼ápanjolsku osvoje Rimljani, sna┼żno ju romaniziraju. U petom stolje─çu po Kristu ┼ápanjolsku osvajaju razli─Źiti germanski narodi, me─Ĺu kojima ima i Iranaca, srodnih ┼ápanjolskim prastarim Iberima, kao ┼íto su Alani, veliko i najratobonnije i najja─Źe sarmatsko pleme. Neki povjesnici kao na primjer Sulimirsky u Engleskoj, dr┼że, da su Alani zapravo stari Hrvati. Jedini od naroda, koji dolaze u ┼ápanjolsku u doba velike Seobe naroda i u njoj osnivaju trajniju dr┼żavnu organizaciju, to su Vizigoti. Nu, nju sru┼íe Araipi. Bitka me─Ĺu Arapima i Vizigotima godine 711. kod Xeres de la Frontera postavljaju se obi─Źno kao granica, koja dijeli povijest stare ┼ápanjolske na dva glavna razdoblja. Odsudni ─Źimbenik sad u toj zemlji postaju Arapi. Goti se povla─Źe na sjever i zadr┼żavaju se samo u Austriji. Arapski kalifat utemeljen je godine 756. pod kalifom Abd ar-Rahmanom. Arapska Kordoba postaje u to doba jednim od najja─Źih kulturnih sredit┼ía Evrope.

Vjekoslav Klai─ç u svojoj knjizi ┬╗Slike iz slavenske povijesti┬ź, Matica hrvatska, Zagreb 1903, u ─Źlanku ┬╗Hrvatska stra┼ża u Spaniji┬ź pi┼íe o Hrvatima u ┼ápanjolskoj od 8. do 11 stolje─ça.

On bilje┼żi, da se je u Kordobi, na rijeci Guadalquiru razvijao, ┬╗bujni duh Arapa┬ź, da su njegovali znanost i umjetnost, te da je Kordoba tako postala ┬╗pravi evropski raj┬ź. Kalifi kordobski stolovahu u pala─Źi Alcazaru. Kordoba je postala drugi Bagdad, veli Klai─ç. Nu kalifi kordobski nisu bili nikako sigurni za svoj ┼żivot i zato ustroji┼íe tjelesnu stra┼żu. Kao ┼íto su carevi rimski, veli Klai─ç, imali svoje pretorijance od bjeloputne mlade┼żi germanske, tako su kalifi kordobski imali svoju stra┼żu, koja je bila sastavljena od Afrikanaca, a me─Ĺu njima bija┼íe i ┬╗do 2'000 pravih Hrvata┬ź.

Odgovaraju─çi na pitanje, kako su ti Hrvati dospjeli u ┼ápanjolsku, Klai─ç ka┼że, da su Hrvati odvajkada imali veliku mornaricu kako ratnu, tako trgova─Źku i da su u pomorskim bitkama s Mle─Źanima ili s Arapima hrvatski mornari dospijevali u su┼żanjstvo i tako bili prodani u roblje i kao robovi do┼íli u ┼ápanjolsku. Neki drugi pisci tvrde, da su ti Hrvati bili slobodni ljudi, koji su se sami dali najmiti kao slobodni najamnici i ratnici po zanimanju i kod arapskih kalifa slu┼żili kao dvorska stra┼ża. Tjelesnu stra┼żu na kordobskom dvoru ustanovio je kalif Hakman I, koji je vladao od 796. do 882. i bio tre─çi kardobski kalif po redu. On je hrvatsku ─Źetu odijelio od drugih gardista i dao im posebnog, hrvatskog zapovijedniika. Kako ti Hrvati nisu znali govoriti arapski, Arapi su ih zvali ┬╗Nijemci┬ź. Tako su Turci katolike (Hrvate) u Bosni zvali ┬╗Mad┼żari┬ź, a muslimane ÔÇö ┬╗Hrvati┬ź.

Kalif Abdurahman III osobito je njegovao lijepe politi─Źke, trgova─Źke i kulturne doticaje sa sivima pa tako i s hrvatskim kraljem.

On je hrvatsku ─Źetu na svojem dvoru pove─çao na ┼íest tisu─ça momaka. Njegov sin Alhakem II ih je jo┼í vi┼íe uzdignuo pa su imala ─Źast stra┼żariti pred samim kalifovim prijestoljem. Alkahema je naslijedio njegov nedorasli, slabi sin He┼íam II ÔÇö ┬╗najnesretniji od svih vladara cardobskih┬ź. Kako je He┼íam bio nedorastao, imenovao je svojiim had┼żibom tj. prvim savjetnikom nekog Almamzora od roda Alamerida. Taj je kanio, vide─çi slabost He┼íamovu, da zakonitom kalifu preotme vlast i sam se imenuje vladarom dr┼żave. Uspio je za se predobiti Afrikance u tjelesnoj stra┼żi, ali Hrvate nije mogao nikako.

Vjerni Hrvati ne htjedo┼íe pristati na izdaju. Da ukloni svoju glavnu smetnju ÔÇö Hrvate, napadne ih sa svojim ─Źetama i sve poubija. Hrvati hrabro izgino┼íe. To je bilo godine 980. Ugrabiv┼íi vlast za se, uvidje da mu je te┼íko na dvoru bez Hrvata, pa zato dovede u Kordobu novu ─Źetu iz Hrvatske i dade im svoje obiteljsko ime: ALA-MERIS. Od tog doba Hrvate neprestano u Kordobi zovu tim imenom. Godine 1102. umre Almanzor. Iza njega ostado┼íe njegova dva sina: Abdelmelik i Abderrahman, koji ga naslijedi┼íe u ─Źasti had┼żiba i u upravi kalifatom. Almanzor nije ubio kalifa He┼íama II, on je bio i dalje ┼żiv i tobo┼że vladao, ali je sva vlast bila u rukama Almanzorovim. Kalifov ro─Ĺak Muhamed htio je vlast i zato dade ubiti had┼żiba Abderrahmana. He┼íam II nije mogao proti tomu ni┼íta, ali se je zato diglo cijelo pleme Almerida da osveti smrt svojeg ro─Ĺaka.

U to doba stupa na pozornicu Hrvat Wadha el Ameri, koji je pet godina od 1009. do 1013. bio zapravo jedini vladatelj Kordobe.

Almanzor ga je imenovao dvorjanikom He┼íemovim. Njegov je dar bio u prvom redu politi─Źki. Mrzio je Muhameda, kad se pojavio, ali je znao, da mu ne mo┼że jo┼í ni┼íta, pa je ─Źekao priliku. Muhamed je pobijedio u boju, a kalif He┼íam ga je imenovao svojim had┼żibom. Muhamed je snovao, da postane kalif, pa zato htjede najprije smaknuti He┼íama. Wadha el Ameri jedva ga od toga odvrati. Muhamed zatvori He┼íama u tamnicu. Objavi, da je kalif umro, a sebe proglasi vladarom. Prva je briga bila Muhamedu, kad je zasio na prijestolje, da pridobije mo─çnog Wadha el Amerd i odmah ga imenovao had┼żibom. To imenovanje izazove nezadovoljstvo kod He┼íama ben SoJimaina, vo─Ĺe Afrikanaca u tjelesnoj stra┼żi. Kalif Muhamed ih otjera iz Kordobe. Oni po─Ĺo┼íe, ali se pobune i stado┼íe opsjedati Kordobu.

Trebalo je muke Wadha el Ameriiju, da je sa svojim Hrvatima uspio pobijediti i odbaciti Afrikance iz grada.

Vo─Ĺu im je uihvaitio i pogubio. Wadha el Ameri je ubio He┼íama ben Solanama, nu Afrikanci izabra┼íe sad za vo─Ĺu Solimama ben Hakema i otpo─Źe┼íe gra─Ĺanski rat u Kordobi. Wadha el Ameri je sad odlu─Źio uni┼ítiti i Muhameda i Solimama i vratiti na prijesto zakonitog kalifa He┼íama, kojem je on neprestano u svom srcu bio vjeran. Soliman je pobijedio Muhameda i u┼íao u grad. Wadha je upozoravao pu─Źanstvo, da se ne opire osvaja─Źu, nego da ─Źeka svoj ─Źas. Soliman se proglasi kalifom a Wadha el Amnija postavi za had┼żiba. Wadha mu je odao tajnu: pravi kalif jo┼í ┼żivi i tra┼żio od njega, da ga pusti iz zatvora i prepusti mu vlast. Soliman nije htio na to pristati.

Na to provali Muhamed u Kordobu i istjera Solimana. Muhamed u─Ĺe u Kordobu, ostavi svu vlast Wadhi el Ameriju i po─Ĺe progoniti Solimana, da ga do kraja uni┼íti. Nu Solimain potu─Źe Muhameda te stade opsjedati grad. Muhamed je jedva izvukao ┼żivu glavu i vratio se natrag svega s nekoliko vojnika. Sad uvidi Wadha da je ─Źas osvete, ─Źas zaigrati na svoju vlastitu kartu. Muhamed je bio nemo─çan i Wadha el Ameri uzme svu vlast u svoje ruke i na sve polo┼żaje postavi sivoje zemljake Hrvate. Muhamed se sad upla┼íi vi┼íe njega nego li Solimana. Wadha izvu─Źe iz tamnice kalifa He┼íama II i poka┼że ga narodu u mo┼íeji. He┼íam se vrati na prijesto, a Wadha el Ameriju postavi za had┼żiba. I dalje je zapravo vladao on, Wadha. Kalif je ─Źinio sve, ┼íto je on htio.


Muhamedu bi odrubljena glaiva. Wadha je po┼íalje Solimau. To je trebalo zna─Źiti, da isto i njega ─Źeka. Solimam se na to silno razjari i po┼íalje glavu Muhaimedovu njegovom sirnu Obeidalahu, da osveti o─Źevu smrt. Tako se dvije donedavno protivne strane zdru┼żi┼íe zajedno proti Wadhi el Ameriju. Wadha povjeri upravu nad gradom svojim Hrvatima Zaboru i Hambaru, a on s vojskom iza─Ĺe iz grada, da razbije protivnike. Najprije navali na Obeidalaha i pobijedi ga, malo zaitim Solimama.

Wadha se vrati u Kordobu u velikom slavlju. Sad je bio najja─çi ─Źovjek u Kordobi i neograni─Źeni vladar arapske ┼ápanjolske.

Na svim mjestima u upravi bijahu Hrvati, koje stigo┼íe najve─çe ─Źasti. Svi ┼ápanjolski gradovi imaili su za poglavare Hrvate. Nu to nije trajalo dugo. Vlast Hrvata u Kordobi izazivala je nezadovoljstvo Arapa. Soliman je opet navalio na Kordobu. Wadha i njegovi Hrvati, tu─Ĺinci u dalekoj zemlji, nisu imali oslonca u narodu. U tom ─Źasu upla┼íeni kalif He┼íam II odlu─Źi izdati Wadha el Amerija i dade ga uhvatiti i ubiti. Na ─Źast had┼żiba He┼íam II dade uzvisiti tada drugog Hrvata - plemenitog i hrabrog Hairama┬ź. Nu Soliman provali u grad. Hairam i njegovi Hrvati hrabro su se odupirali osvaja─Źu, ali je Soliman bio ja─Źi. ─îim je u┼íao u grad, dade pogubiti Ha┼íema II. S njim je izumrla dinastija Omejevi─ça. Nakom njegovog pada ┼ápanjolskom su jo┼í dugo bijesnili gra─Ĺanski ratovi.

Jo┼í se je jedam Hrvat digao u ┼ápanjolskoj do velike ─Źasti.

To je bio Zohair Alameri. Godine 1018. dobio je u namjesni┼ítvo grad Denia, a zatim je stekao Almeriju i isto─Źno ┼ípanjolsko primorje od Murcija do Almerije s cijelim Baleanskim oto─Źjem. Vladao je dugo i sretno sve do svoje smrti god. 1041.

Klai─çeve podatke iz 1903. potvr─Ĺuje i dr. Lavoslav Glesinger, koji je u ┬╗Jevrejskom almanahu┬ź 1955/1956. (izdanje Saveza Jevrejskih op┼ítina Jugoslavije, Beograd) objavio raspravu ┬╗Jevreji i Hrvati u arapskoj ┼ápaniji┬ź. Dr Glesinger spominje velike zasluge na kulturnom polju kalifa Abderahmana III (912-961), koji je u Kordobi osnovao znamenitu znanstvenu Akademiju i koji je podupirao znanost i umjetmost kao nijedan evropski vladar onog doba. Spominje i njegovog nasljednika al-Hakama II (961-976). Kordoba je u njihovo doba, kao sredi┼íte cijelog islamskog zapada, bila grad od milijun ┼żitelja, s tri tisu─çe mo┼íeja i tri stotine javnih kupali┼íta. Dr Glesinger veli, kako je ─Źudno to, da je u tom velikom kulturnom radu udio samih Arapa bio relativno malen, da su kulturni ┼żivot stvarali uglavnom tu─Ĺinci. ┬╗Od tih stranih elemenata┬ź, veli dr Glesinger, najva┼żndji su bili Jevreji i Sloveni, a me─Ĺu ovima osobito Hrvati┬ź.

Nadalje dr Glesinger govori o udjelu ┼Żidova u arapskoj ┼ápanjolskoj, da je to jedna od najsjajnijih stranica zajedni─Źke ┼żidovsko-arapske suradnje i ┼żidovske povijesti uop─çe. Veliku ulogu u Kordobskom kalifatu igrao je ┼Żidov Hazdaj ibn ┼áaprut, mo─çni dr┼żavnik, lije─Źnik i kulturni radnik i znamenita poliglot. U njegovo doba povijesni izvori bilje┼że posjet delegacije bizantskog cara Konstantina VII Porfirogeneta, koja je stigla u Kordobu godine 949. Godine pak 953. do┼íla je u Kordobu i delegacija hrvatskog kralja, u kojoj su bila i dva poslanika ┼Żidova, Mar Saul i Mar Josef, koji su bili u diplomatskoj slu┼żbi hrvatskog kralja kao znalci jezika i vje┼íti i naobra┼żeni ljudi u svemu. Mar Saul i Mar Josef pripovijedali su, Hazadaj ibn Saprutu o nekom slijepom ┼Żidovu, koji je nedavno do┼íao u Hrvatsku iz dr┼żave Hazara za koju se je Hazdaj veoma zainteresirao. Hazdaj je poslao po Mar Saulu i Mar Jozefu pismo za hazarskog cara, u kojem spominje, da je primio poslanstvo ┬╗njema─Źkog cara, kralja Hrvata i bizantskog cara┬ź. Hrvate ovdje Hazdaj naziva Hagebalim.

Dr. Lavoslav Glesinger pi┼íe nadalje, da su doticaji me─Ĺu Hrvatima i Kordobskim kalifima bile veoma ┼żive i da su zapo─Źele jo┼í za kralja Tomislava.

I on govori o hrvatskoj stra┼żi po─Źev od kalifa al-Hakama (796-822). Nadodaje, da je najvi┼íe Hrvata do┼ílo u arapsku ┼ápanjolsku u doba kalifa Abderahmana III, koji je imao osobito dobre veze s hrvatskim vladarima, te da su medu Hrvatskom i ┼ápanjolskom bile tada veoma ┼żive trgova─Źke sveze, a da su u tomu i ┼Żidovi imali znatan udio. U takvim prilikama dakako da su obadva vladara morali ─Źesto slati poslanstva s darovima jedan drugom. Glesinger spominje, da se o Hrvatima tog doba nalaze vijesti kod arapskih pisaca al-Farganija, al-Horamiija ibn Hordabe, a o Hrvatskoj je pisao i ┼ípanjolski ┼Żidov Ibrahim ibn Jakub.

Kako Hazdaj ibn ┼áaprut naziva Hrvate imenom Gebalim, dugo se je u znanosti vodila diskusija, je li se to ime doista odnosi na Hrvate, nu danas je dokazano, da se ┬╗pod tim nazivom mogu razumijevati samo Hrvati, ┼íto je, uostalom, istaknuo jo┼í u pro┼ílom stolje─çu ve─çi broj uva┼żenih stranih autora┬ź, veli dr. Glesinger. Dodaje, da se tim najvi┼íe bavio Ra─Źki, koji je preveo rije─Ź GEBALIM kao gorani te da rije─Ź Hrvat dolazi od rije─Źi Gora tj. to─Źnije Hora. U davnoj pro┼ílosti svijeta postojao je narod Hora ili Hara, koji je doa┼ío u Iran iz Horezima, s istoka, s obale Aralskog jezera, pradomovine Arijaca, a to su bili preci na┼íih dana┼ínjih Hrvata. Iz Irana su do┼íli na Kavkaz, a onda su pre┼íli Don, zatim stigli do obale Jadrana. Kod Arapa postoji rije─Ź Gebalim isto kao i kod Hebreja. Pod tim imenom spominje se narod Gebalim u Starom zavjetu, u knjizi proroka Ezekijela i u Psalmima Davidovim. Dr Glesinger se poziva na studiju Vladimira Ma┼żurani─ça u Kolu 1927. i na ┼żidovske pisce Schwarza, Caiderotna, Diamanta i Sika.

HISTORICUS II

Hrvatski knji┼żevni list, 1969.

Priredila D. Gaupp

www.hkz-kkv.ch

190 - 2023

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: