1. Sebi uporno tražimo mesiju, voljenog političkog vođu koji će nas kao stado ovaca izvesti iz ropstva (koje smo sami sebi nametnuli i namećemo!), a takvog redovito tražimo među demagozima koji učestalo koriste neku od riječi koje jako volimo - "lustracija", "demokracija", "nacija" itd. Svako malo se u nekome od takvih razočaramo, pa onda zazivamo nekog od istrošenih voljenih vođa da se vrate i spase nas od onog trenutnog voljenog vođe.
Nekoć davno u splitskom zoološkom vrtu živjela je lisica koja je u svom kavezu stalno trčala u krug i tako provela čitav život u kojemu se na kraju nije dogodilo ništa. Podsjeća me na Hrvate. I o ovom problemu je pisao Starčević kada je rekao:
"Najstrašnie su vam reči, da ćete mene ‘slediti’. Toga ne bude. Ako trebate gončina, tražite si ga drugde. Ja niti koga vodim, niti gonim. To je glavna nesreća Hervatah, da se derže ljudih, a ne načelah, a ne programa. S toga je ovaj narod tako često izdan i prevaren, i vazda mu stvari drugačie izpadaju, nego li je on očekivao. Tko sam za se ne mari, čemu da se nada od drugih? Koga nose tuđe noge, neka se ne čudi, ako padne. Gončin će vas tim većma prezirati, čime mu se većma podate."
2. Osim što smo ovisni o dragom vođi Kimu, kronično nam nedostaju i drugi oblici gonjenja. Tako i u samoj znanosti mnogi zazivaju nekakve "međunarodne komisije" koje će napisati hrvatsku povijest, a time valjda žele reći da sami nismo sposobni niti toliko uraditi i svojim djelovanjem upravo takvi potiču pretvaranje Hrvatske u tuđi protektorat. Koliko koristi ima od takvih komisija, pokazala je i ona o Stepincu. I o ovom problemu pisao je Ante Starčević koji reče:
"Tko i sam sebe smatra za sužnja, taj se ne mari čuditi ako ga i drugi takovim scene. Tko nije svoj, taj je svačiji, jer od njega ne stoji, čiji će biti. Tko se i hotice za sužnja izdaje, taj nema pravo tužiti se, što ide od ruke do ruke - što menja gospodare."
Da sažmemo:
naša nesreća izvire ponajviše iz toga što ne provedemo 1 dan godišnje izučavajući Antu Starčevića, a ostalih 364 dana živući u skladu s pravaškim naukom. Za to nam nisu krivi ni Bruxelles, ni Washington, ni vanzemaljci, ni Babaroga nego isključivo mi sami.
Da je tome tako svjedoči i tekst Hrvatskog svjetskog kongresa kojeg uopće neću komentirati nego ću još jednom citirati Antu Starčevića: "Dok budemo imali domaćih izdajica, dotle ćemo imati tuđinskih gospodara."
Tim domaćim izdajnicima naša udruga je odgovorila prije godinu dana, a radilo se o priopćenju koje je veliki heroj Bujo od Bujice odbio pročitati u svojoj emisiji istovremenu brišući naše komentare, kao i komentare drugih čitatelja koji su ga o tome pitali na njegovom Facebooku. Ostavljam svima na razmišljanje zašto je to bilo tako. Valjda se nije smjelo javno upozoriti na opasnost od pretvaranje Hrvatske u tuđu provinciju. Priopćenje je dostupno na našoj web stranici: http://croatiarediviva.com
Što se Hrvatskog svjetskog kongresa tiče, više puta smo im se obratili emailom. Odgovorili su na način svojstven hrvatskim državnim institucijama - šutnjom. Valjda je tako naložio neki voljeni vođa.
Blanka M. Matković, facebook
HSK podupire Povjerenstvo za Jasenovac
Hrvatski svjetski kongres, na čelu s predsjednikom Vinkom Sabljom, podržava ideju Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac o osnivanju Povjerenstva za Jasenovac, sastavljenom od skupine međunarodnih stručnjaka (povjesničara, ali i znanstvenika drugih struka), koji bi temeljito istražili sve informacije vezane uz zatvorenički logor u vrijeme NDH od 1941. do 1945. godine. Isti je taj prijedlog stigao i na adresu Efraima Zuroffa, američko-izraelskog povjesničara i direktora Centra Simon Wiesenthal.
U dopisu koji je Hrvatski svjetski kongres poslao priznatom stručnjaku, ističe se, među ostalim, koliko je važno da se osnuje Povjerenstvo koje bi, povijesnim metodama, analiziralo postojeću arhivsku građu i tragalo za činjenicama i dodatnim dokumentima vezanima uz logor u Jasenovcu.
“Istraživači iz Hrvatske govore nam da je moguće naći vjerodostojne dokumente koji bi realno opisali dođaje u tom logoru u doba Drugog svjetskog rata. Tvrde da još uvijek postoje i živi svjedoci tih događaja. Istraživači iz Zagreba, koji su nam se obratili, spremni su pokazati te dokumente i otvoriti raspravu o logoru u Jasenovcu a koja se temelji na činjenicama. Učinimo to, kako bi ta tema prestala biti gorivom za mržnju među narodima i povod za nove ratove u jugoistočnoj Europi”, poručuje Vinko Sabljo, predsjednik HSK-a.
Hrvatski svjetski kongres i Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac iz Zagreba potpisali su 31. listopada Sporazum o parterstvu. U sporazumu se, uz ostalo, utvrđuje zajednički interes u zaštiti interesa hrvatskog naroda u domovini i izvan nje, a osobito u promoviranju hrvatske kulturne i povijesne baštine.
Društvo su u lipnju 2014. osnovali hrvatski povjesničari, akademici, profesori i novinari kako bi ustanovili što realniju sliku događaja u Jasenovcu od 1941. do 1945., kao i u nakon 1945. godine. Dosadašnji povijesni prikazi tog logora bili su umnogome ideološki obojeni po mjeri komunističkog sustava pa su neki događaji preuveličavani, a drugi posve prikrivani.
U knjizi “Jasenovački logori – istraživanja”, objavljenoj 2015., te u brojnim novinskim člancima i na internetskoj stranici, članovi društva objavili su mnoge dosad zanemarene arhivske dokumente. Iz njih se mogu saznati uravnoteženije informacije o uvjetima života i rada u logoru, o razlozima zatočenja pojedinih zatočenika, o broju ljudi koji su izgubili život, o amnestijama i izlascima iz logora, i sličnome. Dokumenti i razgovori sa živim svjedocima, kojih još uvijek ima, pokazuju da zbivanja u logorima, a i šire, u Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu i poraću, još treba mnogo i ustrajno istraživati.
Članovi društva uvjereni su da će time biti opovrgnute mnoge lažne optužbe kojima su Hrvati izloženi zbog iskrivljenog prikazivanja novije hrvatske povijesti. Predsjednik društva je dr. Stjepan Razum, tajnik Igor Vukić, a među članovima su akademik Josip Pečarić, Josip Jurčević, prof. Stipo Pilić, pater Vladimir Horvat, Mate Rupić, dr. Mato Artuković i drugi.
|
|
