Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

HKZ ARHIVA:   RAZGOVOR S MLADOM DOKTORICOM ZNANOSTI, SANJOM KAIS       (10.05.2023.)

"OD PRVOG DANA JE BILO JASNO DA U HRVATSKOJ NE─ćU NA─ćI POSLA"

Sanju Kais sam upoznao 2003. i zbog njenog mladolikog izgleda mislio da je u─Źenica, a tada je ve─ç imala diplomu u d┼żepu. Nedavno smo se ponovno sreli. Izgledom je ostala ista, ali danas se susre─çem s doktoricom znanosti, za koju neznam da li me se jo┼í sje─ça i kako je danas smijem osloviti...

Sanja Kais, uz smje┼íak: Ako ja tebi jo┼í uvijem smijem re─çi ti, onda vrijedi i obrnuto. Naravno da te se sje─çam, upoznali smo se na koncertu Hrvatska pri─Źa u Z├╝richu gdje sam bila jedna od hostesa.

Od kuda dolaziš iz Hrvatske, gdje si se školovala?

Dolazim iz Zagreba i tamo sam naravno poha─Ĺala ┼íkole. Nakon osnovne, upisala sam se na XV gimnaziju, popularno zvanu MIOC. Oduvijek sam naginjala prirodnim znanostima, pa sam ve─ç tada bila ─Źlan kemijske i biolo┼íke grupe. U ─Źetvrtom razredu sam po─Źela raditi na projektu iz genetike pod vodstvom prof. Leniceka. Tad sam se ÔÇťzaljubilaÔÇŁ u genetiku i odlu─Źila studirati molekularnu biologiju (─Źije je genetika dio).

Zna─Źi, za tebe nije bilo dvojbe na koji ─çe┼í se fakultet upisati?

Ne, iako sam znala da ─çu se morati dobro potruditi. 1997. sam upisala studij molekularne biologije na Prirodoslovnomatemati─Źkom fakultetu u Zagrebu. Na studij se prima svake godine samo 40 studenata, tako da je atmosfera skoro kao u ┼íkoli. Svi se poznaju, a i veliki dio nastave su praktikumi koji su obavezni, tako da nismo imali klasi─Źni studentski ┼żivot sjedenja po kavama i kampanjskog u─Źenja. Za svaki praktikum se trebalo pripremiti, pro─çi ulazni kolokvij i na kraju u roku od nekoliko dana predati rezultate i analize mjerenja.

Izabrala si te┼żak studij, pa je jasno da nije bilo vremena za dru┼ítveni ┼żivot. No, jesu li barem mogu─çnosti zaposlenja sa takvom diplomom bolje?

Mnogi ka┼żu da je studij molekularne biologije te┼żak. Ne znam, meni se nije tako ─Źinilo. Svaki studij je te┼żak ako mu se ─Źovjek ┼żeli potpuno posvetiti. Da ne bi zvu─Źalo pretenciozno, i nakon priprema i u─Źenja je bilo sasvim dovoljno vremena za zabavu i dru┼ítveni ┼żivot, koji je u Zagrebu uvijek bogat.


Ve─çini mojih kolega je od prvog dana bilo jasno da u Hrvatskoj ne─çemo na─çi posla. Unato─Ź tome ┼íto Ministarstvo upisuje po 40 studenata godi┼ínje, realna potreba za molekularnim biolozima je mala. U onome trenutku jedina 2 mjesta na kojima se moglo raditi u istra┼żivanju su bili Fakultet (kao znanstveni novak) ili Pliva d.d. koja je jedina imala pristojne uvjete u istra┼żivanju.


Sada se situacija ne┼íto popravila, iako je razina istra┼żivanja u Hrvatskoj i ┼ávicarskoj ili Americi nemjerljiva. Laboratoriji u Hrvatskoj, u usporedbi sa ┼ávicarskom, su lo┼íe opremljeni, sa zastarjelom opremom. ─îak i oni koji imaju noviju opremu nemaju dovoljno novca da financiraju reagense i kemikalije za te aparature, pa ma┼íine stoje neiskori┼ítene. Svi reagensi se pla─çaju trostruko vi┼íe (za razliku od ┼ávicarske gdje fakulteti imaju posebne popuste), a dostava iz inozemstva se ─Źeka po mjesec dana. U tih mjesec dana kemikalije, koje trebaju biti smrznute, ─Źesto stoje na ne─Źijem stolu, na vru─çini ─Źekaju da se posebno komplicirana papirologija rije┼íi i kad na kraju stignu do odredi┼íta, nisu vi┼íe upotrebljivi. Rad u takvim uvjetima je gotovo nemogu─ç. U tom kontekstu ve─çina nas studenata je planirala nakon studija oti─çi negdje ÔÇťvanÔÇŁ na usavr┼íavanje i tra┼żili smo svaki svoju priliku.

Razumljivo, ali danas ni u Europi nije jednostavno naći posao, posebno za pridošlice vrata nisu širom otvorena.

Moja je prilika do┼íla 2001. sasvim neo─Źekivano. Moja je mama u razgovoru sa svojim klijentima saznala za prof. Igora ┼átagljara, mladog profesora porijeklom iz Hrvatske koji ┼żivi i radi u Z├╝richu i ─Źesto poziva studente iz Hrvatske na ÔÇťrazmjenuÔÇŁ u svoj laboratorij. Tako sam dobila Igorovu adresu i javila mu se u nadi da ─çu mo─çi do─çi barem na par mjeseci, osjetiti kako izgleda rad u uspje┼ínom laboratoriju. Razmijenili smo nekoliko pisama i kao rezultat te interakcije, bila sam pozvana da provedem 3 mjeseca u njegovom Laboratoriju na Universit├Ąt Z├╝rich. Po zakonu u ┼ávicarskoj, praktikanti koji jo┼í nisu diplomirali nemaju pravo na nov─Źanu naknadu. Ja sam tada bila apsolvent i imala sam jo┼í 5 ispita do kraja. Tro┼íkovi ┼żivota ─Źak i u najskromnijim uvjetima u Z├╝richu su bili nepojmljivi izdatak za moje roditelje, tako da sam aplicirala za nekoliko stipendija u Zagrebu. Na┼żalost, stipendije se u Hrvatskoj ─Źesto dodjeljuju po podobnosti i poznanstvima, a ne prema rezultatima i kvaliteti projekta.

Na kraju, sav novac koji sam skupila je do┼íao iz privatnih izvora, prijatelja i poznanika. Iako sam na par mjesta dobila usmeno rije┼íenje da ─çu dobiti novac, novac nikada nije do┼íao. I opet, pomo─ç je na kraju do┼íla neo─Źekivano. Dunja i Osvin Gaupp, tada samo poznanici mojih roditelja, su se ponudili da mi pru┼że smje┼ítaj i dom za ta 3 mjeseca. Bez njihove pomo─çi ja vjerojatno nikad ne bih stigla do ┼ávicarske i zato ─çu im uvijek biti zahvalna.

Moglo bi se re─çi da si u ┼ávicarsku do┼íla si sa Hrvatskom pri─Źom? I kako ti se svidio ┼żivot u Zuerichu i rad u laboratoriju?

A ne, u ┼ávicarsku sam do┼íla prvi puta u studenom 2001. Teta Dunja me do─Źekala na autobusnom kolodvoru u Z├╝richu. Nikad to ne─çu zaboraviti. Moj prvi susret sa Z├╝richom, prvi puta sama, daleko od obitelji i prijatelja, a opet, ve─ç tada sam se osje─çala kao doma u tom gradu. Topli zagrljaj tete Dunje je svakako tome pomogao. ┼Żivjela sam 3 mjeseca u ku─çi Gauppovih u Badenu i putovala svaki dan u Z├╝rich na fakultet gdje sam kao punopravni ─Źlan ┼átagljarove grupe radila na jednom od aktualnih istra┼żivanja.

Pomagala sam jednoj od Igorovih doktorandica u istra┼żivanjima i imala sam svoj mali zasebni projekt. Radili smo na posebnoj tehnici koja se sad ve─ç standardno koristi za prou─Źavanje proteinskih interakcija. Proteini su glavni sastojci na┼íih stanica. Oni kataliziraju procese, grade i razgra─Ĺuju, komuniciraju me─Ĺusobno, ─Źitaju zapise iz DNA (geneti─Źkog materijala) i prevode ih u procese i gra─Ĺevne dijelove na┼íih stanica. ─îesto proteini me─Ĺusobno reagiraju po principu klju─Źa i brave. Ako se odre─Ĺene interakcije u stanicama ÔÇťpokvareÔÇŁ mo┼że do─çi do razvoja mnogih bolesti, od kojih je rak jedna od najpoznatijih. Zbog toga su istra┼żivanja proteinskih interakcija va┼żna. Igor ┼átagljar je unaprijedio jednu od postoje─çih metoda i danas, samo 7 godina kasnije, ta je metoda standard u laboratorijima. Imala sam sre─çu i ─Źast raditi na toj metodi.

Nakon 3 mjeseca morala si natrag u Hrvatsku. Jesi li radila usporedbe izme─Ĺu ┼żivota i rada ovdje i tamo? ┼áto se dalje doga─Ĺalo i kako je do┼ílo do tvoga ponovnog dolaska u ┼ávicarsku?

Da, svakako. Moja 3 mjeseca u ┼ávicarskoj su brzo pro┼íla, atmosfera i razina istra┼żivanja su bili fenomenalni i ja sam naravno po┼żeljela do─çi u ┼ávicarsku nakon studija. Da bih mogla diplomirati morala sam izraditi diplomski rad, koji se sastoiji od pismenog i prakti─Źnog dijela. Prakti─Źni dio traje po godinu dana, zbog lo┼íih uvjeta u laboratorijima. Nakon konzultacije s Igorom, dogovorili smo da ─çu ostati jo┼í 2 mjeseca u Z├╝richu, ┼íto bi trebalo dati dovoljno rezultata za diplomski, a I Igor je bio zadovoljan mojim rezultatima pa je ponudio da ─çe mi pomo─çi oko smje┼ítaja i na kraju je financirao te tro┼íkove.

Ta zadnja 2 mjeseca sam provela u studentskom domu i radila po 12 sati dnevno da bih zgotovila sve eksperimente koji su bili potrebni. Na jednom od seminara sam upoznala prof. Sch├Ąra ─Źija istra┼żivanja iz genetike su me fascinirala. Nakon puno razmi┼íljanja sam ga ipak kontaktirala i upitala da li bih mogla do─çi kod njega raditi doktorat nakon ┼íto diplomiram. Imala sam kratki intervju s prof. Sch├Ąrom i on mi je ponudio poziciju. Vratila sam se u Zagreb u o┼żujku 2002. s napravljenim diplomskim i pozicijom koja me ─Źekala. Trebalo je samo polo┼żiti zadnje ispite. Mojim roditeljima je taj period dobro do┼íao za navikavanje. Kako sam ja njihovo jedino dijete, bilo im je prili─Źno te┼íko kad sam oti┼íla, ali znali su da ─çu se vratiti za par mjeseci. Kad je do┼ílo vrijeme da drugi puta odem i to na dulje vrijeme, bilo im je ipak malo lak┼íe.
Diplomirala sam u listopadu 2002. i već u prosincu 2002. preselila u Švicarsku.

U ┼ávicarsku zna─Źi dolazi┼í po drugi puta kako bi napravila doktorsku dizertaciju u Z├╝richu. Je li bilo te┼íko?

Prvih godinu dana sam radila u Z├╝richu, a zatim je prof. Sch├Ąr dobio premje┼ítaj na Universit├Ąt Basel i cijela se grupa morala preseliti s njim. Ta mi je promjena te┼íko pala. U Z├╝richu sam taman na┼íla nove prijatelje, sna┼íla se, navikla i onda sam morala u Basel, jer putovanje po sat vremena u jednom smjeru svaki dan nije bilo opcija za mene. Prvenstveno zbog nezgodnih radnih sati u laboratoriju. Kad ─Źovjek radi sa ┼żivim organizmima, a ja sam radila s kvascima, onda se moj ritam mora podrediti njihovom ritmu. Ako su stanice spremne za ekperiment (zna─Źi u odre─Ĺenom su stupnju rasta i razvoja i u odre─Ĺenom broju) u nedjelju u 8 ujutro ili u srijedu u pono─ç, onda tada moram biti tamo da ih obradim. U 70 % slu─Źajeva, eksperimenti se daju isplanirati tako da stanice budu spremne u ÔÇťpristojno vrijemeÔÇŁ, ali ponekad su radni dani dugi.

Basel mi se u prvom periodu nije svi─Ĺao. Nedostajalo mi je jezero i bio mi je premali (u usporedbi sa Zagrebom i Z├╝richom). S vremenom sam se ipak navikla, na┼íla prijatelje, otkrila ─Źari no─çnog ┼żivota i mogu─çnosti jeftinije kupovine u Njema─Źkoj. Sada se i u Baselu osje─çam kao doma. ─îak i kad do─Ĺem roditeljima u Zagreb, uvijek pri─Źam o doga─Ĺanjima ÔÇťdoma u BaseluÔÇŁ, gdje ┼żivim ve─ç 4 godine. U me─Ĺuvremenu sam doktorirala (krajem 2007).

Radinost i upornost urodili su plodom, ─Źestitam! No reci nam, kakvi su ti planovi za budu─çnost?

Hvala lijepo. Dugo sam razmi┼íljala ┼íto ┼żelim raditi poslije doktorata. S jedne strane srce me vuklo u znanost i bazi─Źna istra┼żivanja na fakultetu, s druge strane, na─Źin ┼żivota tipi─Źnog znanstvenika me nije previ┼íe veselio. Za moju karijeru kao mladog znanstvenika bilo bi najbolje ponovno spakirati kov─Źege i oti─çi u Englesku ili Ameriku na daljne usavr┼íavanje, ali put do profesorske pozicije je uglavnom spor i mukotrpan. Na to nisam bila spremna, iako sam imala poziv iz jednog od najboljih svjetskih laboratorija u Engleskoj.

U jednom trenutku mi je postalo jasno da ne ┼żelim napustiti ┼ávicarsku. Ovdje se odli─Źno osje─çam, imam dobar standard ┼żivota i realne ┼íanse za dobru budu─çnost. Moje ┼żelje i vrijednosti se poklapaju sa onime ┼íto ┼ávicarska nudi. Sigurno ti ne moram re─çi da se u ┼ávicarskoj puno radi, da nema toliko praznika kao u Hrvatskoj, izostanaka s posla zbog navodne prehlade i sli─Źno!


Dok jednima smeta ÔÇťred, rad i disciplinaÔÇŁ, meni ba┼í to odgovara. Trebam odre─Ĺenu koli─Źinu mira i ti┼íine, i super mi je kad to─Źno znam ┼íto moram napraviti i na koji na─Źin, bilo da tra┼żim novi stan ili unaprije─Ĺenje na poslu. Uz to kvaliteta zraka i vode u gradovima i prekrasna priroda su ne┼íto ┼íto se ne dobije svuda. Zato sam odlu─Źila ostati u ┼ávicarskoj ÔÇťza uvijekÔÇŁ. Naravno ─Źovjek nikad ne zna ┼íto se mo┼że dogoditi i kakve mogu─çnosti jo┼í le┼że ispred nas, ali za sad nemam namjeru i─çi negdje drugdje. U Hrvatsku se ne mislim vra─çati jer uvjeti za rad i ┼żivot bi mi bili puno manji, da ne govorimo o padu standarda. Dok god se to ne popravi, nisam se spremna ┼żrtvovati i vratiti.

Nisi jedina koja tako misli. Puno je visoko kvalificiranih mladih ljudi napustilo Hrvatsku. To je ┼żalosno, ali ┼żivot je prekratak da bi ─Źekali na bolju budu─çnost koja ─çe se mo┼żda pojaviti za 10 ili vi┼íe godina. Ima┼í li kontakta sa hrvatskim znanstvenicima u inozemstvu?

Za vrijeme doktorata sam privatno sura─Ĺivala sa hrvatskim znanstvenicima u iseljeni┼ítvu. Dobra sam prijateljica s Borisom Lenhardom koji ima svoju istra┼żiva─Źu grupu u Norve┼íkoj. Na jednom projektu sam sura─Ĺivala s prof. Ivanom ─Éiki─çem. Boris, Ivan, ja i jo┼í nekolicina entuzijasta smo se borili za MedILS (Mediteranski institut za istra┼żivanje ┼żivota) koji je Miroslav Radman osnivao u Splitu. Bila sam jedan od suorganizatora prve ljetne ┼íkole na MedILSu. Hrvatska Vlada i MZOS nisu pru┼żili potrebnu potporu osnivanju internacionalnog instituta koji bi svjetsku znanost doveo u Hrvatsku. Usprkos tome mladi znanstvenici su se uspjeli izboriti za MedILS. Unato─Ź sporim po─Źetcima, danas se MedILS razvija u jedan od priznatih svjetskih centara za molekularnu biologiju i nadam se da ─çe pokrenuti daljnje promjene u hrvatskoj znanosti.

Gdje danas ┼żivi┼í i ┼íto radi┼í?

Danas jo┼í uvijek ┼żivim u Baselu. Zaposlena sam u jednom velikom poduze─çu u Baselu i trenutno radim kao marketing analiti─Źar, istra┼żujem tr┼żi┼íte.

Što jedan doktor molekularne biologije radi u marketingu?

Radim u kompaniji koje se bavi proizvodnjom lijekova. Dana┼ínji lijekovi su rezultat istra┼żivanja molekularnih biologa, biokemi─Źara i kemi─Źara od prije 15-tak godina. Da bi se dobro razumjelo tr┼żi┼íte lijekova i predvidjeli trendovi kretanja razvoja lijekova u slijede─çih 10 godina, potrebno je razumjeti ┼íto se doga─Ĺa u istra┼żiva─Źkim laboratorijima i to kombinirati sa zakonima tr┼żi┼íta. Iako radim tek nekoliko mjeseci, jako sam sretna na novom poslu. Atmosfera i dinamika posla mi puno vi┼íe odgovara nego rad u laboratoriju. Naravno, trebam jo┼í puno toga nau─Źiti, ali to mi je veselje.

Imaš li kontakte sa Hrvatima u koji nisu dio tvog znanstvenog svijeta?

S obitelji Gaupp sam ostala u kontaktu, oni su moja ÔÇť┼ávicarska obiteljÔÇŁ. Preko njih sam se upoznala sa radom Hrvatske kulturne zajednice. Kao ┼íto zna┼í, bila sam hostesa na koncertu ÔÇťHrvatska pri─çaÔÇŁ u Zurichu, a kada mi vrijeme dopusti prisustvujem nekim doga─Ĺanjima, na pr. Hrvatskom balu.
Fascinira me koliko puno Hrvata ┼żivi u ┼ávicarskoj i mislim da je divno ┼íto HKZ promovira na┼íu kulturu, obi─Źaje i jezik. Mislim da je to posebno bitno za one koji su ro─Ĺeni u ┼ávicarskoj.

A Hrvatska, patiš li za njom, za roditeljima, prijateljima...?

Da li mi nedostaje Hrvatska? Naravno, ponekad mi nedostaje, a na─Źe┼í─çe roditelji i prijatelji, pa i moj Zagreb (Zrinjevac, kava na ┼ípici subotom, ljetni koncerti na ┼áalati) i more, sir i vrhnje, ─Źokolino i napolitanke. Ostalo imam ovdje. Sretna sam, zadovoljna i mislim da sam uspje┼ína. Imam sre─Ĺeni ┼żivot i znam da mi u Hrvatskoj ne bi bilo ovako dobro. Moji prijatelji u Zagrebu ┼żive na kredit i samo ponekad si mogu priu┼ítiti skijanje ili kakvo dalje putovanje. S roditeljima se ─Źujem telefonom, vidimo se 2-3 puta godi┼ínje, a sigurno za Bo┼żi─ç.


Najte┼że je kad stvari ne idu dobro, kad je netko bolestan ili u nevolji, tada je te┼íko biti 900 km udaljeno i nemati mogu─çnost pomo─çi ili zagrliti dragu osobu. U svim ostalim trenutcima skoro da i ne primjetim da ┼żivimo u razli─Źitim dr┼żavama. Nekad u Zagrebu u du─çanu pozdravim sa ÔÇťGr├╝etziÔÇŁ i ve─ç mi pokoji put ne padaju hrvatske rije─Źi na pamet. Mo┼żda je to znak da ÔÇťpostajem ┼ávicaracÔÇŁ.

Hvala ┼íto si odvojila toliko vremena za na┼í razgovor. ┼Żelimo ti i dalje puno uspjeha u svemu ┼íto zapo─Źne┼í.


Razgovarao Tomislav Kukalj

Intervju je objavljen u Društvenim obavijestima broj 101, 2008. godine

 

www.hkz-kkv.ch/dg

190 -2023

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: