Nabrojimo ih redom, a potom za svaku pojedinačno
obrazložimo vidljive financijske posljedice na državni
proračun RH.
U početcima stvaranja hrvatske države
dok je hrvatska mladost ginula u obrani i težnji za
samostalnom Hrvatskom, tadašnji politički establišment
preuzima ukazom, od strane onih koji razaraju i
ubijaju Hrvatske građane (odnosno tzv. Jugoslavije)
dva zakona vrlo "degutantnog" značenja i s obveza
federacije prebacuju ih na trošak i obvezu državnog
proračuna RH.
28. lipnja
1991.godine . Zakon o obvezama federacije za mirovine
boraca NOR-a
31. prosinca
1991.godine . Zakon o preuzimanju saveznog zakona iz
oblasti mirovinskog i invalidskog osiguranja vojnih
osiguranika (osmišljen za pripadnike JNA)
Dolaskom na vlast Kukuriku koalicije
zajedno s udruženim prosrpskim i antifašističkim
udrugama, te uz svesrdnu podršku njihovog srpskog
partnera u obliku stranke poštenih namjera SDSS-a, već
i onako osakaćenom državnom proračunu RH i napaćenim i
osiromašenim građanima RH nameću još dva tereta, ničim
uvjetovanim osim njihovom neizmjernom brigom za one
koji su uništavali i razarali Hrvatsku:
25. travnja
2013.godine . Odluka o izmjenama i dopunama Zakona o
područjima posebne državne skrbi
1. siječnja
2014.godine . Zakon o mirovinskom osiguranju
Zakon o obvezama federacije za
mirovine boraca NOR-a
Temelji koji povezuju mirovinska
prava umirovljenih sudionika NOR-a s hrvatskim
mirovinskim sustavom, a koji do današnjih dana nikada
nisu prošli proceduru revizije ili izmjena i
prilagodbi na hrvatski mirovinski sustav, za razliku
od Zakona koji definiraju mirovinska prava hrvatskih
stradalnika, nalazimo u Odluci Hrvatskog sabora Klasa:
011-01/91-01/106, Urbroj: 71-91-1 od 28. lipnja 1991.
godine, gdje se "Ukazom o proglašenju Zakona o
preuzimanju saveznih zakona iz oblasti mirovinskog i
invalidskog osiguranja koji se u RH primjenjuju kao
republički zakoni", prava umirovljenih sudionika NOR-a
zadržavaju u istom omjeru i pravima kao što su bila
definirana i u SFRJ i postaju obveza proračuna RH.
Čl. 1.
Preuzimaju se i primjenjuju u RH kao republički
zakoni:
4. Zakon o
obvezama federacije za mirovine boraca ("Službeni list
SFRJ", br. 39/74, 46/74, 68/81, 57/83 i 9/86).
Čl. 6.
Financijska prava i obveze koji su po Zakonu o
osnovnim pravima iz mirovinskog i invalidskog
osiguranja pripadala federaciji postaju prava i obveze
proračuna RH.
Navedenim
Zakonom o preuzimanju, već dvadeset pet godina
skrivano od očiju javnosti i prekriveno tajnošću, do
današnjih dana sudionicima NOR-a predviđena su
nenaslućena nasljedna i nelogična prava "s pokoljenja
na pokoljenje", čineći njihove mirovine dobro čuvanim
generacijskom blagom zbog čega se i danas mnogi od nas
u čudu pitamo i ne shvaćamo sljedeće:
- kako to da još i nakon sedamdeset godina od
završetka II. svjetskog rata postoji 19.492 korisnika
mirovine po statusu "sudionici NOR-a"?
- kako to da najmlađi korisnik "boračke penzije" ima
samo 71 godinu?
- kako to da
najmlađi korisnik obiteljske "boračke penzije" ima
samo 12 godina?
Kao očiti
primjer gore navedenog, u svojoj neukusnoj "pošalici",
najbolje je izrekao Ratko Maričić, predsjednika Saveza
antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske kada je
2013. godine na iznenadni upit novinara iz Večernjeg
lista kako objašnjava činjenicu da najmlađi korisnik
obiteljske mirovine ima samo 12 godina dao
obrazloženje: "on je tu mirovinu vjerojatno naslijedio
od oca koji je bio sudionik partizanskog pokreta".
A kako izgleda
"njihov" Zakon i tko sve stoji u nasljednom redu
sudionika NOR-a?
Čl. 31.
Članovi porodice palog borca iz čl. 13. stav. 2.
tačka 2. ovog zakona, članovi porodice vojnog invalida
od I. do VII. grupe iz čl. 14. tačka 2. ovog zakona,
kao i brat, sestra i unuk palog borca iz čl. 13. stav.
2. tačka 3. ovog zakona imaju pravo na porodičnu
invalidninu iako su članovi uže porodice ostvarili ovo
pravo.
Uzimajući u obzir da je obveza isplate
mirovina borcima NOR-a nametnuta obveza na teret državnog proračuna RH, da se u
državni proračun RH za te osobe nikada nije uplaćivala niti jedna kuna doprinosa
i uz izračun troška na godišnjoj razini od oko 934 milijuna kuna koliko je
potrebno za isplatu dolazimo do činjenice da je u dvadeset pet godina
samostalnosti RH svoj državni proračun oštetila za dvadeset četiri (24)
milijarde kuna.
Zakon o preuzimanju saveznog zakona iz oblasti mirovinskog i
invalidskog osiguranja vojnih osiguranika
Ovaj također preuzeti Zakon, stvoren
je za pogodovanje uglavnom aktivnim pripadnicima JNA
koji su početkom Domovinskog rata ostali zatočeni u
svom snu o cjelovitoj Jugoslaviji. Kako im savjest i
lojalnost nije bila na strani samostalne Hrvatske,
vojno osposobljeni i aktivno sposobni za obranu
Hrvatske hrabro odlučuju uzeti poklon u obliku
mirovine od strane RH.
Najbolji primjer takvog čina koji
također svaki mjesec već dvadeset pet godina tereti
hrvatski državni proračun, a kako bi hrvatski građani
shvatili na primjeru o čemu se radi, jest slučaj
nedavno osumnjičenog Boška Poljaka, rođaka bivšeg
premijera Zorana Milanovića koji je tek s nekoliko
godina staža iz JNA kao poručnik korvete nekadašnje
mornarice JNA, umjesto da svojim doprinosom i
sudjelovanjem pridonese bržoj pobjedi Hrvatske nad
agresorom, radije odabrao mirovinu koju mu je jamčio
preuzeti Zakon.
Tako dolazi do apsurdnih situacija.
Dok je svakodnevno od strane četnika i jugoslavenske
armije pogibalo na desetke hrvatskih branitelja i
civila ostavljajući uplakanu djecu, žene i roditelje,
antihrvatski nastrojeni i ožalošćeni propadanjem
Jugoslavije, pripadnici JNA uživali su u svojim toplim
domovima besramno primajući mirovine za nekoliko
godina staža provedenih u JNA koje je Hrvatska
preuzela kao teret proračuna RH.
Uzimajući u obzir da je i ova obveza
isplate mirovina vojnim osiguranicima JNA nametnuta
obveza na teret državnog proračuna RH, te da se u
državni proračun RH za te osobe nikada nije uplaćivala
niti jedna kuna doprinosa, a uz izračun troška na
godišnjoj razini od oko 290 milijuna kuna koje su
potrebne za isplatu, dolazimo do činjenice da je u
dvadeset pet godina samostalnosti RH svoj državni
proračun oštetila za sedam (7) milijardi kuna.
Nažalost to nije zadnja riječ od
strane JNA koja putem mirovinskog sustava iscrpljuje
Hrvatsku i hrvatski narod. Dobro prikrivena i nikada
objavljivana tajna odnosi se i na sukcesijske ugovore
kojima je RH preuzela isplate bivšim, još prije
Domovinskog rata umirovljenim pripadnicima JNA te
bivšim službenicima u saveznim tijelima bivše SFRJ.
Takvih po statističkim tablicama HZMO-a ima preko
150.000 tisuća s prosječnim mirovinama od 750.00 kuna.
Ali i uz tako mali iznos mirovine, dobivamo podatak da
je po ovoj osnovi za dvadeset pet proteklih godina
isplaćeno preko trideset tri (33) milijarde kuna.
Zaključno, sukcesijski ugovori i
preuzeti Zakon, za korisnike istog predznaka - JNA, po
te dvije osnove hrvatski državni proračun u proteklih
dvadeset pet godina koštali su četrdeset (40)
milijardi kuna.
Najžalosnije u cijeloj toj priči je
što su razno razne hrvatske antifašističke platforme u
očima hrvatskih građana uspjele hrvatske branitelje
predstaviti kao glavne antidržavne elemente, dok su od
gore navedenih skupina pripadnika, JNA i boraca NOR-a
stvorili poštene i radišne građane bez mrlje na
obrazu.
Uostalom, niz predstavnika tih
antifašističkih udruga javno proziva Hrvatsku za
nanošenje štete, traži izjednačavanje prava pripadnika
JNA s pravima hrvatskih branitelja, a pojedinci
besramno podižu tužbe protiv Hrvatske za isplate
invalidnosti koje im je SFRJ tijekom 1990. godina
davala šakom i kapom samo da u još što većoj mjeri
naštete hrvatskom državnom proračunu.
Odluka o izmjene i dopunama Zakona o područjima posebne državne
skrbi
Već spomenute antifašističke
platforme uz svesrdnu pomoć tada vladajuće koalicije
SDP-a, HNS-a, SDSS-a i prijateljskog saveza s udrugom
"Veritas" Save Štrbca, kreću u jednu od svojih
najmračnijih avantura i zamisli. Kako financijski
slomiti i uništiti njima omraženu tvorevinu zvanu
"samostalna Republika Hrvatska".
Zakon o područjima posebne državne
skrbi iz 2003. godine mijenjaju Odlukom o "dopunama i
izmjenama" pretvarajući ga u katastrofu Hrvatskog
državnog proračuna. Naime spomenutim izmjenama od 25.
travnja 2013. godine, Zakon potpisan od strane
ljubitelja "partizanskih kapica" i tadašnjeg
predsjednika RH Ive Josipovića, mijenja se i
nadopunjuje u članku 12a dopunom da na stambeno
zbrinjavanje, osim izbjeglica, prognanika i
povratnika, po novim kriterijima imaju i bivši
korisnici stanarskog prava.
Za tu svrhu osim lažnih insinuacija i
izjava od strane raznih ministara Vlade Zorana
Milanovića, da su spomenute izmjene direktive od
strane EU, osniva se i posebni ured naziva "Državni
ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje" koji je u
bivšoj Vladi vodila visoko rangirana članica SDSS-a
Mirela Stanić Popović, koja je prema pisanju medija,
tijekom okupacije RH bila čuvarica kninskog zatvora.
Da bi građanima Hrvatske pobliže
objasnili pojam dobivanja i gubitka "stanarskog prava"
moramo se vratiti dublje u povijest Hrvatske.
Praktično u SFRJ gdje je većina stanova bili pod
režimom znanim kao "društveno vlasništvo". Stanove su
gradila državna poduzeća u društvenom vlasništvu ili
drugi javni organi za dodjelu svojim zaposlenicima,
koji su postajali "nositelji stanarskog prava", ali ne
i vlasnici. Kako se nije radilo o osobnom vlasništvu
već o poklonu države ili državnih poduzeća, stanarska
prava mogla su biti otkazana iz zakonom određenih
razloga od kojih je najznačajniji bio propust
nositelja stanarskog prava da fizički ne koriste svoj
stan za vlastite stambene potrebe u neprestanom
trajanju od najmanje šest mjeseci bez opravdanih
razloga.
Što se vezano za navedeno dogodilo
1990. i 1991. godine? Većina tada naših "lojalnih"
građana RH nadajući se brzom porazu "ustaških snaga"
kao i većina pripadnika JNA, pakiraju svoje stvari i
odlaze u Srbiju da bi zaštitili svoje "porodice" od
mogućih ratnih djelovanja, a veliki dio njih odlaskom
u SRJ (Srbiju, Crnu Goru ili BiH) ponovno se stavlja u
službu i funkciju agresora na Hrvatsku i hrvatski
narod, nadajući se pobjedi i svom brzom povratku.
Nažalost po njih, tada svoj san nisu uspjeli
ostvariti. Kako je razlog njihovog odlaska bio
inspiriran nelojalnošću državi u kojoj su živjeli, a
društvene stanove su napuštali bez opravdanih razloga,
izgubili su svoje stanarsko pravo.
Iako je Vlada Zorana Milanovića i
njegovi antifašistički partneri, hrvatskom narodu
predstavila jednu stranu priče, činjenice su bitno
drugačije. Europa za one koji su samovoljno napustili
svoje stanove i time izgubili stanarska prava ne
tereti za njihovo zbrinjavanje države nasljednice.
Najbolji primjer je presuda Europskog suda za ljudska
prava gdje je stanoviti Đokić (pripadnik JNA, a
kasnije i VJ) tužio BIH, a sud odbacio njegovu tužbu
za povratkom stana obrazlažući da njegov slučaj ne
podliježe pravnoj definiciji "izbjeglice" te da je
svojim služenje u snagama VJ nakon rata 1992.-1995.
godine, pokazalo njegovu nelojalnost BiH. Konačno,
presuda Europskog suda za ljudska prava kaže: Sud
smatra da u ovoj žalbi ne postoje naznake u predmetnom
spisu da su domaće vlasti bile pristrane niti da su
postupci inače bili nepravični i proizvoljni. Stoga je
ova žalba očito neosnovana u smislu čl. 35. stavka 3.
Konvencije i mora biti odbijena u skladu s čl. 35.
stavkom 4. Konvencije.
Usprkost svim gore navedenim
činjenicama, naša antifašističko nastrojena Hrvatska
vlada na čelu sa Zoranom Milanovićem i u suradnji sa
svojim ideološkim prijateljima antifašističkim
platformama kao unutarnjim petokolonašima te Savom
Štrbcem i udrugom Veritas kao "glasom savjesti" iz
susjedne nam Srbije, uz izmjene i dopune Zakona o
područjima posebne državne skrbi, uvrštava i nameće
"nositelje stanarskog prava" u dugogodišnji
proračunski dug i trošak RH koji se također mora
obeštetiti.
Svakako, još je jednom vrlo bitno
napomenuti, da ta radnja nije proistekla iz obveze RH
prema EU već je poklon i dobra volja gore navedenih
osoba i udruga, a sve s jedinim ciljem; financijskim
uništavanjem RH.
Radi boljeg prikaza koliko takva
"egzibicija" i poklon države njezinim nelojalnim
građanima košta, prije novo nametnutih "lojalnih"
korisnika stanarskih prava, možemo uzeti službenu
izjavu Ivice Preskara iz 2013. godine, "načelnika
Sektora za stambeno zbrinjavanje" koji navodi da je
regionalni stambeni program nastavak nacionalnog
programa Hrvatske u koji je već uloženo više od šest
(6) milijardi eura ili četrdeset pet (45) milijardi
kuna sa čime je zbrinuto 3.540 "porodica".
Kako se broj korisnika "stanarskog
prava" prema izjavama "ovlaštenog glasnogovornika"
Vlade Zorana Milanovića, Save Štrbca i njegove udruge
"Veritas", kreće oko 75.900 osoba, nije teško uvidjeti
da će u sljedećih dvadeset pet godina, koliko je rok
za vračanje dugova nastao po tim osnovama, hrvatski
državni proračun pa tako i njegovi građani, svake
godine grcati u desecima milijardi kuna duga i troška
da zbrinu one koji su pokazali svoju nelojalnost, a
vjerojatno jedan veći dio njih i aktivno sudjelovao u
agresiji na tu istu državu.
Zakon o mirovinskom osiguranju
Zadnji čavao u lijes Hrvatskog
državnog proračuna antifašistička koalicija Vlade
Zorana Milanovića i razne antifašističke udruge koje
okuplja ista ideologija i spoznaja, mržnja prema
Hrvatskoj i mržnja prema hrvatskim stradalnicima koji
su uništili njihove snove o Jugoslaviji, nameću nova
Zakonska rješenja o mirovinskom osiguranju.
Istom taktikom koju su koristili
četnici u Domovinskom ratu, napadajući i osvećujući se
na najslabijima uz dobro organiziranu propagandu
popraćenu medijima, na čelu s generalom Mirandom
Mrsićem, kreću u rat protiv roditelja, udovica i djece
poginulih hrvatskih branitelja i hrvatskih ratnih
invalida.
Pod krinkom ušteda u Državnom
proračunu razdvajaju im mirovine na opći i povlašteni
dio ne uzimajući u obzir iste kriterije kao i za sve
ostale korisnike mirovina. Kako bi se "osvetili" svim
hrvatskim braniteljima kako onima u mirovini tako i
onima koji tek trebaju jednog dana otići u mirovinu,
oduzimaju im staž od 1990. do 1996. godine uz
objašnjenje da RH u tom vremenskom periodu nije
uplaćivala doprinose iako se kasnije uspostavilo da se
tajna oduzimanja staža nije krila u hrvatskim uplatama
već načinu obračuna staža.
Sve to upakirali su u Zakonsko
rješenje koje ne ostavlja mogućnost izbora.
U isto vrijeme general Mirando Mrsić
na čelu antifašističke koalicije svoje "poražene"
snage JNA dodatno, radeći na njihovom boljem
standardu, nagrađuju posebnim člankom (185.) i
posebnim uvjetima koji su hrvatskim stradalnicima
nedostupni. Daje im mogućnost odabira dijeljenja
mirovine razmišljajući pritom o osobama kao što su
Milanovićev rođak koji imaju premalo staža pa im
odgovara ostaviti mirovinu u jednom općem djelu. Za
one "jadne i siromašne" dugogodišnje pripadnike JNA
donosi i novost, suprotnu tumačenju zbog čega je novi
Zakon i napravljen, a to je ušteda.
Naime, kako bi im mogao povećati
mirovine, ideološko-antihrvatski orijentirani general
Mrsić opet se na teret hrvatskih građana vraća duboko
u prošlost, prije nastanka samostalne RH, pozivajući
se na Službeni glasnik iz SFRJ te umirovljenim
pripadnicima JNA priznaje plaće od 1970. do 1991.
godine, armijske dodatke, dodatke na čin i klasu, a
sve u cilju kako bi im zakonski omogućio što
povoljnije povećanje njihovih "zasluženih" mirovina.
Time je Vlada Zorana Milanovića ne samo oštetila
državni proračun i omalovažila Domovinski rat već je
svojim činom išla i protiv odluka Ustavnog suda koji u
jednoj od svojih odluka iz 1997. godine govori da je
Hrvatska "Zakonom o preuzimanju" preuzela samo trošak
isplate mirovina pripadnika bivše JNA, a ne i
određivanje drugih prava iz mirovinskog osiguranja s
obzirom da se za te osobe doprinosi nisu uplaćivali u
RH.
Ratne štete, izdaci za branitelje, žrtve i stradalnike
Domovinskog rata u Hrvatskoj
Još jedan vrlo bitan element, o
kojemu šute sve dosadašnje Vlade, je potraživanje
naknade za ratne štete koju su učinile JNA i Srbija na
području Hrvatske. Nažalost kao i u svim ostalim
slučajevima namećući krivnju hrvatskom narodu,
antifašistički elementi udruženi u udruge, platforme,
a po najnovijem i lige uspjeli su stvoriti klimu u
kojoj malo građana razmišlja o toj činjenici.
Prema podacima Ministarstva rada i
socijalne skrbi od 1991. do 1999. godine izravna ratna
šteta u gospodarstvu i na objektima iznosila je preko
dvjesto trideset šest milijardi kuna, točnije
236.431.568.000 kuna ili 65.350.635.000 DEM.
U isto vrijeme nematerijalna šteta u
obliku izdataka za žrtve i stradalnike Domovinskog
rata, te branitelje po raznim osnovama iznosili su do
tog razdoblja još dodatnih trideset šest (36)
milijardi kuna.
Z A K L J U Č A K
Nažalost za sve hrvatske građane,
antifašističke snage koje su se putem udruga i
platformi uspjele infiltrirati u sve pore Hrvatskog
društva uz predvodnicu sa SDP-om, HNS-om, SDSS-om i
ostalim koalicijskim partnerima Kukuriku koalicije i
ideološkim prijateljem Savom Štrbcem iz Srbije,
uspjele su svojim medijskim angažmanom nametnuti
krivnju hrvatskom narodu, a svojim radnjama i
zakonskim rješenjima slomiti i financijski uništiti
omraženu im tvorevinu "samostalnu Republiku Hrvatsku".
Šutnjom i odobravanjem ne samo da
uništavaju hrvatski narod već uništavaju i svaki nadu
i svjetliju budućnost našoj hrvatskoj djeci za bolje
sutra.
Stoga žurno treba ukinuti sve
postojeće zakone koji nisu dio europskih propisa, a
koji svojim postupcima obezvrjeđuju Domovinski rat,
uništavaju Državni proračun RH i nagrađuju agresora te
zatražiti povrat svih sredstava uloženih u mirovine
koje nisu doprinosima pokrivene u Hrvatskoj od strane
fonda federacije u čijem su se sastavu nalazile do
preuzimanja.
U protivnom
Hrvatska država na veselje svih antifašističkih
elemenata neće još dugo postojati.
Piše: Guido Hornik / www.hkz-kkv.ch
|
