O toj slobodi 1945. govore nam stratišta Macelj, Tezno, Teharje, Kočevski Rog, Zidani Most, Trbovlje, Sloven Grade, Stoca, Cima, Ljubuškog, Širokog brijega. Nestajali su ljudi preko noći, i nitko se od njihove familije nije usudio tražiti svoje najmilije. Patili su i suze ronili i bili svjesni da moraju šutjeti. Toliki je strah bio urezan u kosti građana, da je šutnja bila zlata vrijedna. Šutnja je bila jedini način da prežive, da ih mrak ne proguta i da ne budu ubijeni i bačeni u jednu od stotine jama, u koje su bacali uglavnom Hrvate i mrtve a i žive ih pokopavali. STAZIĆ I NJEGOVI TAJ DAN 8. SVIBNJA NAZIVAJU DAN OSLOBOĐENJA ZAGREBA. Kakve li ironije i bešćutnosti, okorjelosti srca i prekomjerne mržnje koja će ih na kraju ubiti.
Jadni takvi ljudi, to su ljudi mraka i nesreće, bez obzira koliko imaju materijalnih dobara i kakve su funkcije u našoj domovini zaposjeli, nemaju oni mira ni spokoja, a bez toga život je bezvrijedan. Staziću je dobro znano što se radilo 1945. Zna on što su i kako su ubijali nevine Hrvate. Ubili su ih više od jednog milijuna. Sve su to njemu prenosili oni koji su ubojstva izvršavali, a nikad se nisu za ta zlodjela pokajali. Nisu zažalili za ubojstvima nevinih ljudi.
Nenadu Stazić čak žali što su njegovi bili šlampavi i što nisu ubili još više Hrvata. Na reakciju bjesa, izavao ga je referendum za promjenu izbornog zakona. Boji se za svoju saborsku fotelju. Zaboljela ga je i ta velika povezanost i ljubav građana koji volontiraju za bolju i pravedniju Hrvatsku. Ne može gledati toliku ljubav i sebedarje ljudi koji sa tolikim žarom skupljaju potpise na ulicama dok ih njegovi istomišljenici ponižavaju.
Volonteri stoje na ulici i mole za potpis, a sve u nadi i vjeri, da će nam donijeti pravedniji izborni zakon, da će se otkazati Instabulska konvencija i daće naša voljena Hrvatska krenuti putem demokracije, njegujući katoličke vrijednosti. To Nenad Stazić nije mogao gledati. Ta ljubav i jedinstvo Hrvata mu je bila noćna mora. Nema on srama ni kajanja. Pretužno je da takav čovjek mržnje sjedi u Hrvatskom Saboru.
Koga on zastupa? Iz svega se da zaključiti one koji su „šlampavo“ odradili posao ubijanja Hrvata 1945. Ušao je u Sabor sa nekoliko stotina glasova, a drugi nisu sa nekoliko puta više i sad javno i bez srama žali što su to njegovi ubojstva izveli šlampavo, javno žali što nas nisu sve ubili. Takav čovjek ne može biti u Saboru, jer je to je teško kazneno djelo priznavanja masovnih ubojstava, i žaljenje što su to „šlampavo“ odradili.
Žali što nas nisu sve pobili. Ukoliko to nije govor mržnje, priznavanje znanja o ubojstvima nevinih ljudi, što je onda kazneno djelo? Kazneno djelo je samo kad Hrvat riječima brani svoju domovinu i kaže ZA DOM SPREMAN, kad nakon neprežaljenih sinova koji su poginuli u domovinskom ratu za slobodnu hrvatsku, u znak sjećanja na svoje sokolove, otac razbije ploču na ćirici u gradu heroju našem Vukovaru.
Bešćudnici i sudionici u masovnom ubojstvu Hrvata, vječnom sudu nećete umaći. Za vas je bolje, da se ni rodili niste. Naši mučki ubijeni Hrvati su mučenici i sjede blizu Oca Nebeskoga i štite svoju Hrvatsku. Što god radili, zla činili, Hrvatska će uvijek opstati i na ponos svome rodu biti. Sram vas bilo Staziću za napisane riječi, koje govore o vama tko ste i kakav ste čovjek. U uređenoj državi, vi nakon ovih riječi ne bi smjeli obavljati ni jednu funkciju, a kamoli sjediti u Hrvatskom Saboru. Nije to samo Vaš propust, nego i svih koji Vam to omogućuju.
Slavica Vučko, hrsvijet.net
EKSKLUZIVNO ZA DIREKTNO
Predsjednica Stazića usporedila sa zloglasnim Rankovićem: Ovo je najbrutalniji nastavak politike 'mi ili oni'
Izjave saborskog zastupnika Nenada Stazića u kojima se negativno osvrnuo na položaj hrvatskih branitelja, ali i na žrtve komunističkih progona i terora poslije Drugog svjetskog rata ni danas ne prestaju izazivati kontroverze. Podsjetimo, SDP-ov zastupnik Stazić prvo je na Facebooku objavio status o hrvatskim braniteljima, koji se referirao na status hrvatskih branitelja u natječajima za posao ravnatelja: 'Jeste li za to da pri odlasku u Irsku hrvatski branitelji imaju prednost?'.Nakon žestokih reakcija koje je njegova objava izazvala, Stazić je dolijevao ulje na vatru i na kraju u odgovoru na komentar jednog pratitelja napisao: "Izgleda da u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito. Kakva šlampavost pobjednika”.
S obzirom na buru reakcija koju je Stazić izazvao, portal Direktno je komentar o istupu Stazića zatražio i od Ureda predsjednice. U odgovoru s Pantovčaka ekskluzivno za Direktno predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović uspoređuje Stazića sa zloglasnim Aleksandrom Rankovićem.
''Istup zastupnika Stazića govor je mržnje, zloraba slobode govora i imuniteta. Ako 'u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito. Kakva šlampavost pobjednika!', to može značiti samo jedno: nije ubijeno dovoljno ljudi, posebno političkih neistomišljenika'', poručuje Predsjednica i pita: ''Kakav je čovjek koji tako nešto može reći? Na preslabu revnost u ubijanju žalio se Aleksandar Ranković 1945., a Nenad Stazić žali se 2018.", stoji u odgovoru za Direktno. "U kronici izdaje ljudskosti ova izjava sigurno će zauzeti vrlo visoko mjesto. Ovo je najbrutalniji nastavak politike 'mi ili oni', koja vodi u jednoumlje, eliminaciju neistomišljenika i podriva same temelje demokracije. Razlike između zločina nema, a oni koji opravdavaju ili zagovaraju zločin, zapravo se ne razlikuju od samih zločinaca'', zaključuje Predsjednica. Zanimljivo je uspoređivanje Nenada Stazića s Aleksandrom Rankovićem. Ranković je bio jedan od čelnika obavještajnih službi i policije u vrijeme najvećih progona i ubojstava nakon Drugog svjetskog rata, ali i sve do njegovog pada sredinom 60-ih.
Rankovića je dugo godina i rukovodio zloglasnom OZNA-om, koja je uz jedinice KNOJ-a "zaslužna" za većinu ubojstava i mučenja političkih protivnika komunističkog režima. Stazićevi istupi su i ranije naišli na žestoke osude javnosti, među njima i njegovog saborskog kolege Arsena Bauka, a Pero Kovačević pozvao je DORH-a da pokrene progon zbog govora mržnje.
Marko Štefelić, direktno.hr
|