Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

"SREDIŠTE" I "ISHODIŠTE" SRPSTVA U HRVATSKOJ

Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS), predvo─Ĺena Vojislavom Stanimirovi─çem i Miloradom Pupovcem, ali i Srpsko narodno vije─çe, iznova izazivaju prijepore u Hrvatskoj, utje─Źu na nestabilnost hrvatsko-srpskih odnosa, ┼ítovi┼íe, izazivaju burne reakcije, pa i dovode do politi─Źkih apsurda. Jedan od njih bio je kad je hrvatske nacionalne interese protiv zahtjeva SDSS-a u Hrvatskom saboru nedavno branila Vesna Pusi─ç uz odobravanje SDP-a, a protiv HDZ-a koji je poku┼íao u Ustav progurati SDSS-ov prijedlog o pravnoj osobnosti Zajedni─Źkog vije─ça op─çina. No, u Ustav je u┼ílo da je srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj ekskluzivna, jer se odrekla dvostrukog prava glasa, koje ina─Źe imaju sve ostale manjine, u korist svoja tri zajam─Źena saborska zastupnika.

SDSS obilato koristi svoju poziciju u vladaju─çoj koaliciji, i stalnu popustljivost HDZ-a. Jedan od takvih primjera jest i gradnja spomenika u Srbu na ra─Źun dr┼żavnog prora─Źuna, kojim se tako─Ĺer krivotvori povijest, jer povjesni─Źari znaju kakav je bio karakter tzv. ustanka u Srbu 1941. godine. Valja onda tu spomenuti i SDSS-ovo i SNV-ovo prihva─çanje, ili u najmanju ruku neizja┼ínjavanje o mitomanskim brojevima ┼żrtava Jasenovca i Jadovnog, a da se uop─çe i ne spominje kako Pupovac i dru┼ítvo ni u primisli nemaju priznati da se 1991. dogodila srpsko-crnogorska agresija i srpska pobuna u Hrvatskoj.

Klju─Źno je pitanje, vodi li SDSS vlastitu politiku u interesu Srba u Hrvatskoj, ili je on, sa SNV-om, odre─Ĺeni transmiter beogradske politike i njezinih interesa. Jer nije nepoznato da Pupovac gaji odli─Źne odnose sa srbijanskim predsjednikom Borisom Tadi─çem i da je ─Źesto kod njega na razgovorima. I zacijelo ne samo kod njega. Kao da se ne zna kako je kroz povijest beogradska politika manipulirala hrvatskim Srbima. O─Źito neki jo┼í nisu ni┼íta nau─Źili iz povijesti, a i pitanje je koliko im je zapravo stalo do stabilnog su┼żivota Hrvata i Srba, odnosno u prvom redu do dobrobiti samih Srba u Hrvatskoj.

Pro┼íli su tjedan u Hrvatskom dr┼żavnom arhivu predstavljene nove knjige dokumenata koje kontinuirano izdaje Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata. Jedan od predstavlja─Źa bio je hrvatski sociolog prof. dr. Ozren ┼Żunec s Odsjeka za sociologiju zagreba─Źkog Filozofskog fakulteta. Njegova dvosve┼í─Źana knjiga "Goli ┼żivot. Socijetalne dimenzije pobune Srba u Hrvatskoj", iza┼íla 2006. i 2007. godine, jedna je od klju─Źnih za razumijevanje agresije i pobune. Cilj je studije opisati socijalnu konstrukciju zbilje pobunjenih Srba koja je dovela do sukoba, kao i utvrditi dimenzije i posljedice sukoba. ┼Żunec se koristio raznovrsnim izvorima: od transkripata s ha┼íkih su─Ĺenja, sje─çanja protagonista, intervjua do dokumentarnih, pa i igranih filmova. Znatan dio knjige posvetio je stvaranju projekta srpskih elita "Svi Srbi u jednoj dr┼żavi", a ─Źiji je izvoz utjecao i na pobunu Srba u nekim hrvatskim regijama sa znatnijim udjelom srpskog stanovni┼ítva.

Na spomenutom predstavljanju ┼Żunec je progovorio upravo o problematici Srba u Hrvatskoj. Kako je njegovo izlaganje ostalo posve nezapa┼żeno, ovdje ga prenosim u cijelosti:

"Raduje me i po─Źa┼í─çen sam da ponovno mogu biti sudionikom jo┼í jednog predstavljanja rezultata rada Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Svake se godine u ovo doba sastajemo na ovom mjestu kako bismo prezentirali i ocijenili prinos ove institucije i sa zadovoljstvom mogu ustvrditi da iz godine u godinu svjedo─Źimo predanom, upornom i iznad svega sustavnom radu i va┼żnim uradcima. Premda mo┼że izgledati da je izdavanje dokumenata jedan manje ili vi┼íe rutinski, pa─Źe mehani─Źki i uglavnom neautorski posao, izdavanje dokumenata koji neposredno svjedo─Źe o tome ┼íto se u Domovinskom ratu doga─Ĺalo nastaje na planu jedne ┼íire koncepcije shva─çanja odgovornosti historiografije u sada┼ínjem i budu─çem politi─Źkom ┼żivotu nacije.

Izdavanje dokumenata, a to osobito va┼żi za one koji su nastali na srpskoj strani u pripremi i tijekom rata, predstavlja metodologijski najpogodniji na─Źin da se poku┼ía razumjeti i objasniti ┼íto se zapravo i u cjelini dogodilo. Naime, razumijevanje onoga ┼íto se dogodilo neophodno uklju─Źuje i ula┼żenje u mentalni sklop i na─Źin mi┼íljenja i jedne i druge strane, pri ─Źemu je upravo shva─çanje onoga Drugoga najte┼że i najzahtjevnije. Za to smo uglavnom nepripremljeni te vrlo ─Źesto o Drugome mislimo isklju─Źivo temeljem vlastitih predstava i ve─ç pretpostavljenih stavova, pri ─Źemu nam ne samo izmi─Źe razumijevanje logi─Źkog sklopa pozicije Drugoga, nego nam neshvatljivim ostaju i njegovi motivi. Kad bi se bez razumijevanja Drugoga danas govorilo o uzrocima, okolnostima i tijeku oru┼żane pobune dijela srpskog stanovni┼ítva u Hrvatskoj, onda bismo ostali nijemi pred o─Źitom apsurdno┼í─çu i destruktivno┼í─çu tog pokreta i poduhvata koji je stra┼íne i vjerojatno nenadoknadive gubitke i ┼ítete nanio upravo samoj srpskoj nacionalnoj zajednici u Hrvatskoj.

Kako razumjeti ─Źinjenicu da se dio srpskog stanovni┼ítva koji u Hrvatskoj ┼żivi generacijama okrenuo protiv svojih sugra─Ĺana i odazvao se zovu nacionalisti─Źkog projekta iz Beograda, sredi┼íta mo─çi za koje je bilo jasno da Srbe u Hrvatskoj smatra pijunima i topovskim mesom i za koje, ┼íto se na kraju i prakti─Źno potvrdilo, ne─çe u─Źiniti ni┼íta nego ─çe ih prepustiti sudbini koju je srbijanska politika pokrenula i zakuhala? Kako razumjeti to ┼íto su Srbi u Hrvatskoj, premda su imali primjera da je suradnja hrvatskih Srba i Hrvata davala obostrano korisne rezultate - dovoljno je spomenuti Hrvatsko-srpsku i Selja─Źko demokratsku koaliciju,

Zagreba─Źke punktacije i Narodnooslobodila─Źku borbu - ipak odabrali konfrontacijske predstave te su 1990. godine u odnosima s Hrvatima kao referencijalni okvir odabrali prvenstveno iskustva iz vremena Nezavisne Dr┼żave Hrvatske te ih generalizirali u stav o perenijalnom ratu Hrvata protiv Srba, pri ─Źemu je rat devedesetih bio samo jedna od njegovih instancija? Kako razumjeti da je srbijanska politika koju su predstavljali daleki, strani i spram stvarnih problema pre─Źanskih Srba uglavnom ravnodu┼íni politi─Źari bili prihvatljiviji od susjeda Hrvata s kojima se ┼żivjelo decenijama i dijelilo zajedni─Źku sudbinu?

Kako je srbijanskoj politici uspjelo pridobiti i mobilizirati stotine tisu─ça hrvatskih Srba na liniji politike konfrontacije s Hrvatima kad se, s obzirom na okolnosti, mogla predvidjeti, a i predvi─Ĺalo se, da ─çe to zavr┼íiti samo katastrofom srpske nacionalne zajednice u Hrvatskoj i njenom alijenacijom od ve─çinskog stanovni┼ítva? Odgovori na ovakva klju─Źna pitanja neophodni su za razumijevanje sukoba Srba i Hrvata koji je na┼ía generacija morala pro┼żivjeti, a u tom kontekstu je izdavanje dokumenata srpske strane, koji barem djelomi─Źno mogu pomo─çi u rasvjetljavanju naravi sukoba, jedna od najva┼żnijih zada─ça koju imaju historiografi i istra┼żiva─Źi ovih doga─Ĺaja.

Me─Ĺutim, rad na razumijevanju Drugoga ima jo┼í jednu klju─Źnu dimenziju koja se ne sastoji u nastojanju da se objasni ono ┼íto se dogodilo, nego u tome da se otkrivanjem obrazaca mi┼íljenja i mentalnih sklopova koji su doveli do sukoba, gubitaka i trajnih negativnih posljedica, poku┼ía izbje─çi sli─Źan ishod u budu─çnosti. Nalazi dru┼ítvenih znanosti, dobiveni analizom stotina i stotina etni─Źkih sukoba, pokazuju da je vjerojatnost da do nekog konflikta do─Ĺe ve─ça ukoliko je sukob imao neku raniju instanciju i pri tome zavr┼íio neuspjehom; u na┼íem slu─Źaju to zna─Źi da pobuna devedesetih, barem u ovom pogledu, ima ─Źak i pove─çane ┼íanse da jednom bude reprizirana. Imaju─çi u vidu nesklapnost i destruktivnost politi─Źkog projekta koji ju je pokretao, jedna od strategija prevencije bila bi da se ova ranija pobuna jasno poka┼że u svojoj apsurdnosti i pogre┼ínim premisama, kao ┼íto je ona o vje─Źnom ratu i po naravi srbo┼żderskim Hrvatima. Dakako, to vi┼íe i nije stvar razumijevanja Drugoga, nego ponajprije vlastitog samorazumijevanja i napu┼ítanja obrazaca mi┼íljenja koji vode u sukobe.

Uzmu li se u obzir neki pokazatelji, mo┼że se re─çi da to samorazumijevanje jo┼í uvijek nije na najboljem putu da otkrije zablude i krive procjene. Kao jedan od primjera za to mo┼że poslu┼żiti ─Źinjenica da se i ove godine na komemoraciji jasenova─Źkim ┼żrtvama u Donjoj Gradini, dakle na desnoj obali Save, odnosno u Republici Srpskoj, od strane politi─Źkog vodstva tog entiteta i u nazo─Źnosti predsjednika Republike Srbije, koji se smatra predstavnikom najmodernije i najeuropskije opcije u dana┼ínjoj srpskoj politici, moglo ─Źuti da je u Jasenovcu pobijeno sedam stotina tisu─ça ljudi. Nije sada toliko bitno ┼íto su i najsavjesnija istra┼żivanja razli─Źitih znanstvenika, uklju─Źuju─çi i one koji pripadaju narodima koji su imali najve─çe i najtragi─Źnije gubitke u tom logoru smrti, pokazala da se radi o manjem broju - uostalom, kad su ovakve stvari u pitanju brojevi nisu odlu─Źni jer je i jedna smrt stra┼ían zlo─Źin - nego u tome da se ne odustaje od iz poznatih pragmati─Źnih razloga svojedobno proizvoljno postavljene brojke a koja je s vremenom poslu┼żila za stvaranje mita ne samo o Jasenovcu, nego i o genocidnoj naravi Hrvata. Ne odustajati od te brojke zna─Źi ne odustajati od mita koji je bio jedna od najpogre┼ínijih premisa pobune te na taj na─Źin stvarati subjektivne pretpostavke i motivacijske temelje budu─çeg sukoba.

Drugi primjer su neke od argumentacija u recentnim dokumentima koje Republika Srbija pripravlja za me─Ĺunarodnopravne postupke, a gdje se, primjerice, tvrdi da je podru─Źje Republike Srpske Krajine, dakle podru─Źje zahva─çeno pobunom, bilo "sredi┼íte" i "ishodi┼íte" sveukupnog ┼żivota Srba u Hrvatskoj. Podru─Źje na kojem su Srbi imali uglavnom relativni ve─çinski udio u stanovni┼ítvu i to u krajevima koji su ionako op─çenito rijetko naseljeni, i gdje se, bez obzira na nacionalnu pripadnost, ┼żivjelo te┼íko, siroma┼íki i oskudno te u zaostalim prilikama, dakle podru─Źje na kojem je prisustvo Srba samo demografska ili biolo┼íka ─Źinjenica, sada se progla┼íava sredi┼ítem ┼żivota nacionalne zajednice, pa se onda utoliko i prisutnost Srba u Hrvatskoj svodi na puku demografsku ─Źinjenicu.

Svakom tko poznaje i cijeni doprinos Srba modernizaciji i razvitku Hrvatske na svim podru─Źjima jasno je da se radi o falsifikatu i da su Srbi u Hrvatskoj daleko od toga da budu puka demografsko-biolo┼íka ─Źinjenica. Po strani od Tesle za ─Źiji su talent i srpski i hrvatski, pa ─Źak i austrougarski i europski okviri bili preuski, treba se podsjetiti samo nekoliko imena ljudi i ┼żena koji su u bitnome pridonijeli ostvarenju hrvatskih politi─Źkih ciljeva i dru┼ítvenih institucija: osim Svetozara Pribi─Źevi─ça i Sr─Ĺana Budisavljevi─ça u politici tu su Jela─Źi─çev ministar Mojsije Balti─ç, zatim borac za sjedinjenje hrvatskih pokrajina i ministar Maksimilijan Prica, ilirac i vara┼żdinski ┼żupan Ognjeslav Utje┼íenovi─ç Ostro┼żinski, ina─Źe i danas va┼żan autor hrvatske etnografije; u vojnim stvarima tu je Svetozar Borojevi─ç, jedini austrougarski nenjema─Źki feldmar┼íal i jedan od nadarenijih vojskovo─Ĺa XX. stolje─ça, a koji se, premda pravoslavac, izja┼ínjavao Hrvatom; u kulturi tu su dva ─Źovjeka koji su Zagrebu dala dva kazali┼íta, poduzetnik Hristofor Stankovi─ç koji je uredio kazali┼íte na Markovu trgu te Branko Gavella koji je otac modernog hrvatskog glumi┼íta; spomenimo tu i glumicu Milu Dimitrijevi─ç, knji┼żevnika Vladana Desnicu, kompozitora Petra Konjovi─ça, znamenitog knji┼żara ─Éor─Ĺa ─ćelapa, slikara Nikolu Ma┼íi─ça, kipara Vojina Baki─ça; a na drugim podru─Źjima endokrinologa Vuka Vrhovca, ili Anastasa Petrovi─ça, utemeljitelja, glavnog dioni─Źara i predsjednika Prve hrvatske ┼ítedionice, zasigurno jedne od najva┼żnijih financijskih institucija na na┼íem tlu, da nabrojimo samo neke koji odmah padaju na pamet.

Svi oni sudjelovali su u stvaranju va┼żnih hrvatskih nacionalnih institucija i politi─Źkih projekata i ugradili su se trajno prvo u sve dru┼ítvene strukture a onda i u hrvatsku povijest. U tom smislu "sredi┼íte" i "ishodi┼íte" srpstva u Hrvatskoj nisu oni najslabije naseljeni i najmanje razvijeni krajevi koji su postali sredi┼ítem i ishodi┼ítem jedne destruktivne politike, nego svi hrvatski prostori u kojima su spomenuti i mnogi drugi Srbi ┼żivjeli i djelovali, grade─çi Hrvatsku i pridonose─çi njenom civilizacijskom napretku. Kad se sada stvari opet okre─çu i sredi┼ítem srpstva progla┼íava njena demografsko-biolo┼íka masa, ne mo┼żemo se osloboditi dojma da se ponovno, dakle kao i u vrijeme pobune, insistira na odjelitim ┼żivotnim prostorima odnosno na nemogu─çnosti sudjelovanja u zajedni─Źkim i obostrano korisnim projektima. To u odre─Ĺenoj mjeri pove─çava vjerojatnost da bi se, naravno u odre─Ĺenim okolnostima koje sada dodu┼íe ne naziremo, sukobi koje smo pro┼żivjeli mogli reprizirati i vjerojatno zauvijek uni┼ítiti svaku ideju mirnog i konstruktivnog zajedni─Źkog ┼żivota i ostvarivanja zajedni─Źkih ili obostrano korisnih projekata. Upravo na tome podru─Źju najve─ça je odgovornost historiografije, ali ne samo istra┼żiva─Źa, nego i ─Źitatelja o ─Źijoj recepciji ovisi u─Źinak istra┼żiva─Źkog rada, naime da djeluju preventivno, prosvjetiteljski i otre┼żnjavaju─çe na nacionalne samosvijesti te da ih, ako ih i ne mogu usmjeriti na pravi put, barem sprije─Źe da ne lutaju besputicama na kojima su ve─ç premnogi talenti i ┼żivoti tragi─Źno prokockani i uzaludno izgubljeni."

Piše Zvonimir Despot

08.07.2010.

009-2010

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU