Dan grada, Dan branitelja i Majku Božju od Kamenitih vrata!!!

Majka Božja od Kamenitih vrata postala je 31. svibnja 1991. zaštitnicom grada Zagreba. Tadašnji zagrebački nadbiskup, kardinal Franjo Kuharić, u povodu 260. obljetnice štovanja Gospe zagrebačke dao joj je naslov “zaštitnice, čuvarice i vratarice hrvatske metropole”.

Jasenovac je simbol laži, kojima smo kljukani u zadnjih 70 godina

Hrvatska diplomacija i vlast na sve notorne laži i podvale oko Jasenovca reagiraju onako kako jedino znaju - šutnjom. Revizija jasenovačkog mita nužna je jer dok se to ne dogodi, nema za Hrvatsku istinske slobode i samostalnosti.

Prošlo je više od 70 godina od završetka Drugog svjetskog rata, no pitanje Jasenovca podjednako je aktualno kao i svih ovih desetljeća u kojima je ta tema sustavno opterećivana ideologijom i politikanstvom onih koji od nje doslovno žive. U siječnju ove godine Hrvatska je proslavila 25. obljetnicu svog međunarodnog priznanja, no upravo je jedan događaj koji je uslijedio nedugo nakon toga pokazao da smo od istinske samostalnosti, slobode i nezavisnosti tisuću godina daleko.

Izvještaj o broju masovnih grobnica u Hrvatskoj

Ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata (HM-CDRP) Ante Nazor istaknuo je u srijedu, predstavljajući Izvješće o radu HM-CDR za 2017. u Hrvatskom saboru, da je hrvatski narod u Domovinskom ratu, osim u Hrvatskoj, pretrpio velike žrtve u srednjoj Bosni, no o tome se malo govori i zna. U Hrvatskoj je otkriveno 150 masovnih grobnica žrtava velikosrpske agresije, te oko 1200 pojedinačnih grobišta. Prema podatcima s kojima se raspolaže u srednjoj Bosni oko 1850 hrvatskih civila i pripadnika Hrvatskog vijeća obrane ubili su srpske paravojne postrojbe i JNA, a spomeuo je i zločine Armije BiH nad Hrvatima u mjestima Gornjem Vakufu, Uskoplju, Zavidovićima, Bugojnu, Zavidovićima i Vučipolju.

Potemkinovo selo zvano “uspješni Plenkovićev HDZ” se na ovim izborima rasplinulo kao i svaka iluzija. HDZ je djelovao nepobjedivo samo zato jer je SDP bio na koljenima, i to ne zahvaljujući HDZ-u nego sebi samom. I ne, nije posve točno ono što se jutros moglo pročitati u medijima, da nitko nije predvidio ovakav poraz HDZ-a, niti da su u HDZ-u šokirani i iznenađeni rezultatom.

Stranka umire! Neće valjda i za nju vrijediti 'identificirati, locirati, transferirati, uhititi'?

''Nedjelja, 26. svibnja bila je najtužniji dan za nas koji smo desetljećima živjeli HDZ. Za one koji ga ne vole, da, imali smo kukolja i rješavali ga se u hodu. Ali, većina hrvatskog naroda birala nas je u najtežim danima. Kada je trebalo rušiti komunizam, glasaj za HDZ. Kada je trebalo voditi obrambeni rat protiv premoćnog srpsko-crnogorskog agresora, biraj HDZ'', započinje svoj komentar za Direktno HDZ-ov veteran i jedno od njegovih najprepoznatljivijih lica, dr. Andrija Hebrang.

Ne skriva da je konsterniran HDZ-ovim rezultatima.

Godišnja komemoracija žrtava bleiburške tragedije i križnih putova, oko koje je ove godine bilo nevjerojatno mnogo buke, prošla je u subotu 18. svibnja posve mirno i dostojanstveno: slavljena je misa, održane su molitve, položeni su vijenci u spomen žrtvama.

Kao i npr. prošle godine pokrovitelj te komemoracije bio je Hrvatski sabor i supokrovitelj Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine, a dok su prošle godine govorili predstavnici pokrovitelja, ove je godine osim vjerskih službenika govorio samo predsjednik Počasnoga bleiburškoga voda.

Demantiram laži gospodina Glibote, šnajdera ljudskih duša

Glibota: Tomac je izgubio kompas... (5): M. Artuković: Gospodine Glibota niste u pravu... (2)

Gospodinu Anti Gliboti nisam odgovorio na njegov pamflet 'Tomac izgubio kompas' u kojemu me izvrijeđao i iznio niz laži, jer sam smatrao da na takve pamflete ne treba odgovarati. Njemu je izvrsno odgovorio doktor povijesti Mato Artuković u Pismu čitatelja pod naslovom 'Gospodine Glibota, niste u pravu, profesor Tomac smogao je poštenja priznati vlastite zablude i osuditi komunizam'.

Kratak pregled hrvatske povijesti u posljednjih sto godina

Temeljem svoje stoljetne zajedničke povijesti s Hrvatskom, Austrijanci bi zapravo trebali biti najbolji poznavatelji hrvatske današnjice. Tome unatoč, katolička biskupija Gurk-Klagenfurt najprije je zabranila službu Božju u čast hrvatskim ratnim zarobljenicima i civilima koje su u svibnju 1945. pogubili jugoslavenski komunisti, da bi ju kasnije dopustili na nižoj svećeničkoj a ne biskupskoj razini. To su Hrvati osjetili kao dosad nečuvenu uvrjedu. O tome incidentu obaviještene su katoličke institucije u Europi. Sljedeći kratak pregled novije hrvatske povijesti upućen je kako našim austrijskim prijateljima tako i drugima koje zanima hrvatska prošlost kako bi bolje razumjeli zbivanja u svezi s Bleiburgom da se noviji međucrkveni događaji nikad ne bi ponovili. ( Uredništvo Hrvatskoga tjednika)

Krivo citiran govor potpredsjednika EU Komisije

Prije dva dana na fb je objavljena poruka prof. Kornelije Pejčinović koja se kao vjetar proširila na više internetskih stranica:

"Koja je tajna poruka EU - njemačkih političara: Merkel, Weber, Timmerman koja nije objavljena u javnosti, pročitajte. Pripremite se, jer će Vam se slediti krv u žilama i pazite za koga ćete uopće glasati, a za ove od EU-a posjećene nikako. Bit će vam jasno zašto oni naši političari koji su na daljinsko upravljanje nisu bili na Bleiburgu u subotu i otkud austrijski skandal s komemoracijom dolazi..."

I tada slijedi tekst pod naslovom:

Najveći protivnik komemoracije na Bleiburgu otišao uz Božju pomoć ili uz blagu potporu "nekog Varge"?

Domaći su mediji, uvijek u službi istine i činjenica, uvjerili cijelu hrvatsku javnost da su Austrijanci toliko protiv komemoracije na Bleiburgu zbog „ustaškog“ znakovlja i „osviještenosti“, odnosno „osjetljivosti“ lokalnih (koruških) vlasti na „totalitarna“ obilježja. Pritom su ponosno isticali tamošnje „antifašiste“ ili političare lijevog svjetonazora koji bi s licima izbrazdanim zabrinutošću, a katkad i srditošću govorili o „nedopustivosti“ i „civilizacijskim sumrakom“ nazivali spominjanje bleiburškoga genocida. Politički je pritisak rastao, a suprotstaviti mu se nije mogla ni već poslovično nepokolebljiva i stamena hrvatska diplomacija, pa je cijela stvar eskalirala formalnom crkvenom zabranom služenja mise.

Svježe vijesti iz zemlje koja je svijetu podarila Hitlera

Dr. sc. Sanja Bilač sije namjerno sumnju u ono što nam je sveto. U ono što nas ispunjava ponosom. To je naravno NOB. Tekovina koja evocira uspomene na Sutjesku, Neretvu, Savu dopingiranog Kovačevića…

"NDH nije bila samo kvinsliška tvorevina i fašistički zločin nego je predstavljala i izraz težnji hrvatskog naroda za samostalnošću"

Čitam komentare, kolumne, članke... i sve što naiđem u svezi komemoracije na Bleiburgu, pa se još uvijek čudim, kojim se sve jezičnim vratolomijama i manipulacijama koriste pojedini komentatori ne bi li umanjili Titove komunističke zločine, pa idu tako daleko da krivicu prebacuju na sve strane samo da ih razvodne i zamagle.

„Narodu se ne može oduzeti pamćenje“

Propovijed krčkog biskupa Ivice Petanjka na misi u sklopu obilježavanje 74. obljetnice bleiburške tragedije, 18. svibnja 2019.

"Zašto se kroz cijelu povijest ponižavamo i od drugih očekujemo i tražimo da nas sude i da nas prosuđuju i da nam svoju istinu nameću?"

„Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti. Bojte se radije onoga koji može i dušu i tijelo uništiti u paklu“. (Mat 10,28).

Da, tijelo je prolazno, a duša je vječna. Kao što čovjek odbacuje trošno odijelo, jednako tako duša odbacuje trošno tijelo.
Svibanj, ali i Lipanj A.D. 1945. g. su bez i najmanje dvojbe najtragičniji mjeseci u cjelokupnoj povijesti hrvatskog naroda, kad su mnogi, njih na stotine tisuća pretežno mlađe populacije, na marševima smrti ili na razne druge načine – tragično izgubili svoje živote mučeničkom smrću.

NEMA TOLERANCIJE ZA RATNE ZLOČINCE I ZLOČINE KOJI SU IZVRŠENI TIJEKOM SRPSKO-CRNOGORSKE I JNA AGRESIJE NA HRVATSKU

Kazneno prijavljene za ratni zločin braniti tezom o ugrožavanju prava nacionalne manjine, govorom mržnje te javnim poticanjem na nasilje i mržnju je opasna protuzakonita pojava koja je uzela maha u Hrvatskoj, a koju treba zakonitim sredstvima žurno iskorijeniti.

Dragi naši hrvatski antifašisti!

Vašim prosvijedom u Austriji u samom gradiću Bleiburgu i vašim stavom o tome da treba zabraniti takve komemoracije koje se na Bleiburškom polju održavaju svake godine u svibnju mjsecu, i da se ne bi više smjelo komemorirati komunističke žrtve, što je suprotno civilizacijskom dometu kulturnih naroda. Ali ipak!

Stotine tisuća golorukog izbjeglog naroda i razoružane hrvatske vojske, žrtve su na Bleiburgu gdje je sve počelo, a završilo na bezbrojnim marševima smrti po cijeloj Jugoslaviji. U više od dvije tisuće masovnih grobišta ubijani su uglavnom Hrvati, ali i drugi narodi u Jugoslaviji.

Ne vrijedi za kaznene prijave!

Blagodati demokracije na hrvatski način. DORH objavljuje odbačaj kaznenih prijava prije nego li je to rješenje dostavio Koordinaciji, Jutarnji list "poštujući" pravila struke objavljuje vijest i kontaktira sve osim podnositelja kaznenih prijava (vrlo profesionalno, čak ni šund novine tako ne rade). Sugovornici, jako zanimljivo, redom prelaze preko činjenice koju je u nastavku priopćenja objavio DORH, kako su kažnjiva djela ipak počinjena kao i prvi put, samo što za razliku od prvog priopćenja kada su nadležne institucije pa i Ministarstvo kulture odnosno gospođa Obuljen-Koržinek morali reagirati i zaštiti državu, a to ipak nisu učinili - mi hrvatski branitelji to hoćemo.

Bleiburg je živa rana na hrvatskom narodnom biću koja nikada neće niti može zacijeliti jer su i njene posljedice za Hrvatsku bile toliko pogubne baš kao i one iz vremena Krbavske bitke 1493. godine.

I tad je u tome ratu europski „kršćanski savez”, nastao u Cetingradu, dogovorio zajedničku obranu od Osmanlija. Odaziv na poziv Hrvatske za pomoć nije urodio plodom – Hrvati su pobijeni, a povijest srednje i jugoistočne Europe promijenjena je tijekom mnogih stoljeća koja su uslijedila.

Malo kiše, malo sunca, malo toplo, malo hladno, orkanski vjetrovi u Zagrebu, gradu podno Velebita, podosta neobičan svibanj, mrzle večeri i noći čak i na Braču gdje sam našao posao na baušteli, dokazujući da sedamdeset i šest nije previše. U Splitu sam zakasnio na trajekt točno jednu minutu, pa do sljedećeg plazio ulicama i podrumima čudesnoga grada – toga dana nisu na ulici klanjali selefije, vidio sam samo selfije i mnoštvo turista, kao usred ljeta, sačuvaj nas Bože.

Peristil nije bio obojen u crveno, a nisam ni očekivao jer su neki nitkovi tih dana u crveno obojili Trg bana Jelačića u Zagrebu gdje se bolje osjećaju, to jest pofarbali svojim komunističkim znakovljem i krvoločnim izjavama o slavnom oslobođenju grada 1945., te se neki hvalili i ubijanjem ratnih zarobljenika. Policija je bila hladna kao špricer, a što ratni zločini ne zastarijevaju – koga briga. Pa riječ je o ubijenim Hrvatima, a to se ne računa, kao što reče Miroslav K.

Medijska hajka na braniteljske mirovine, a šuti se o povlaštenim mirovinama partizana i bivših pripadnika jugo-vojske

Unutar zadnjih tjedan dana počela je od srbo-ljevičarskih medija ponovna hajka na braniteljske mirovine. Pragmatičnost tih procesa je da nažalost hrvatski branitelji za razliku od partizana i bivših pripadnika jugo vojske nemaju svoju uspravnicu koja bi ih kvalitetno i adekvatno predstavljala i dala potpunu i cjelovitu informaciju već se obrana zasniva na dobroj volji pojedinca.

Ulazak jugoslavenskih armija u Zagreb primarno je značio uništenje hrvatske države, a ne Pavelićevog režima

Mazohistički je, neslobodno, nerazumno i u mnogim elementima neprijateljski prema hrvatskom narodu slaviti 8. svibnja kao dan oslobođenja. Bilo je zanimljivo gledati i slušati kako recimo HTV na Četvrtom programu iz sata u sat ponavlja informaciju o partizanskom oslobođenju Zagreba, a u središnjem Dnevniku na Prvom programu se ističe preinačena informacija o „ulasku partizanske vojske“ u Zagreb.

U Domovinskom ratu pobijedili smo srpski fašizam

No možete li zamisliti da su partizanske jedinice bile dio srpsko-crnogorske agresije na Hrvatsku i 90-tih? Crvena petokraka ubijala je jednako na Bleiburgu i poraću 2.svj. rata kao i u Domovinskom ratu, a danas se što je nedopustivo slavi i dalje u Kumrovcu, ali i na Crvenom trgu u Rusiji.