Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

PRIKAZIVANJE NJIGE Dr. NEDJELJKA MIHANOVI─ćA "TU─ÉMANOVA BA┼áTINA"

Knjiga dra Nedjeljka Mihanovi─ça "Tu─Ĺmanova ba┼ítina" (izd. Detecta Zagreb, 2010.) koju prikazujemo stavlja pred ─Źitatelja osobu, koja je odigrala klju─Źnu ulogu u povijesti Hrvatske krajem 20. stolje─ça, dra Franju Tu─Ĺmana. Knjiga prikazuje prvoga predsjednika Hrvatske u njegovim znanstvenim, politi─Źkim i dru┼ítvenim aktivnostima, ─Źija je ideja vodilja kroz sve te aktivnosti bila spas hrvatske domovine, njezina sloboda postignuta na na─Źelima ─Źovje─Źnosti, pravednosti i demokracije. Za njega autor ka┼że, da je svojim jasnim, logi─Źnim, kriti─Źkim i misaonim horizontom dosegao takve domete, da je postao jedan od fundamentalnih i najvidovitijih povjesni─Źara novijeg razdoblja hrvatske historiografije. No Tu─Ĺman nije samo povjesni─Źar i politolog, nego i politi─Źar, dr┼żavnik i strateg.

Knjiga oslikava dru┼ítvenu i politi─Źku zbilju na ovim na┼íim prostorima tijekom i nakon burnih doga─Ĺaja ru┼íenja crvenoga imperija u Europi, a napose u biv┼íoj Jugoslaviji, kao i stanje u Hrvatskoj za vrijeme i nakon njezina nacionalnog i ideolo┼íkog oslobo─Ĺenja. Osobito dojmljivo pisac ocrtava neke od najbli┼żih suradnika Tu─Ĺmana kroz ovo razdoblje, ┼íto izaziva ─Źu─Ĺenje, kako je nepatvoreni duhovni div mogao biti okru┼żen suradnicima koji su u ve─çini bili nepatvoreni duhovni pigmejci, a neki od njih vjerojatno i u slu┼żbi stranih centara mo─çi sa zadatkom da ga sprije─Źe u stvaranju samostalne hrvatske dr┼żave.

 

Jer svjetski gospodari kaosa su htjeli ru┼íenje komunizma, ali ne i stvaranje novih nacionalnih dr┼żava.Tu─Ĺmanu i hrvatskoj samostalnosti, osim toga, nisu bili skloni ni mnogi od biv┼íih partijskih kadrova koji su se oko njega gurali, ni jugointegralisti, ni novinarski pla─çenici u slu┼żbi stranih gospodara. ┼áto se ti─Źe ovih zadnjih autor navodi ─Źinjenicu, da se kroz novinske stupce redovito javljaju defetisti─Źke misli, razorne,korozivne ideje koje nagrizaju sve ┼íto se zove tradicijsko, patriotsko, nacionalno, dr┼żavotvorno, obiteljsko, eti─Źko, spiritualno. Razmi┼íljaju─çi o ovome on se pita, odakle taj ru┼íila─Źki sindrom, taj grobarski posao i iracionalna pobuda za razaranjem hrvatskoga identiteta, ta demonska pobuna koja kao da namjerava sve hrvatsko ra┼í─Źovje─Źiti, izobli─Źiti, svako domoljublje i vjersko osvjedo─Źenje izkarikirati. Objektivan promatra─Ź nu┼żno dolazi do zaklju─Źka, da se ovdje radi o petoj koloni u Hrvatskoj, koja ima za cilj potkopavanje hrvatske dr┼żave.

Od mnogih tema koje izla┼że autor ovdje ─çu se , zbog kratko─çe vremena, zadr┼żati samo na nekima.

Tu─Ĺman je znao da je Jugoslavija, kako monarhisti─Źka, tako i komunisti─Źka, bila samo krinka za srbijansko velikodr┼żavlje . Ta tragi─Źna zabluda nazvana Jugoslavijom, sustavno je kao predvorje velike Srbije zatirala hrvatski nacionalni identitet. Ovom iskori┼ítavanju i pod─Źinjenosti Hrvatske slu┼żila je srpska mitomanija, koju je Tu─Ĺman prozreo i izlo┼żio znanstvenoj kritici. Tako je on razotkrio i jasenova─Źki mit sa fantasti─Źno nerealnim brojem ┼żrtava, koji je morao poslu┼żiti da bi se prema vanjskom svijetu dokazala teza o genocidnosti hrvatskoga naroda, zbog ─Źega bi opasno bilo Hrvatima dopustiti da imaju vlastitu dr┼żavu, i da bi se kod samih Hrvata stvorio kompleks o njihovoj kolektivnoj krivnji, kako bi se nad njima lak┼íe moglo vladati.

I, kako ka┼że autor, kada se pokrenula mra─Źna odmetni─Źka furija pobune Srba u Hrvatskoj, divljanje njihove hajdu─Źije, plja─Źke, ubojstava, barbarstva i terora, uz neprikrivenu potporu jugoarmije i ekstremnih srbijanskih nacionalbolj┼íevika, Tu─Ĺman se suprotstavio tome hrvatskom policijom i zborom narodne garde, te je uspje┼íno svladao atavisti─Źko srpsko divljanje i barbarsku ratnu orgiju. Na srpski poku┼íaj odcjepljenja dijela podru─Źja me─Ĺunarodno priznate hrvatske dr┼żave, Tu─Ĺman je odgovorio vojnoredarstvenom akcijom "Oluja", koja je zloporabom i perverzijom me─Ĺunarodnog kaznenog prava la┼żno okvalificirana kao "zajedni─Źki zlo─Źina─Źki pothvat". Svrha je te podvale, da se uni┼íti kod Hrvata svijest o nacionalnom ponosu i nacionalnoj samostojnosti, da se slomi otpor u Hrvatskoj prema nekoj balkanskoj asocijaciji, a mo┼żda i da se sru┼íi sama samostalna hrvatska dr┼żava.

Tu─Ĺman je opetovano poru─Źivao Srbima na tome podru─Źju uo─Źi i tijekom "Oluje" da ne odlaze i da ostanu kao lojalni hrvatski gra─Ĺani, i jam─Źio im je da im se ni┼íta zla ne ─çe dogoditi. To se najbolje vidi iz njegovih rije─Źi izgovorenih povodom dolaska "vlaka slobode" kada je rekao: "Neka se prevlada to zlo na na─Źin, da onima koji su ─Źinili zlo, nikada vi┼íe ne bude uzvra─çeno zlo" (citirano iz "Vlak slobode", Zagreb 1996. s. 33). Ova podvala u optu┼żnicama, nastala u radionicama velikih me┼ítara novoga svjetskog poretka, ima za cilj olak┼íati stvaranje nadnacionalne balkanske tvorevine u koju bi se Hrvatska morala utopiti. Agenti ovoga "Big Brother-a" su vrlo vjerojatno po zadatku i Tu─Ĺmana okru┼żivali. Tom istom cilju slu┼że i one koncepcije europskog unitarizma, koje Europsku Uniju zami┼íljaju kao naddr┼żavu za asimiliranje, a ne integriranje, malih naroda Europe. Pitaju li se na┼íi europski pregovara─Źi, ┼íto ─çe biti s hrvatskom samostalno┼í─çu i s hrvatskim nacionalnim identitetom, kada se sve va┼żnije politi─Źke, gospodarske, financijske,dru┼ítvene i kulturalne odluke za Hrvatsku budu donosile nadglasavanjem u europskim institucijama, i kada Hrvatsku potpuno pokupuje strani kapital i osvoji strana radna snaga? Tu─Ĺman je znao da su Hrvati od svoga pokr┼ítenja dio kulturalne i duhovne Europe, te da ako Hrvatska ┼żeli jednom postati ─Źlanicom i institucionaliziranog europskog jedinstva, da to smije u─Źiniti samo pod uvjetom da o─Źuva svoj nacionalni identitet .

Promatraju─çi taj nadljudski Tu─Ĺmanov napor, taj njegov ┼żivotni san da se stvori samostalna i neovisna hrvatska dr┼żava, mo┼żda ─çe netko postaviti pitanje, je li nacionalna dr┼żava arhaizam danas u doba globalizacije, jesu li ti napori Tu─Ĺmana bili uzaludni? Duboko sam uvjeren da nisu. Nepobitna je ─Źinjenica, da je danas ujedinjenje ─Źovje─Źanstva u tehnologiji, gospodarstvu, financijama i informacijama ne samo spojivo, nego upravo oboga─çeno nacionalnim razli─Źitostima. U doba omasovljenja, kad je osobni identitet sve vi┼íe ugro┼żen, ─Źovjek osje─ça duboku nostalgiju za onim ┼íto ga razlikuje od drugih, za vlastitom osobno┼í─çu, za vlastitim domom. Kod bezli─Źnosti, nomadske mobilnosti i iskorijenjenosti ─Źovjeka u globalnom dru┼ítvu, raste njegova ─Źe┼żnja za ukorijenjeno┼í─çu, za osobnim i nacionalnim identitetom. Pogledajmo samo nacionalne, ─Źak i lokalne, euforije na nogometnim natjecanjima. Danas u svijetu, nakon prestanka tzv. hladnoga rata, one bitne razlike me─Ĺu narodima nisu ni ideolo┼íke, ni politi─Źke, pa ni gospodarske, nego kulturalne i civilizacijske. Narodi sebe prvenstveno definiraju prema pretcima, vjeri, jeziku, povijesti, nacionalnim vrijednostima, obi─Źajima, tradiciji. Stoga je ┼żivotni ideal dr. Franje Tu─Ĺmana o stvaranju nacionalne hrvatske dr┼żave potreba dubokih slojeva ljudske psihe.

Iako je bio ─Źlan komunisti─Źke partije Tu─Ĺman rano uvi─Ĺa pogubnost marksisti─Źko-komunisti─Źke ideologije. On spoznaje da zlo─Źini komunizma, te najkrvavije utopije u povijesti ─Źovje─Źanstva, nisu samo "incidentni", samo slu─Źajna zastranjivanja od navodno humane biti marksisti─Źkog komunizma, nego da oni nu┼żno proizlaze iz dosljednog ostvarenja marksisti─Źkih teoretskih postavki.

Marxov ateizam, njegovo poimanje otu─Ĺenja kao pojave koja ima isklju─Źivo dru┼ítveno-ekonomske uzroke, njegovo razlikovanje negativne od pozitivne slobode, sa svim pogubnim posljedicama koje iz ovoga nastaju , njegova dogma o mesijanskoj ulozi proletarijata koji ─çe navodno uvesti ─Źovje─Źanstvo iz pretpovijesti u povijest, njegova romanti─Źna utopija o budu─çem zemaljskom raju ┼íto ─çe ga ─Źovjek kao novi Prometej vlastitim snagama uspostaviti na zemlji, njegova naivna prosvjetiteljsko-deterministi─Źka ideja o nu┼żnom napretku povijesti, njegovo poimanje da zlo ima isklju─Źivo ekonomsko-socijalne, a ne antropolo┼íke, uzroke, sve je to razlog da se svugdje na svijetu marksisti─Źki komunizam razotkrio kao "najkrvavija utopija u povijesti" (Brzezinski).

S pravom se mo┼żemo pitati, ako oko 27 milijuna ubijenih u svijetu od nacizma ukazuje na njegovu zlo─Źina─Źku bit, za┼íto bi se preko 150 milijuna ubijenih u svijetu od komunizma moralo shva─çati kao zastranjivanje od navodno humane biti marksisti─Źkog komunizma? I danas se skoro tjedno pronalaze masovna grobi┼íta i jame na na┼íim prostorima u kojima su Titovi komunisti punili "podzemni bataljun" nevinim ┼żrtvama.

Ako je sve ovo Tu─Ĺman spoznao mo┼żemo postaviti pitanje, za┼íto on nije proveo u Hrvatskoj lustraciju? Autor ka┼że, da kod tzv. hrvatske politi─Źke elite, podjednako desne i lijeve, nije bilo ni volje, ni moralne snage, ni dostojna cilja, da se provede lustracija, i da su u tome problemu bile odve─ç nazo─Źne osobne kalkulacije i bojazni da se u postupku ne otkrije vlastita umije┼íanost te politi─Źke elite u partijsko dou┼íni─Źko djelovanje. To samo pokazuje, odakle je ta "politi─Źka elita" birana.

Autor ka┼że, da je Tu─Ĺman smatrao, da bi u tim turbulentnim vremenima lustracija izazvala razdor umjesto pomirbe me─Ĺu Hrvatima. No mo┼żemo postaviti pitanje, za┼íto lustracija nije bila provedena nakon zavr┼íetka Domovinskoga rata i u─Źvr┼í─çenja unutarnje sigurnosti hrvatske dr┼żave? Umjesto lustracije, vukli su se smioni i opasni potezi kao npr. kooptiranje notornog udba┼ía Josipa Manoli─ça i drugih sli─Źnih njemu u sami vrh HDZ-a s motivacijom, da ─çe se tako te ljude imati pod nadzorom, i da ─çe oni svojim iskustvom pomo─çi ustrojavanju hrvatskih dr┼żavnih slu┼żbi. Rezultat je, na┼żalost, bio sasvim suprotan. Oni su poput metastaza karcinoma prodrli u sve pore hrvatske dr┼żave i politi─Źkih stranaka, gdje su rovarili protiv svehrvatske pomirbe podr┼żavaju─çi podjelu na "usta┼íe" i "partizane", protiv povratka hrvatskih iseljenika, ─Źak i protiv samog Tu─Ĺmana.

Nasupanost kroz du┼że razdoblje marksisti─Źkom ideologijom klasne mr┼żnje prouzro─Źila je u njima radikalne promjene kako u intelektualnom, tako i u karakternom smislu. I upravo su ti fosili komunisti─Źkog dogmatizma, ti karakterni kastrati, bili i ostali nakon Tu─Ĺmanove smrti najgrlatiji u poviku za tzv. "detu─Ĺmanizacijom" hrvatskoga dru┼ítva, pri ─Źemu je taj izraz za njih sinonim za rashrva─çenje Hrvatske. Kako ka┼że autor, oni i danas ┼íire maglu, da je komunisti─Źka totalitarna pro┼ílost bila bolja od demokratske sada┼ínjosti, ┼íto je posljedica ili njihova defektnog pam─çenja, ili politi─Źkog primitivizma i ideolo┼íke zasukanosti. Neki od njih i danas s neukusnim patosom govore o komunisti─Źkom diktatoru i tiraninu Josipu Brozu Titu.

Autor kao odgovor na ovo daje zastra┼íuju─çi popis Titovih zlodjela, od pobijenih jugoslavenskih komunista u Sovjetskom Savezu koje je Tito cinkanjem poslao u smrt, od sprje─Źavanja podjele jugoslavenskog podru─Źja prema dogovoru u Jalti po kojoj bi Hrvatska bila u┼íla u sferu zapadnoeuropskoga sustava i izbjegla strahote komunisti─Źke diktature, pa do holokausta na Bleiburgu i Kri┼żnome putu, do Jazovke i drugih bezbrojnih jama koje je Tito punio nevinim ┼żrtvama, do Titova prepotentnog odbijanja ponude "Marshallovog plana" 1946. da bi tako sa svojom komunisti─Źkom oligarhijom lak┼íe vladao bijednom socijalisti─Źkom rajom i proleterskim parijama, do zloglasnih kazamata i "prevaspitnih" koncentracijskih logora OZN-e i UDB-e, u kojima je zbog domoljublja robijalo oko 150 tisu─ça Hrvata i Hrvatica, do 800 tisu─ça "gastarbajtera" prisiljenih na pe─Źalbu zbog bijede u "socijalisti─Źkome raju", i do Domovinskoga rata u kojemu je Titova armijska soldateska po─Źinila zvjerstva nad Hrvatima.

Nakon svega ovoga ─Źudi, da su bilo koji pragmati─Źki razlozi mogli biti toliko jaki, da se prilikom ideolo┼íkog oslobo─Ĺenja Hrvatske od zlo─Źina─Źkog komunizma otvoreno i jasno nije osudilo Tita, kojega njema─Źki sociolog Klaus Jacobi stavlja na ne─Źasno 10. mjesto na listi svjetskih megaubojica 20. stolje─ça zbog milijun i sto tisu─ça pobijenih nakon zavr┼íetka Drugoga svjetskog rata. Isto je tako nespojivo s nu┼żnom dekomunizacijom hrvatskoga duhovnog ozra─Źja spominjanje u hrvatskome Ustavu ZAVNOH-a kao jedne od izvori┼ínih osnova hrvatske dr┼żave kad znamo, da je ZAVNOH bio samo fasada one komunisti─Źke partije Jugoslavije, koja je osloboditeljsku borbu protiv njema─Źkog i talijanskog okupatora hrvatske dr┼żave ne─Źuvenom povijesnom krivotvorinom prisvojila kao svoju zaslugu, iako se ta komunisti─Źka partija borila za sovjetsku Jugoslaviju, a nikada za samostalnu hrvatsku dr┼żavu.

Nakon smrti Tu─Ĺmana i marginaliziranja, ili ─Źak isklju─Źenja iz HDZ-a pod vodstvom Sanadera nagla┼íeno antikomunisti─Źkih i "ognji┼ítarskih" ─Źlanova, mnogi su iskreno smatrali da je Tu─Ĺmanov duh HDZ-a pre┼íao na novoutemeljenu stranku "Hrvatski blok" koju je osnovao Tu─Ĺmanov savjetnik Pa┼íali─ç, pa su pri┼íli toj stranci. Na┼żalost, prevarili su se, jer Tu─Ĺmanova samopo┼żrtvovna ljubav prema hrvatskoj domovini, njegovo protivljenje da se Hrvatska rasproda strancima, njegovo ponosno su─Źeljavanje sa bjelosvjetskim protuhama i predstavnicima gospodara kaosa, sve je to nedostajalo obojici tih strana─Źkih ─Źelnika. Kako veli autor za njih, obojica su vodila stranke po na─Źelu vlastoljublja, a ne domoljublja, osobnog boga─çenja, a ne blagostanja naroda i dr┼żave.Po rije─Źima autora, stranka im je slu┼żila za njihov osobni "karijeristi─Źki alpinizam", a ne za uzdizanje neovisne hrvatske dr┼żave.

Zaklju─Źak

Ova knjiga dokazuje, da su Hrvati imali u presudnom ─Źasu svoje povijesti politi─Źara, dr┼żavnika, znanstvenika i vojnog stratega, kojemu mogu zahvaliti svoju dr┼żavnu samostalnost. Dr. Franjo Tu─Ĺman je bio utjelovljenje duha Star─Źevi─ça, Radi─ça, Stepinca i drugih predstavnika "vje─Źne Hrvatske". Uspravan i ponosan, on se usudio usprotiviti svjetskim "olimpijcima" i kroja─Źima tzv. novoga svjetskog poretka. Veli─Źina dra Franje Tu─Ĺmana je u tome, ┼íto je uspio prepoznati povijesni trenutak za ostvarenje vjekovne hrvatske te┼żnje za slobodnom i neovisnom hrvatskom dr┼żavom, a onda povu─çi konkretne poteze da se taj cilj ostvari u zajedni─Źkom poletu, i uz nesebi─Źnu ┼żrtvu, ve─çine hrvatskoga naroda. Poput Star─Źevi─ça on je znao, da hrvatski narod predstavlja zaseban narodnosni i povijesno-psihi─Źki tip, te da je stoga mit o jugoslavenstvu grob hrvatskoga naroda i gubitak njegova identiteta.

Tu─Ĺman je znao, da dok god Srbi u Hrvatskoj ne shvate da ne mogu ┼żivjeti u njoj kao produ┼żena ruka tu─Ĺinske i ugnjetava─Źke vlasti, nego kao lojalni gra─Ĺani Hrvatske, da ─çe uvijek postojati opasnost da se Hrvati moraju boriti u svome domu za svoj dom. On je znao, da samo jaka hrvatska dr┼żava mo┼że biti jamstvo, da se to ne ─çe dogoditi, nego da ─çe te─çi mirno su┼żivot Srba i Hrvata u Hrvatskoj.

Dr. Franjo Tu─Ĺman je, ┼íto se rijetko spominje, bio ─Źovjek, koji je zbog ostvarenja ovih ideala stoi─Źki strpljivo nosio svoj kri┼ż. Kao predsjednik hrvatske dr┼żave on je morao kontaktirati sa stranim hoh┼ítaplerima i manipulatorima, sa doma─çim sitnim politikantima; morao je podnositi duhovne patuljke, zatornike hrvatske kulture, jugane i njihove slugane koji su htjeli vratiti Hrvatsku na krvopleti i zloguki prostor Balkana, mr┼żnju medijskih kroatofoba i klevetanja jugofila. On je ovaj kri┼ż svjesno i voljno nosio uspinju─çi se na svoju Golgotu. Nosio ga je za svoj ideal slobodne, demokratske i nezavisne hrvatske dr┼żave iako je znao, da ga na vrhu te Golgote ─Źeka prijevremena smrt.

A da je Tu─Ĺman nosio svoj kri┼ż s osobno izgra─Ĺenom religiozno┼í─çu neka posvjedo─Źi i ovaj doga─Ĺaj. Prilikom posjete pape Ivana Pavla II. Splitu 1998. godine imao sam privilegij cijelo poslije podne bitni s predsjednikom Tu─Ĺmanom u vili "Dalmacija", jer je protokol zahtijevao da se predsjednik, gradona─Źelnik i ┼żupan oproste od sv.Oca tek nave─Źer u ka┼ítelanskoj zra─Źnoj luci. To sam poslijepodne razgovarao s Predsjednikom, me─Ĺu ostalim, i o Bogu, vjeri i bibliji. Sje─çam se da je Tu─Ĺman s dubokim po┼ítovanjem govorio o Kristovoj osobi i poruci. Rekao je i to, da je Katoli─Źka crkva u Hrvata ujedno i najbolji jamac da ─çe Hrvati sa─Źuvati na ovoj zemljopisnoj vjetrometini svoj nacionalni i vjerski identitet.

Citiram na zavr┼íetku rije─Źi jednog stranog diplomatskog promatra─Źa: "S vremena na vrijeme povijest, okolnosti i li─Źnost zajedno proizvedu dominantne osobe, kao ┼íto su Charles de Gaulle u Francuskoj, ili George Washington i Franklin D. Roosevelt u SAD-u. Tu─Ĺman i njegova apsolutna predanost nezavisnosti hrvatskoga naroda bili su du┼ía pokreta za nezavisnost, kada su drugi oklijevali u koracima i gubili se u pojedinostima. Tu─Ĺman je uvijek promatrao veliku sliku, ne gube─çi iz vida cilj: nezavisnost. Pa┼żljivo je ─Źuvao klju─Źne vrijednosti hrvatske kulture. Poput de Gaulla nije ┼żelio kompromitirati hrvatske vrijednosti i tradiciju. Hrvatska je danas nezavisna. Franjo Tu─Ĺman zaslu┼żuje posebno priznanje za jedinstvenu ulogu u pretvaranju hrvatskih snova u stvarnost" (Thomas P.Melady u knjizi "Tu─Ĺman i budu─çnost Hrvatske", Zagreb 2003.).

Knjiga koju prikazujemo nepobitan je dokaz istinitosti ovih rije─Źi. Stoga je toplo preporu─Źam svakom onom, tko ┼żeli dublje poniknuti u osobnost, motivaciju, ideale i djela dra Franje Tu─Ĺmana. Autoru ove knjige ─Źestitam na bogatstvu prikupljenog materijala i na sistematizaciji i jasno─çi prikaza, ┼íto ─çe bez sumnje ovo djelo u─Źiniti da dugo vremena bude nezaobilazno vrelo podataka i referentna literatura za dra Franju Tu─Ĺmana i njegovu ba┼ítinu.

Prof. dr. Branimir Lukšić

25.09.2010.

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU