Zato, u ovom trenutku, hrvatski je veliki posao u
inozemstvu i u Domovini, dokazati da rabota vladajuće
klike ne odražava volju ili stav Hrvatske, to jest
hrvatskoga naroda, nego da je proizvod nagona jedne
manjine drskih jugonostalgičara koji se solidariziraju
sa komunističkim zločinima, odnosno žele njihovo
ponavljanje. Kad se u tisku ili u svjetskim
kancelarijama govori kako je ''Hrvatska iznevjerila
povjerenje'' ili ''stvorila svojom bezobraznom igrom
situaciju bez presedana u modernoj Europi'', donosi se
nepravedan sud prema Hrvatskoj i Hrvatima. Zbog toga što
se zbiva ne može se osuđivati Hrvatsku, nego sljedbenike
Staljinovih i Titovih partizana. Došli su na vlast
prijevarama, na njoj se održavaju političkim nasiljem.
Ciljevi Banskih dvora i Pantovčaka
Prvo, zagrebački režim ne želi - kakve
god bile posljedice - predati aktere jugoslavenskog
terorizma ni jednoj uređenoj demokratskoj zemlji (u
ovom slučaju Njemačkoj), da se tijekom suđenja ne bi
osvijetlio pred svjetskom javnosti barem jedan dio
njihovih užasnih zločina.
Drugo, Republiku Hrvatsku treba
difamirati, prikazati je kao divlju tvorevinu koja ne
spada u društvo civiliziranih država, kao neku
''zemlju'' koja ne poštuje tek preuzete obaveze ni
Međunarodno pravo.
Treće, Republika Hrvatska ne zaslužuje
povjerenje, što god njeni predstavnici potpisali ili
izjavili, pa joj prema tome ne mogu biti dostupni
značajniji krediti ni ulaganja, tek oni koji su
dodjeljivani u najužem okviru europske prakse (odgoda
EU odluke o financiranju Pelješkog mosta, donesena je
20. rujna kao reakcija na Milanovićeve provokacije).
Četvrto, Hrvatska ne može biti
izbačena iz Unije, ali u slučaju da ovaj spor potraje,
ostat će na rubu te Zajednice, čak ispod Rumunjske i
Bugarske. Na tom nesretnom mjestu, podvrgnuta
recesivnoj diktaturi središnjih financijskih ustanova,
u RH sve će biti brojniji pozivi u korist ulaska u
Balkansku uniju, kao neki ventil u eventualno
neodrživoj socijalnoj i gospodarskoj situaciji koja bi
nastala.
Ima mjesta za Hrvatsku u Balkanskoj
uniji
Tako je već i formalno krenula
operacija G-6 Zapadnog Balkana, u kojoj sklapaju savez
Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Makedonija,
Kosovo i Albanija. Pokretači tog udruživanja su London
i neke vlade EU, a u samoj regiji najveći njihov agent
je bio Stjepan Mesić, a naslijedio ga je Ivo
Josipović. Poznata je uloga balkanske mafijaške
''Igmanske inicijative'', u planovima stvaranja nove,
reformirane i proširene Jugoslavije.
Stjepan Mesić, dok je bio stanar
Pantovčaka, sastanke Igmanske inicijative vodio je kao
virtualni osnivač treće Jugoslavije, a na konferenciji
Igmanske inicijative u listopadu 2011., Ivo Josipović
je sa srpskim kolegom Borisom Tadićem pokrenuo
mogućnost parlamentarne skupštine zemalja regije.
Danas je ta ''skupština'' blizu ostvarenja, a srpski
premijer Vučić je izjavio da iako Hrvatska trenutačno
ne sudjeluje u novim projektima, ''ne postoji zapreka
da iako je ona članica Europske unije, uđe također i u
novi regionalni pakt G-6". Mogla bi tamo zauzeti
mjesto Albanije, jer u Tirani cijeli projekt nailazi
na oštar otpor.
Lako je pročitati kamo vode
Milanovićevi međunarodni ispadi. U stvari, Zoran
Milanović je samo vidljiva figura koja se pojavljuje u
stvorenom kaosu, a da je danas Ivo Josipović nešto
drugo, onda bi već bio javno zatražio ostavku tog
bijednog premijera i njegove ministrice Vanjskih
poslova, koja je uz svog brata Zorana, prevoditeljica
stranih direktiva za "regijon" i desna ruka Stipe
Mesića, Milorada Pupovca i Ive Josipovića.
Režimska vrhuška nema ni Plan A ni
Plan B ni Plan C. Ne vode oni politiku Republike
Hrvatske. Nakon teškog spora s EU i pomoću novih
lažnih, provokativnih, dokumenata koje pripremaju u
Banskim dvorima, vjeruju da će napredovati još jedan
korak prema svom jedinom i jedinstvenom planu, prema
potpunom uništenju neovisne i demokratske Republike
Hrvatske.
Piše:
Domagoj Ante PETRIĆ, dnevno.hr |