Na Međunarodnom sudu u Haagu (ICJ) počela je u ponedjeljak glavna rasprava u postupku u kojem Republika Hrvatska tužži Srbiju za genocid. Suci Međunarodnog suda pravde do 1. travnja trebali bi sasluššati svjedoke obje strane i pregledati brojne dokaze, a nakon toga u roku od godinu dana donijeti i presudu. Osim za genocid, Hrvatska tužži Srbiju za agresiju, povrat kulturnog blaga, rasvjetljavanje sudbine nestalih osoba i ratnu šštetu.

Pravni tim RH iskazao je već na početku vjeru da će Međunarodni sud pravde osuditi Srbiju za genocid. Za razliku od pravnog tima, vodeći hrvatski političari su i sami skeptični u pogledu ishoda, što je samo po sebi skandalozno. Čak ako Hrvatska i ne dobije spor, dakle ako Sud ne nađe elemenata da je Srbija počinila genocid, vrlo je vjerojatno da će u presudi utvrditi da je bila riječ o srbijanskoj agresiji, o povratu kulturnog blaga i rješšavanje nestalih, a možžda odredi Srbiji i plaćanje ratne šštete.

Dakle, Hrvatska ni u kom slučaju ne možže izgubiti. I kad bi Sud odbacio sve elemente hrvatske tužžbe, ostala bi barem zapisana činjenica da se Srbiji sudilo za genocid. Ovo je zadnja hrvatska bitka protiv Srbije koju ne možžemo izgubiti.

Predsjednik suda Peter Tomka na početku postupka kazao je �da sud zasjeda zbog krššenja Konvencije o sprečavanju i kažžnjavanju genocida iz 1948. koju je donijela Glavna skupština UN-a'. Hrvatska je pozvala ukupno 12 svjedoka, Srbija sedam svjedoka i jednog vješštaka, a planira ispitati samo četiri od devet svjedoka koje je predložžila Hrvatska.

Hrvatska je, 2. srpnja 1999. godine podnijela tužžbu protiv tadaššnje Savezne Republike Jugoslavije zbog povrede odredbi Konvencije o sprečavanju i kažžnjavanju zločina genocida. Nakon ššto su se Srbija i Crna Gora podijelile na dvije držažve, Hrvatska se izjasnila da nastavlja postupak u odnosu na Republiku Srbiju i tužžbom zatražžila od Srbije da privede pravdi osobe koje su počinile genocidna djela, dostavi informacije o nestalim osobama, vrati kulturna dobra odnesena iz Hrvatske i plati naknadu šštete. Srbija je u siječnju 2010. godine podnijela protiv Hrvatske protutužžbu za genocid, a prije toga je pokuššala osporiti nadležžnost ICJ-a za hrvatsku tužžbu za genocid, ali je Sud u studenom 2008. objavio da je nadležžan.

Tim zadužžen za usmenu raspravu pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu čine Vesna Cmić-Grotić, profesorica međunarodnog prava na Pravnom fakultetu u Rijeci, Andreja Metelko-Zgombić, pomoćnica ministrice vanjskih poslova, Jana ŠŠpero, načelnica u Ministarstvu pravosuđa, Davorin Lapašš, profesor međunarodnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Strani partneri u ovom procesu su James Crawford, profesor međunarodnog prava na sveučilištu Cambridge i dekan Pravnog fakulteta na sveučilištu u Sydneyu, Philippe Sands, profesor prava na Sveučilištu u London, Keir Starmer, odvjetnik i dosadaššnji glavni tužžitelj za Englesku i Wales. Tu je i profesor Miijan Damašška koji sudjeluje u pravnom timu u svojstvu pravnog savjetnika.

Prema navodima hrvatskih pravnih stručnjaka, Hrvatska svoje argumente za tužžbu protiv Srbije temeljiti na ratnim zločinima i etničkom čišćenju počinjenom nad Hrvatima i ostalim nesrbima u istočnoj Slavoniji. Smatraju da je na tom području najlakšše dokazati optužžbu jer je taj dio Hrvatske napadan s teritorija Srbije i bilo je jasno djelovanje srpskih paravojnih postrojbi i bivšše JNA. S druge strane, Srbija se u svojoj protutužžbi bavi vojno-redarstvenom akcijom Oluja i tvrdi da je u njoj etnički protjerano 250 tisuća Srba. Svojom protutužžbom od Hrvatske tražži da kazni počinitelje, nadoknadi šštetu hrvatskim Srbima, stvori uvjete za sti te Dan hrvatskih branitelja kao nacionalne praznike.

Prof. Vesna Cmić-Grotić, voditeljica hrvatskog tima u kojem su domaći i strani stručnjaci, istaknula je kako srpska strana, uključujući predsjednika Tomislava Nikolića, niječe zločine, navodeći da čak ni u Srebrenici nije bilo genocida.

�Tijekom sljedećih dana dokazat ćemo da se zločini koji su se dogodili protiv Hrvatske mogu smatrati genocidom i kako je to bila namjera onih koji su pokrenuli sukob. Genocid na hrvatskom teritoriju nije počinjen samo u Vukovaru, nego i u drugim dijelovima zemlje u kojima je bilo pokolja, mučenja civila i pronađenih masovnih grobnica. Predsjednik Nikolić nije porekao svoju povezanost s optužženikom za ratne zločine pred ICTY-jem Vojislavom ŠŠeššeljom ni s paravojnim skupinama. Zato smo ovdje, kazala je Vesna Cmić-Grotić.

Hrvatska će do kraja suđenja pozvati 12 svjedoka, od čega su tri stručna. Tu su, među ostalima, ŠSonja Biserko, predsjednica Helsinšškog odbora za ljudska prava u Srbiji, koja će objasniti politički i povijesni okvir, Ivan Grujić, zadužžen za iskapanje masovnih grobnica u Hrvatskoj i identificiranje žžrtava, prof. Davorin Lapašš, koji će svjedočiti o masakrima, Marija Katić, koja će svjedočiti o ubojstvima i razaranju sela Bogdanovci blizu Vukovara, dok će Frano Kožžul biti svjedok zločinima u Vukovaru. Kao primjer činjenice da se JNA stavila u služžbu Milošševićevih genocidnih namjera, hrvatska pravna stručnjakinja Andreja Metelko-Zgombić navela je raketiranje Banskih dvora u listopadu 1992. godine kao primjer činjenice da se JNA stavila u služžbu Milošševićevih genocidnih namjera kada su pokuššali, kako je rekla �ubiti i ššefa držžave i ššefa vlade SFRJ te predsjednika Republike Hrvatske�.

Helen Law, članica hrvatskog pravnog tima, održžala je prezentaciju o rastu srpskog nacionalizma, govoru mržžnje prema Hrvatima, podrššci koju je Slobodan Miloššević javno davao ekstremnim srpskim nacionalistima. Prema njezinim riječima �ekstremne paravojne organizacije poput ŠŠeššeljevih i Arkanovih odreda imale su izravnu ulogu u genocidu�. Miloššević je javno podržžavao njihov cilj i davao im pristup medijima, koje je kontrolirao. Govor mržžnje prema Hrvatima očitovao se u optužžbi da su Hrvati kolektivno odgovorni za zločine ustašškog režžima u Drugom svjetskom ratu. Demonizacija Hrvata bila je prva faza programa koji je vodio njihovu namjernom unišštenju.

James Crawford, član hrvatskog pravnog tima, objasnio je daje JNA zapravo postala srpska vojska, iako su mnogi u Beogradu prvo tvrdili da je uloga JNA u Hrvatskoj neutralna, a od rujna 1991. tvrdili su da je obrambena.

�Ako žželite održžavati mir, onda ne naoružžavate jednu stranu. JNA je naoružažvala Srbe, djelovala je kao srpska vojska, dokazi za to su jasni i izravni. Srbija tvrdi da nije upravljala paravojnim grupacijama. Ali to nije točno. One su bile pod kontrolom JNA. Postojala je golema premoć JNA nad ZNG-om i hrvatskom policijom. U vrijeme pada Vukovara omjer u ljudstvu bio je 16:1 u korist JNA, a omjer u topnišštvu višše od 100:1.�, kazao je Crawford.

�Najavili smo Sudu na koji način mislimo dokazati da je ono ššto se dogodilo u Hrvatskoj u tom kritičnom razdoblju bio genocid i u tu svrhu iskoristit ćemo sve dopuššteno pred ovim Sudom. Bilo koji legitiman dokaz koji nam stoji na raspolaganju mi ćemo Sudu prezentirati. Postupak je težžak i složžen, postoje prijaššnje odluke ovog istog Suda u sličnom predmetu koje su pred nas postavile težžak zadatak, ali smo pokazali kako smo spremni nositi se s tim velikim problemom�, kazala je hrvatska pravna stručnjakinja Vesna Cmić- Grotić nakon glavnih rasprava.

Pišše: R. I., Hrvatski tjednik

06.03.2014.