Gospodine Boriću, koji su bili motivi objavljivanja
knjige Kroatischer Unabhängigkeitskampf: berechtigt und
gerecht (Hrvatska borba za neovisnost: opravdana i
pravična)?
Bio sam na predstavljanju Schillerove knjige o kojoj
su njegov nakladnik i jedna novinarka, kao i on,
govorili kao o otkriću Amerike, a ono što su govorili
bile su neistine, poluistine i krivotvorenje činjenica
da mi je dolazilo da napravim incident. Izdržao sam i
odlučio da na njegov pamflet odgovorim prilozima
nekoliko stručnjaka s kojima sam u vezi, a njihova
djela govore sama za sebe. Bili su to dr. Mario
Grčević (lingvist i povjesničar), prof. dr. Aleksandar
Jakir (povjesničar), prof. emeritus dr. Ivan Pederin
(povjesničar), mr. Branko Salaj (političar i
publicist), dr. Tomislav Vujeva (povjesničar), Tvrtko
P. Sojčić (povjesničar) i moja malenkost.
Koje ste
Schillerove tvrdnje u knjizi morali opovrgnuti, a kod
kojih se može reći da se radi o neupućenosti ili
zabludi?
Nemamo dovoljno prostora da bismo mogli iznijeti sve Schillerove
propagandističke tvrdnje, ali navest ćemo samo neke kako bismo vidjeli koja je
njegova slika Hrvatske i Hrvata, njihove povijesti i današnjice.
Ante Starčević bio je ideolog ustaškoga
fašizma. Hrvati su bili "gubitnici" u Prvom svjetskom ratu pa moraju Srbima biti
zahvalni za svoje oslobođenje. Najveću krivnju za propast prve Jugoslavije snose
Hrvati. Ustaše su počeli s holokaustom prije njemačkih nacista. Bleiburg je što
se tiče žrtava bio ništa spram Jasenovca, u kojemu nisu dovoljno zorno
predstavljeni ustaški zločini. Jugoslavija je doživjela svoje gospodarske
"zlatne godine", ali Hrvati su i time bili nezadovoljni pa su se bunili tražeći
neizvedivo: svoju valutu, svoje predstavništvo u UN, svoju vojsku itd. Slom
Hrvatskoga proljeća bio je pozdravljen i u Hrvatskoj. Njemačka obavještajna
služba Bundesnachrichtendienst pod vodstvom Klausa Kinkela surađivala je s
"hrvatskom" Udbom pripremajući propast Jugoslavije. Tuđman je mogao izbjeći rat
i dobiti Hrvatsku da nije skupa s Miloševićem radio na raskomadavanju Bosne i
Hercegovine. Tuđmanov je cilj bio "velika Hrvatska" u granicama bivše Banovine
koje su sezale do Drine (?). U tu svrhu nastojao je protjerati što više Srba iz
Hrvatske i bosanskohercegovačkih Muslimana iz njihove postojbine. Njemačka je
prebrzo priznala Hrvatsku jer bilo je još vremena za pregovore o mirnom razlazu.
Put do stvaranja hrvatske države započeo je Ante Pavelić, a završio ga Franjo
Tuđman. U Hrvata se ne osjeća ni najmanji trag kajanja, opraštanja i svladavanja
prošlosti, tvrdi Schiller. Gotovo nema nijedne Schillerove tvrdnje koja bi se
mogla opravdati neupućenošću ili zabludom, kod njega je sve ideološki zasnovana
promidžba.
Je li
vam bilo teško prikupiti materijal za knjigu i
potaknuti suautore da napišu članke?
Autori su brzo pristali na suradnju. Kao urednik zbornika dao sam im potpuno
slobodne ruke. Svaki je dobio po jedan primjerak Schillerova pamfleta na temelju
kojega je, neovisno o drugima, napisao svoju recenziju, pa stoga u nekim
tekstovima ima preklapanja i malih ponavljanja, ali to je bilo namjerno jer htio
sam da autori napišu isključivo svoje viđenje Schillerova uratka. Neki su autori
brzo odgovorili, neki su nadopunjavali i prepravljali svoj tekst nekoliko puta.
Stoga je čitava priča trajala nešto dulje nego što sam bio zamislio. Autori su
vrlo stručni, njihovi su tekstovi na visokoj znanstvenoj razini, zanimljiviji
ekspertima nego običnim čitateljima, ali i oni mogu mnogo naučiti čitajući ovu
knjigu. Dokumentacijsku potku knjige nije bilo teško pronaći, literature ima
dovoljno, ali autor ju je vrlo vjerojatno svjesno izbjegao.
Kako ste
tražili izdavače i na koje ste poteškoće nailazili
pritom?
Problem je bio u tome kako objaviti naš zbornik. Tekst sam bio ponudio dvama
austrijskim nakladnicima, prije svega radi distribucije, od kojih je jedan
obećao brda i doline, ali od toga nije bilo ništa, dok je drugi dugo šutio i
onda kad sam ga zamolio da odgovori strašno se naljutio. Njemački su mi
nakladnici rekli da takve knjige objavljuju samo ako su reagiranja na neku vrlo
prodavanu knjigu, a to Schillerov pamflet nije bio. No ja sam imao pred očima da
će Schillerova knjiga ući u razne knjižnice i da će je čitati stručnjaci za
jugoistočnu Europu, kao i novinari, pa je to bio glavni motiv da objavim,
kolokvijalno rečeno, našega Antischillera. Zamolio sam Hrvatski svjetski kongres
u Njemačkoj i Hrvatski naddušobrižnički ured u Frankfurtu da budu suizdavači, no
potonji je odbio, na moju veliku žalost, jer u našemu Antischilleru naveliko
branimo Katoličku crkvu u Hrvata, kardinala Stepinca i Franjevački red. Zašto
naši franjevci u Njemačkoj nisu imali sluha za ovaj pothvat, ne znam, njihovo je
objašnjenje bilo da nemaju dovoljno novca.
Po kojim
ste kriterijima birali autore?
Izbor autora nije bio slučajan, neke sam osobno poznavao, neke posredno preko
njihovih radova; dvojica nisu htjela ući u ovaj pothvat zbog nedostatka vremena,
ali i s obrazloženjem da Ulrich Schiller nije povjesničar nego novinar pa je
"bavljenje" njegovom knjigom za jednoga historiografa ispod razine njegova
zvanja. Dvojica autora su prije stanovitoga vremena objavila dvije izvrsne
doktorske radnje, o hrvatskom nacionalnom pitanju (Sojčić) i položaju Crkve u
Hrvata za vrijeme Drugog svjetskoga rata (Vujeva). Profesori Jakir i Pederin
publicirali su brojne vrijedne znanstvene radove iz novije hrvatske povijesti.
Dr. Grčević najveće je ugodno iznenađenje jer je ne samo vrstan lingvist nego i
povjesničar. Salaj je sjajan publicist, a kao bivši ministar i veleposlanik
odličan je svjedok vremena. A ja pak volim povjesnicu.
Odabrali
ste suautore iz različitih područja znanosti. Znači li
to da je Schillerova knjiga uzburkala duhove iz raznih
sfera znanosti i publicistike?
Mislim da je ovaj sastav autora korisna mješavina znanja, svjedočenja i dobra
pisanja. Kad sam se posavjetovao s nekima o knjizi, bilo ih je koji su me
odvraćali od toga jer da ću time "podignuti vrijednost" tome pamfletu. Kako sam
Hrvatski svjetski kongres u Njemačkoj zamolio da kupi i budućim autorima pošalje
Schillerovu knjigu, jedan mi je naš diplomat zamjerio da time financijski
pomažem klevetniku. Smiješno, zar ne? Bez obzira koliko je Schillerova knjiga
sporna ili ne, na nju se moralo odgovoriti jer u Njemačkoj i Austriji još ima
onih koje se tu naziva "vječno jučerašnjima", koji vjeruju da je Jugoslavija
mogla biti sačuvana i da su Hrvati glavni krivci za njezin raspad.
Osim toga, da upotrijebim jednu njemačku
frazu, Schiller je mlatio po "hrvatskom magarcu" da bi zaboljelo "njemačkoga
konja". Jedan od glavnih udaraca ovoga pamfleta ide na adresu Kohl-Genscherove
vlade, koja je, prema Schilleru, prebrzo priznala Hrvatsku i prisilila ostale
članice Europske Unije da to učine. On čak drži da pravo na samoodređenje,
temeljem kojega je priznata Hrvatska, ne mora baš uvijek vrijediti, te ako
vrijedi za Hrvate, onda bi vrijedilo i za krajinske Srbe. Ono što je najgore u
ovoj knjizi jest Schillerovo povezivanje, kako on kaže "fašističke NDH", sa
sadašnjom "nacionalističkom Republikom Hrvatskom", koja je i u preambuli svoga
Ustava, kao jedina država u Europi, deklarirano antifašistička. Sve to Schillera
nije zanimalo. Napravio je i nevjerojatne pogreške, primjerice Ivana Gorana
Kovačića preimenovao je u Kovačevića, za Stepinca kaže da je umro u Zagrebu,
namjesto u Krašiću, tvrdi da je Krleža svoj glasoviti govor protiv socrealizma
održao u Zagrebu, a nije nego u Ljubljani itd.
Kome je
knjiga namijenjena? Koja je njezina ciljana publika?
Ova knjiga namijenjena je prije svega njemačkoj publici, ovdašnjim
znanstvenicima i publicistima koji se zanimaju za Hrvatsku, no i našim mladim
ljudima u inozemstvu koji čitaju njemački kako bi se što bolje upoznali s
novijom poviješću svoga naroda, a takvih ima mnogo. Kad sam bio na sastanku
hrvatskih akademičara u Njemačkoj, jedan me zapitao na nevještom hrvatskom da mu
definiram što znači biti Hrvat. Odgovorio sam mu u tri ili pet minuta, dakako
šaljivo. U zemljama njemačkoga govornog područja stasala je mlada generacija
naših školovanih ljudi koji vole svoju "staru" domovinu, koji će, nadam se,
ubuduće igrati ulogu posrednika na hrvatskom putu u Europsku Uniju i u njoj kad
Lijepa naša postane ravnopravnom članicom, koji imaju svoje inozemne prijatelje
s oskudnim znanjem o Hrvatskoj, pa je ova knjiga dobar priručnik upravo za prije
navedene.
Je li
vaša knjiga dovoljan prinos rasvjetljavanju istine o
vremenu prije Drugoga svjetskoga rata pa sve do
današnjih dana, dakle vremenu koje je obuhvatio i
Ulrich Schiller u svojoj knjizi?
Ni govora! Više od 85 posto objavljenih knjiga o nedavnoj hrvatskoj prošlosti
kao i o prostorima oko naše zemlje napisali su stranci na engleskom, njemačkom i
francuskom jeziku. Upravo je strašno da stranci pišu našu povijest, premda su
neki objektivni, ali većina nema osjećaja za naše posebnosti. Ali i neki domaći
znanstvenici s radnim mjestom u inozemstvu nikako ne mogu prežaliti bivšu državu
pa pišu u tom smislu. Kod njih postoji neka vrsta objektivizma koja poništava
istinu, a klasičan primjer za to je: uvriježio se pojam kako je na području
bivše države vođen građanski rat, pa su sudionici, ako ne svi podjednako, barem
svi na neki način krivci.
Nažalost u Hrvatskoj ne postoji
institucija koja bi pratila sve što se o nama piše u velikom svijetu, koja bi
prikupljala knjige i časopise i služila kao adresa onima koji se zanimaju za nas
i pišu o nama. Potom, Hrvatska je jedina država u Europi, a možda i u svijetu,
koja nema tjednika na engleskom ili nekom drugom velikom jeziku (primjerice
njemačkom, kao najrasprostranjenijim na našem kontinentu, govori ga oko sto
milijuna ljudi) da preko njega širimo istinu o nama, svakako samokritički, ali i
uvjerljivo. A gdje su tek stručni časopisi na stranim jezicima! Tromjesečnik za
književnost na više jezika Most - The Bridge prije nekoliko godina pretvoren je
u polugodišnjak, prošle godine u godišnjak. Navodno, nema novca, a tiskanje i
distribuiranje pseudoznanstvene knjige Jezik i nacionalizam, koje
autorica Snježana Kordić niječe postojanje hrvatskoga jezika, sufinanciralo je
Ministarstvo kulture.
Hrvatska
je već dvije i pol godine članica NATO-a i za godinu i
pol postat će članicom Europske Unije. Iz Schillerove
knjige pak proizlazi da Hrvatska nije spremna ni
sposobna za članstvo u Europskoj Uniji zbog, kako
piše, nedovoljna bavljenja vlastitom povijesti i
njezina svladavanja. Kakav je vaš komentar o tome?
Schiller piše u svojoj knjizi da "Hrvatskoj neće podmetati klipove na putu
njezina približavanja Europskoj Uniji". Kakva skromnost, kao da bi on to mogao.
Hrvatska je bila podvrgnuta najstrožim mjerilima za učlanjenje u Uniju,
Slovenija je Hrvatsku ucjenjivala zbog granice u Savudrijskoj vali, razne
nevladine organizacije u velikom svijetu optuživale su Hrvatsku radi stvari koje
nisu u njihovoj mjerodavnosti itd. Ako je od novih članica Unije itko zaslužio
da bude primljen prije nekoliko godina, to je onda uz Poljsku, Sloveniju i Češku
bila Hrvatska. No dogodilo se da nas neki nisu tretirali onako kako su trebali.
To je sad prošlost, Hrvatska se treba osposobljavati za članstvo u Uniji i u tu
svrhu što je prije moguće početi izdavati barem jedan tjednik o svojoj
stvarnosti na engleskom ili njemačkom te jedan tromjesečnik na engleskom. Mi
trebamo lobirati za hrvatsku budućnost u Uniji ne samo u službenim dodirima
vlada i drugih institucija nego i preko stručnih i političkih javnosti stranih
zemalja.
Kako ste
financirali knjigu s obzirom da danas takvo nešto u
vlastitom izdanju nije baš jeftino?
Možda se to slabo zna u Hrvatskoj, ali tiskanje knjiga u našoj zemlji barem je
četiri do pet puta jeftinije nego u Njemačkoj. Mi smo osnovali Fond za izdavanje
Antischillera u koji su uplaćivale organizacije i pojedinci. Najveći doprinos
dali su Hrvatski svjetski kongres u Njemačkoj (HSK u Nj.) i hrvatska kulturna
zajednica Colonia Croatica u Kölnu, ali i brojni pojedinci iz Njemačke,
Švicarske i Hrvatske. Autori su napisali svoje radove bez honorara. Koristim se
prilikom da zahvalim svima koji su pridonijeli objavljivanju ovoga zbornika. Dio
naklade šaljemo njemačkim, švicarskim i austrijskim institucijama i medijima.
Razgovarao
Alen Legović,
Vijenac, broj
470, 8. ožujka 2012.
Knjigu možete
kupiti OVDJE
Vezani članci:
JUGOSLAWIEN, JUGOSLAWIEN UEBER ALLES
KNJIGOM NA KNJIGU PROTIV LAŽI |
