Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   

 

TRETMAN ┼ŻENE U SREDNJOVJEKOVNIM STATUTIMA I ZAKONIMA - 1.      (21.03.2018.)

U tekstu se govori o ju┼żnohrvatskim dalmatinskim srednjovjekovnim statutima i polo┼żaju ┼żene unutar njih

Uz Splitski statut obra─Ĺeni su Trogirski, Hvarski, Polji─Źki. Lastovski, Kor─Źulanski i Vinodolski. U svima njima vidljivo da je najva┼żnija tema u tretmanu ┼żene njen miraz. Uz miraz pa┼żnja se poklonila moralnoj sferi, te za┼ítiti ┼żena od silovanja. U globalu mo┼że se re─çi da se najvi┼íe pa┼żnje u obra─Ĺenim statutima poklonilo ┼żeninim imovinsko-pravnim odnosima. Ovim tekstom osvrnuti ─çu se na tretman ┼żene u ponekim srednjovjekovnim statutima, koji vrlo vjerojatno oslikavaju polo┼żaj ┼żene uop─çe u pravnom pogledu i to ne samo u na┼íim krajevima, ve─ç i u cijeloj Europi. U to na posredan na─Źin uvjerava i literatura (dijelom navedena dolje) koja obra─Ĺuje sli─Źan korpus problematike.

Kako su statuti na povijesnom hrvatskom podru─Źju (obra─Ĺeni ovdje) uglavnom talijanskoga podrijetla i talijanskoga govornog podru─Źja, Slaveni, Hrvati su "stranci" (uglavnom nepo┼żeljni i negativno ocrtani), i tu se prije ogleda srednjovjekovni Europski stav nego doma─çi, hrvatski. No i hrvatski statuti i zakoni donose se po uzoru na ove prve tako da legislativa postaje stvarno op─ça, generalna. Ipak, tu i tamo procuri neki tra─Źak staroga slavenskoga, pa i hrvatskoga prava (oslikano u predavanjima prof. dr. Kati─Źi─ça na zagreba─Źkom Filozofskom fakultetu sredinom 80-ih godina), stvarno zagubljenog u moru (prete┼żno) talijanskih zakonika. Na povr┼íinu izlazi samo kao pravna terminologija nerazumljiva ve─çini. No kako to nije tema ovoga rada to se ne─çemo dublje baviti s ovim pitanjima. Potrebno je naglasiti da su "hrvatski" zakoni onaj Polji─Źki i Vinodolski, i kada se promatra dolje prikazana legislativa to je potrebno imati na umu.


Statuti potje─Źu ve─çinom iz 14. stolje─ça; najstariji je Kor─Źulanski a najmla─Ĺi Polji─Źki. Nastajali su redom: Kor─Źulanski 1214. godine, Vinodolski 1288. godine, Bra─Źki 1305. godine (koji nije obra─Ĺen ovdje, ali gaje potrebno spomenuti zbog kronologije), Lastovski 1310. godine, Splitski 1312. godine. Trogirski 1322. Godine, Hvarski 1331. godine i najzad Polji─Źki 1440. godine. Dakle, vidljiva je vremenska podudarnost nastajanja statuta i zakona pa prema tome i podudarnost sadr┼żaja i jezika koji se rabi u njima, neovisno kojega su podrijetla.


Prirodna uloga ┼żene je da bude majka (podudarnost sa suvremenim kretanjima nekih krugova u Hrvatskoj pa i ┼íire nije slu─Źajna). Samim time njen status ure─Ĺivan je unutar obitelji, a to nije odre─Ĺivano, osim u ponekim to─Źkama (od interesa grada ili komune), zakonima (o ovome vidi Delumeau, 1987; Duby, 1987; Gurevi─Ź, 1987; pa i Mendas, 1986; Bo┼żi─ç-Bu┼żan─Źi─ç, 1982; Bo┼íkovi─ç-Stulli, 1991). Prirodno pravo, kakvo god da je bilo, dijelilo se na prirodno pravo ┼żene (u ulozi majke) i na prirodno pravo mu┼íkarca (koji ispunjava sve uloge osim uloge majke). Toliko su bila odijeljena navedena prava (i obveze) da bi se moglo re─çi da mu┼íkarac u pravilu nikada nije zadirao u ┼żeninu ulogu majke, ─Źak ni u krajnjim situacijama kada bi majka umrla ili bila udaljena iz obitelji. ┼Żena bi u nekim situacijama preuzimala ulogu mu┼íkarca i mnogi bi mogli pomisliti da se tu preklapaju njihova prava, ali ne! ┼Żena bi tada prestajala biti ┼żena i postajala bi mu┼íkarac - morala je glumiti mu┼íkarca (morala se odricati i svoje spolnosti, ukratko svega ┼íto ┼żenu definira ┼żenom).
Dakle, ono malo ┼íto je ┼żeni ostalo da se rije┼íi zakonima navedeno je ovdje. Vi┼íe kao poticaj za raspravu nego kao neko kona─Źno djelo.


Problematika ┼żene pojavljuje se naj─Źe┼í─çe, i to je u pravilu naj┼íire obra─Ĺeno, kod pitanja miraza. Tu se nije dozvoljavala gre┼íka i sve opcije su bile predvi─Ĺene. Miraz kao va┼żan ─Źinitelj ┼żenske "neovisnosti" bio je zapravo ─Źinitelj ┼żenske neovisnosti o mu┼íkom nasljedstvu. Vrlo pomno se brinulo da mu┼íkarac ne ostane bez ne─Źega ┼íto se smatralo prirodno njegovim. U vremenima u kojima su pisani ovi statuti i zakoni to se stvarno dr┼żalo ispravnim i prirodnim. Miraz se prote┼że kroz sve zakonike i da njega nema vilo je vjerojatno da se ┼żena ne bi ni spominjala u mnogima od njih. Tolika va┼żnost nije pridavana ni jednom segmentu ┼żenina ┼żivota, jer je u stvari i nema van imovinskih pitanja. Totalno je ograni─Źena u svome raspolaganju svojom imovinom, da se na kraju vidi da to i nije njena imovina (misli se na miraz) ve─ç imovina njenih krvnih srodnika koji su taj miraz isplatili.


A kada bi mirazom ili uop─çe naslije─Ĺenom imovinom htjela raspolagati nakon smrti mu┼ża morala je postati mu┼íko, zapravo morala je ukinuti svoju ┼żenskost i potisnuti svoju seksualnost i glumiti mu┼íkarca. Dakle nema udaje, nema flertova, ina─Źe sva naslije─Ĺena imovina odlazi uvrije─Ĺenim i povrije─Ĺenim mu┼íkarcima u obitelji ili vlasti. Nije ─Źuvala ─Źast mu┼żeva kreveta! I u drugim slu─Źajevima ┼żena je morala, da bi koliko toliko opstala, dokazivati da vi┼íe ne─çe biti ┼żena ve─ç da ─çe postati mu┼íko┼żena. Danas to izgleda nekome smije┼íno, nekome tu┼żno, ali to su bila pravila igre i svi su ih znali.


Seksualnost je slijede─ça stvar koja je negativno pridodavana ┼żeni. Mu┼íkarac, kroz legislativu koja je ovdje obra─Ĺena, tu nije imao velikih pote┼íko─ça, jer je on prirodni mu┼żjak kojemu je vi┼íe-manje sve dozvoljeno. Pa tako, kada se utvrdi da netko ima npr. Prile┼żnicu, ka┼żnjava se ona ne on. I u svim sli─Źnim slu─Źajevima krivnja je na ┼żenskoj osobi, te se ka┼żnjavala s obzirom kako bi naru┼íila postoje─çe moralne norme.


Moral je bio va┼żan i u sklopu gore re─Źenoga pazilo se da se blud ne vidi. Postojao jest i to nitko nije osporavao niti ga je zabranjivao (pa to je mu┼íka zabava), ali nije smio biti vidljiv, osobito po┼ítenim ┼żenama, jer bi se, kako na jednom mjestu zakon ka┼że, i one vrlo brzo iskvarile, pa to im je, Bo┼że moj, u prirodi. Prije ─çe biti da su zakonodavci brinuli da zakonite ┼żene ne primijete svoje i tu─Ĺe mu┼żeve u krilu drugih, lakih ┼żena. Jer tra─Źevi se ┼íire velikom brzinom.


Va┼żan segment je i za┼ítita ┼żene od silovanja. O─Źito je silovanje bilo ra┼íiren prijestup, jer ga svaki statut ima i to razra─Ĺen u detalje. Tako se grana na napastovanje udatih, djevica, plemkinja, pu─Źanki, seljakinja. Ovisno o stupnju sti┼że i kazna - od smrtne do nov─Źane. Naravno, silovanoj ┼żeni zakon nudi brak sa silovateljom, kao najpo┼ítenije i za nju najbolje rje┼íenje. Jer time je sve rije┼íeno. Mu┼íkarac je umirio svoju savjest i pred zakonom i pred Bogom. Ako ne pristane, mogao je dati miraz o┼íte─çenoj.


Zanimljivo je da je vrlo malo spomena vje┼ítica i to samo u "hrvatskim" redakcijama. U gradskim statutima ih nema. Ina─Źe je malo lokalnih (hrvatskih) primjesa u statutima, koje bi neupu─çen ─Źita─Ź sigurno o─Źekivao mnogo ve─çem broju.


Splitski statut


1. Slu─Źajevi kada se mo┼że postupati po skra─çenom postupku: (...) ako se za trajanja braka mu┼ż po─Źne lo┼íe pona┼íati i rasipati svoju imovinu bilo u hazardnim igrama, bilo posje─çivanjem kr─Źmi ili na drugi na─Źin bude rasipao svoju imovinu, tada ┼żena mo┼że tra┼żiti da se protiv njenog mu┼ża postupi po skra─çenom postupku i mo┼że zahtijevati da joj vrati ono ┼íto je bila donijela u miraz i sva prava koja ona u vezi s mirazom ima, a to zato da joj imovinu ne bi rasuo i potro┼íio. Tako ─çe se ta dobra dosuditi ┼żeni da bi mogla sebe i svoju djecu hraniti i prehraniti iz miraza i sredstava koja tom ┼żeninom mirazu pripadaju (knj. III, gl. V., str. 83).


2. O svjedocima: Isto tako u gra─Ĺanskoj parnici (...) ni ┼żena neka ne bude svjedok u gra─Ĺanskoj parnici. Isto tako u krivi─Źnom predmetu mu┼íkarac mla─Ĺi od ─Źetrnaest godina i ┼żenska mla─Ĺa od dvanaest neka se ne saslu┼íavaju kao svjedoci (...) (knj. III, gl. VIII. str. 87).


3. Otac i majka ne smiju bez razloga razba┼ítiniti svoju djecu: (...) ─îetvrti razlog je ako sin spolno op─çi sa zaru─Źnicom, ljubavnicom ili prile┼żnicom svoga oca. (...) Sedmi razlog je ako k─çerka grije┼íi svojim tijelom time ┼íto neudata s nekim spolno op─çi prije 25. godine ┼żivota (knj. III, gl. XIX, str. 95).


4. O supruzi koja nad┼żivi mu┼ża: (...) ako tko umre bez oporuke, a nema djece niti unuka kao svojih potomaka, ali ima ┼żenu, a prihodi od mu┼żevljevih dobara budu godi┼ínje iznosili preko trideset libara, neka se ta supruga zadovolji sa trideset libara, a za ostatak neka joj se odrede zastupnici odlukom Kurije koji neka toj ┼żeni (godi┼ínje) daju spomenutih trideset libara, a ostatak prihoda i dohodaka neka odvajaju za du┼íu samog pokojnika dok god bude ona ┼żivjela kao udovica. Me─Ĺutim, ako bi se preudala ili bi umrla, neka imovina pripadne pokojnikovim najbli┼żim srodnicima. Ako mu┼ż umre bez oporuke, tj. bez oporu─Źno, onda i miraz i ostala ┼żenina imovina neka joj se ostave netaknuti i neka budu njeni; a ako se bude htjela preudati, neka joj se predaju ta dobra ili procijenjena protuvrijednost (knj. III, gl. XXIV, str. 99).


5. O supruzi postavljenoj za izvr┼íiteljicu oporuke koja zaklju─Źi drugi brak: (...) ako je mu┼ż u oporuci ili drugoj posljednjoj volji odredio svoju suprugu za izvr┼íiteljicu oporuke ili je ona imenovana kao tutor pokojnikove djece, pa ta ┼żena zaklju─Źi drugi brak, neka odmah prestane njena slu┼żba izvr┼íiteljice oporuke i tutorice tako da se ona vi┼íe ne mo┼że umije┼íati u posao tutorstva i izvr┼íiteljice oporuke (knj. III, gl. XXVIII, str. 100-101).


6. O udovici koja se ne uda: (...) ako netko umre i ostavi ┼żenu i djecu, a ta ┼żena odlu─Źi da ─çe ┼żivjeti kao udovica i stanovati s pokojnikovim sinovima, da onda mora dobivati sredstva za ┼żivot i za svoje potrebe od imovine pokojnikove i to koliko je doli─Źno, ve─ç prema dru┼ítvenom polo┼żaju i imovini pokojnika, sve do svoje smrti, dok bude stanovala s pokojnikovom djecom. Ako pak re─Źena ┼żena ne mo┼że ┼żivjeti i stanovati s oporu─Źiteljevom djecom, tj. s djecom re─Źenog pokojnika, tada spomenuta ┼żena treba dobiti za svoje uzdr┼żavanje i potrebe od plodova dobara svoga pokojnog mu┼ża i to razmjerno prema broju pokojnikove djece tako da sama ┼żena dobije toliko koliko ima svaki od pokojnikove djece sve do smrti te ┼żene ako se ne preuda. Ali ako bi se preudala, neka poslije toga ni┼íta nema od dobara samog pokojnika, osim ako joj je pokojnik ne┼íto ostavio u svojoj oporuci ili posljednjoj volji (knj. III, gl. XXIX, str. 101).


7. O onome ┼íto ostaje supruzi poslije mu┼żevljeve smrti: (...) ako poslije mu┼żevljeve smrti njegovoj ┼żeni ostane neka odje─ça, pojasevi ili srebrno remenje, biseri ili ┼żenski ukrasi i sli─Źno, neka tada te stvari ne pripadnu ┼żeni, ve─ç mu┼żevljevim nasljednicima, osim odje─çe neophodne ┼żeni za svakodnevnu upotrebu, i osim ako mu┼ż odredi da se prije spomenute stvari druga─Źije raspodijele. I uvijek treba pretpostaviti da re─Źene stvari pripadaju mu┼żevljevoj imovini osim ako ┼żena na siguran na─Źin doka┼że da su to bile njene vlastite stvari, a ne mu┼żevljeve, po┼ítivaju─çi u svemu tome utvr─Ĺene obi─Źaje grada Splita (knj. III, gl. XXXI, str. 102).

8. O zapisu u korist ljubavnice ili prile┼żnice: (...) nitko ne smije ostaviti u oporuci ili nekoj drugoj posljednjoj volji ili na bilo koji na─Źin nekoj svojoj ljubavnici, sulo┼żnici ili prile┼żnici vi┼íe od deset libara (knj. m, gl. XXXII, str. 102).


9. O supruzi koja se ne preuda nakon smrti mu┼ża bez djece: (...) ako netko umre bez oporuke, ostaviv┼íi suprugu, a ne i djecu ili druge nasljednike, a ┼żena bude htjela dalje ┼żivjeti kao udovica, mo┼że se slobodno koristiti dobrima pokojnog mu┼ża ako ih ne bude rasipala ili njima lo┼íe upravljala. Ako bi postupila protivno, tada je Kurija du┼żna odrediti drugi na─Źin naknade da bi udovica mogla primjereno zadovoljavati sve svoje ┼żivotne potrebe. Ako bi se pak htjela preudati, neka dobije 30 libara od mu┼żevljevih dobara u vrijednosti od 300 libara, a ako vrijednost nije tolika, onda manje u istom razmjeru (knj. HI, gl. XXXV, str. 104). Isto tako odre─Ĺeno je i nare─Ĺeno, ako neki siromah umre bez oporuke i stavi ┼żenu, ali ne i djecu, a ┼żena koja ga je nad┼żivjela ho─çe se preudati, neka dobije od pokojnikovih dobara prema njegovoj imovini (knj. III, gl. XXXVI, str. 104).


10. O ┼żeni koja se odaje bludu nakon mu┼żevljeve smrti: (...) ako se poslije mu┼żevljeve smrti ┼żena koja ┼żivi kao udovica i koja se slu┼żi dobrima svoga mu┼ża odaje bludu, te obe┼í─Źasti bra─Źni krevet svoga mu┼ża. neka se takvoj ┼żeni oduzmu sve pogodnosti koje bi imala iz dobara ili stvari prethodno umrlog mu┼ża (knj. III, gl. XXXVII, str. 104).


11. O bez oporu─Źnom naslje─Ĺivanju: Ako je pak neka k─çerka bila dobila miraz od oca ili od majke ili od drugih predaka ili potomaka ili srodnika pobo─Źne linije, ili pak ako je dobila ne┼íto od imovine bez oporu─Źno umrlog pa se dogodi da bez oporu─Źno naslijedi imovinu onoga koji joj je dao miraz zajedno s drugim najbli┼żim pokojnikovim srodnicima prema spomenutom (nasljednom) redu, tada ta ┼żena ili njeni nasljednici moraju unijeti, u─Źiniti sastavnim dijelom i vratiti u zajednicu imovine za naslje─Ĺivanje sve ono ┼íto je od pokojnikovih dobara ili od pokojnikove osobe ona dobila ako ho─çe bez oporu─Źno s njima sudjelovati u naslje─Ĺivanju (knj. III, gl. XLTV, str. 111).


12. O mu┼żevljevu priznanju za trajanja braka: (...) ako nakon zaklju─Źenja braka izme─Ĺu mu┼ża i ┼żene i za trajanja tog braka mu┼ż u nekoj notarskoj ispravi prizna da je dobio ili da je primio odre─Ĺeni iznos miraza od svoje ┼żene i zbog toga mu┼ż obve┼że svojoj ┼żeni svu svoju imovinu ili neki dio svoje imovine, neka takvo priznanje bude na teret samo mu┼żu i neka vrijedi i obvezuje samo mu┼ża (...). Pri tome ostaje netaknuto svako ┼żenino pravo za koje mo┼że dokazati da ga ima na imovini i nad imovinom svoga mu┼ża na osnovi svoje ranije i vjerodostojne isprave koja je bila sastavljena u vrijeme kad su oni zaklju─Źili brak (knj. III. gl. L, str. 114).


13. O onome ┼íto supruga posjeduje za trajanja braka: (...) sve ono ┼íto ┼żena dr┼żi i posjeduje za trajanja braka, treba pretpostaviti da pripada imovini njenog mu┼ża, osim ako bi ┼żena o─Źito dokazala da te stvari po nekom pravu njoj pripadaju (knj. III, gl. LI, str. 114).


14. O neslozi nastaloj izme─Ĺu mu┼ża i supruge: (...) ako bi nastala neka nesloga izme─Ĺu mu┼ża i supruge zbog koje bi ona oti┼íla iz ku─çe gdje je stanovala sa svojim mu┼żem, ili bi je mu┼ż istjerao, pa bi netko od njih podigao tu┼żbu pred na─Źelnikom, odnosno upraviteljem ili slu┼żbenicima grada Splita, neka se ovako postupa: ako je mu┼ż rukama ili na drugi na─Źin lagano udario ili tukao svoju suprugu, tada ─çe se mu┼ż osobno zakleti na sveto Bo┼żje Evan─Ĺelje da je ne─çe te┼íko povrijediti, niti okrutno s njom postupati, ve─ç da ─çe se odnositi prema njoj blago, kao ┼íto i mora dobar mu┼ż sa suprugom postupati, i neka je nakon toga primi natrag. Ako ju je pak mu┼ż jako udario ┼ítapom ili nekim oru┼żjem, tada ─çe tako─Ĺer polo┼żiti spomenutu zakletvu i dat ─çe dobre i pogodne jamce da ne─çe (vi┼íe) bjesniti niti te┼íko povrijediti svoju suprugu preko mjere uobi─Źajene za mu┼ża. I neka se kaznom i globom mu┼ż primora da se stvarno toga pridr┼żava. Ako bi pak mu┼ż tako bjesnio i bio toliko okrutan da supruga nikako ne bi mogla s njime ┼żivjeti i stanovati bez opasnosti po vlastiti ┼żivot, tada neka se supruga ne primorava vrati se mu┼żu (...). (...) ako bi krivnja bila na strani ┼żene, tada neka se suprug nikako ne primorava da joj daje uzdr┼żavanje (knj. III, gl. LVII, str. 117-118).

15. O ┼żeni koja se obvezala da ─çe slu┼żiti nekome pa se uda: (...) ako koja ┼żena koja nema mu┼ża obe─ça da ─çe s nekim stanovati i slu┼żiti mu uz ugovor kao slu┼íkinja ili slu┼żavka na odre─Ĺeno vrijeme, pa se u me─Ĺuvremenu uda, neka se za naredno vrijeme ra─Źunaju─çi od dana kada je dobila mu┼ża ta ┼żena oslobodi od spomenute obveze (knj. III, gl. LXI, str. 120).


16. Djeca moraju ┼żivjeti s ocem ili majkom: (...) ako do─Ĺe do nesloge izme─Ĺu mu┼ża i ┼żene, tada sin ili k─çerka mla─Ĺi od tri godine moraju stanovati s majkom na tro┼íak mu┼ża (...). Me─Ĺutim, sin ili k─çerka stariji od tri godine treba da stanuju i budu na uzdr┼żavanju kod oca (knj. III, gl. LXIV, str. 121).


17. Miraz i ┼żenina imovina ne smiju se otu─Ĺivati: (...) za trajanja braka mu┼ż nipo┼íto ne smije otu─Ĺivati miraz i ┼żenine nekretnine, a tako ni supruga i oboje njih, ─Źak i onda ako bi oboje polo┼żili zakletvu, jer je op─çe korisno da ┼żene ne ostanu bez miraza budu─çi da bi, ako bi postale siroma┼íne, mogle lako do─çi u opasnost da zgrije┼íe du┼íom i tijelom i da upadnu u gre┼ían ┼żivot. (...) nije pravedno da se ┼żene obvezuju za tu─Ĺe interese, jer bi poradi slabosti ┼żenske naravi te ┼żene mogle brzo zbog tu─Ĺih obveza upasti u bijedu i siroma┼ítvo. Izuzimaju se sljede─çi slu─Źajevi kada ┼żena mo┼że otu─Ĺiti i obvezivati svoj miraz i druga svoja dobra. To su: ako se radi o nu┼żdi zbog gladi da bi pribavila hranu za sebe, mu┼ża i za svoju djecu (...); ako se njen mu┼ż ili neki od njenih sinova ili unuka nalaze zarobljeni u neprijatelja (...); ako su mu┼ż, ili njen sin, ili neki od njenih potomaka zadr┼żani od neke vlasti ili od nekog suda (...); ako koja ┼żena ima ┼żensku djecu koju otac, djed ili drugi njeni preci koji su du┼żni brinuti se oko udaje djevojaka, ne mogu ih zbog siroma┼ítva udati i dati im miraz (...) (knj. III, gl. LXXII, str. 126-127).


18. O ugovornim pomo─çnicima koji prekinu slu┼żenje kod gospodara:
(...) Jedino se supruga ne smije bez dozvole svoga mu┼ża obvezati ili obe─çati da ─çe kod nekoga stanovati i slu┼żiti mu jer bi takvo obe─çanje bilo protivno volji Bo┼żjoj i propisima crkvenog prava zato ┼íto se supruge ne smiju odvajati od svojih mu┼żeva (knj. III, gl. LXXXIX, str. 135).


19. Neka se k─çerka ne udaje bez o─Źeva ili maj─Źina pristanka: (...) nijedna ┼żenska ne mo┼że sebi uzeti mu┼ża bez pristanka svoga oca i majke. A ┼żenska koja bi suprotno postupila, neka izgubi svoj dio o─Źevih i maj─Źinih dobara (knj. III, gl. CXXVII, str. 161).


20. O zlo─Źinima ┼íto ih u─Źine ┼żene jedna drugoj:
(...) ako neka ┼żena po─Źini zlo─Źin protiv druge ┼żene, treba je kazniti na polovicu kazne i globe na koju bi bio ka┼żnjen mu┼íkarac da je taj zlo─Źin po─Źinio (knj. IV, gl. X, str. 177).


21. O preljubima i silovateljima ┼żena: (...) ako tko oskvrne ili obljubi koju djevicu, ili opaticu, ili udatu ┼żenu, ili udovicu, a ta je ┼żena na dobru glasu i po┼ítena, neka se kazni sa 200 libara. (...) Ako se pak radi o nekoj drugoj ┼żeni koja po┼íteno ┼żivi, ali nije djevica, ni opatica, niti je udata, niti udovica, (silovatelj) neka se kazni sa 50 libara. Ako je pak poznato da je takva ┼żena na zlu glasu, tada zlo─Źinca treba kazniti sa 10 libara. Ali ako tko siluje javnu bludnicu, neka se kazni (samo) sa 100 solida. A osim toga onaj tko siluje neku djevicu, uz re─Źenu kaznu, du┼żan ju je uzeti za ┼żenu. A ako je ne bi htio uzeti za ┼żenu, du┼żan ju je bogato opremiti s tolikim iznosom (novca) koliko je vjerojatno da bi joj otac bio dao u miraz, tako da se mo┼że primjereno udati vode─çi ra─Źuna o dru┼ítvenom polo┼żaju oca te ┼żene i o vrijednosti njegovih dobara (knj. IV, gl. XXXVII, str. 195).


22. O o┼żenjenom ─Źovjeku koji dr┼żi ljubavnicu: (...) ako koji o┼żenjen ─Źovjek javno i o─Źigledno u svojoj vlastitoj ku─çi ili u unajmljenoj dr┼żi ljubavnicu, sulo┼żnicu ili prile┼żnicu pa povodom toga (roditelji) ┼żenini, ili ona sama, ili njena ro─Ĺena bra─ça podignu tu┼żbu, neka se postupi protiv te ljubavnice, sulo┼żnice ili prile┼żnice (primjenom) kazni (...); neka se (...) kazni sa 10 libara i neka se posve istjera iz grada Splita uz kazne i osude i neka joj bude zabranjeno da se ikada vi┼íe vrati u sam grad. Sli─Źno tome, ako ne─Źija ┼żena po─Źini preljub, a sam njen mu┼ż to prijavi, ili je tu┼żi, ili pokrene postupak pred gradskim upraviteljem, tada ta ┼żena mora izgubiti svoj miraz, pa ─Źitav miraz i sva ┼żenina prava u vezi s mirazom neka pripadnu njenom mu┼żu. I neka od dobara spomenutoga svoga mu┼ża ne uzmogne vi┼íe ni┼íta dobiti, ni za ┼żivota ni za slu─Źaj smrti, i neka se posve i uz te┼íke kazne i te┼íke globe istjera iz grada Splita tako da se vi┼íe nikada ne mo┼że vratiti u taj grad (knj. IV, gl. XXXVIII, str. 195-196).


23. ┼Żene na lo┼íu glasu ne smiju stanovati u blizini po┼ítenih gospo─Ĺa: (...) strane se ┼żene na zlu glasu i lo┼ía na─Źina ┼żivota koje sramotno i razuzdano ┼żive nipo┼íto ne smiju nastaniti u blizini dobrih gospoda u gradu Splitu. A ako bi se nastanile, pa u povodu toga bude podignuta tu┼żba (...), neka se uz kazne i osude protjeraju s mjesta stanovanja tako da nikako ne smiju obitavati uz dobre gospo─Ĺe i uz dobre i po┼ítene ┼żene, jer ┼żivljenje s lo┼íim ┼żenama kvari moral (knj. IV, gl. XXXIX, str. 196).


24. O prile┼żnicama redovnika: (...) ako bi neka ┼żena ┼żivjela javno kao prile┼żnica kojeg redovnika ili sve─çenika, neka se ┼íiba po gradu i neka se sasvim istjera iz grada Splita (knj. JV, gl. XLI, str. 197),


25. Nitko ne smije u (svom) stanu dr┼żati prile┼żnicu ili sulo┼żnicu:
(...) nijedan mu┼íkarac ne smije i da se ne usudi, makar bio samac i ne imao supruge, dr┼żati (preko osam dana) u svojoj ku─çi ili stanu koju sulo┼żnicu, ljubavnicu ili prile┼żnicu. A ako bi je dr┼żao preko osam dana, neka se prile┼żnica kazni sa 10 libara, a na─Źelnik odnosno gradski upravitelj neka joj naredi da napusti njegovu ku─çu. A ako je ne bi napustila u roku koji joj odredi gradski upravitelj, neka se ┼íiba po gradu i neka se iz njega istjera tako da nikada vi┼íe ne mo┼że u njemu stanovati (knj. IV, gl. XLn, str. 197).


26. O zlo─Źinima supruge: (...) ako ne─Źija supruga za trajanja braka po─Źini koji zlo─Źin zbog kojega je osu─Ĺena na davanje i isplatu nekog nov─Źanog iznosa splitskoj komuni, da njen mu┼ż ne smije biti prisiljen na isplatu iznosa na koji je osu─Ĺena, ve─ç da se to mora isplatiti na teret ┼żenina miraza i njene imovine. A ako ┼żena nema miraza ili druge imovine iz koje bi se mogla naplatiti kazna, neka se ona zadr┼żi i bude pod nadzorom na doli─Źnom, prikladnom i pristojnom mjestu na njen vlastiti tro┼íak dok potpuno ne isplati ono na ┼íto je osu─Ĺena (knj. JV, gl. LXXIU, str. 217).


27. O trudnici koja po─Źini ubojstvo: (...) ako koja trudna ┼żena po─Źini ubojstvo ili koji drugi zlo─Źin zbog kojega bi morala biti li┼íena ┼żivota, neka se smrtna kazna nad njom odgodi dok ne rodi, a u me─Ĺuvremenu treba je bri┼żljivo nadzirati da ne bi nakon poro─Ĺaja izbjegla tjelesnu kaznu na koju je osu─Ĺena (knj. IV, gl. LXXXIV, str. 222).


28. Trudnica se ne smije podvrgnuti torturi: ┼żena dok je trudna ni za jedan zlo─Źin se ne smije podvr─çi torturi, jer mu─Źenja mogu o┼ítetiti utrobu i dovesti plod u smrtnu opasnost (knj. IV, gl. LXXXXV, str. 222).


29. O ┼żenama koje stje─Źu polovicu mu┼żevljevih dobara: (...) ┼żene, supruge pu─Źana i stanovnika splitskog distrikta koje nemaju nikakvu slu┼żin─Źad, a nose odijelo od crne ─Źohe i rubac za glavu, u polje nose mu┼żu hranu, idu po vodu i na pe─ç (s kruhom), peru rublje i rade druge poslove bez slu┼żin─Źadi i one poslove koje ina─Źe ─Źini slu┼żin─Źad, neka dobiju i moraju dobiti i bez ikakva izuzetka ste─çi pravo na polovicu svih dobara ┼íto su ih njihovi mu┼żevi stekli za vrijeme trajanja braka (III reform., gl. Cl. str. 386).

Nastavlja se! (drugi dio)

Silvio Braica, Split
UDK 34(09)4-392.5;396(497.18) Izvorni znanstveni ─Źlanak 21.XII. 1995.

www.hkz-kkv.ch

154 - 2017

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU