Prvi lakmus biti će rasplet sukoba oko Varšavske
ulice u Zagrebu.
Drugi lakmus bit će rasplet događanja i sukoba sa
sindikatima te sudbina i rezultat referenduma.
Treći
lakmus je vezan uz prešućivanje komunističkih zločina
i sramno prihvaćanje rehabilitacije četništva, ne samo
u Srbiji nego i u Hrvatskoj.
Četvrti lakmus bit će stvarno detektiranje biti
Josipovićeve politike i politike "Kukuriku koalicije“
te vraćanja Hrvatske u bratski zagrljaj sa Srbijom i
ponovno integriranje na novoj politici bratstva i
jedinstva čiji je uvijet prihvaćanje krivotvorene
povijesti i prihvaćanje Hrvatske krivnje za ono za što
nije kriva.
Zašto mislim da će rasplet događanja
vezan za Varšavsku ulicu biti pouzdan lakmus koji će
pokazati kakvu stvarnu politiku nude pojedini
politički akteri i stranke u Hrvatskoj. Taj će rasplet
pokazati je li u Hrvatskoj pobijedila antipoduzetnička
politika i politika onemogućavanja novih investicija
ili je pobijedila politika čvrste obrane pravne
države. Bez obzira na sve probleme i različita
mišljenja, situacija vezana za Varšavsku ulicu
kristalno je jasna. Postoje svi potrebni dokumenti,
odluke, a sve žalbe su odbijene, Upravni sud utvrdio
je potpunu legalnost projekta. Usprkos tomu, na
žalost, "Kukuriku koalicija“ koja je izglasala i
podržala investiciju i dala potrebne dokumente želi
pobunom i događanjem naroda rušiti gradonačelnika
Bandića, ali i Vladu koja ispravnom i čvrstom
intervencijom policije brani pravo investitora da
nesmatano, jer ima sve odluke, radi. Prosvjednici se
ne obaziru na dokumente, njih ne zanima pravna država,
oni žele političkom silom i demonstracijama i svojim
tijelima spriječiti radove. Policija je to onemogućila
čime Vlada na djelu brani pravnu državu i demokraciju.
Politika se uzdigla iznad prava
I sada nastaje obrat. "Kukuriku
koalicija“ i njezini čelnici iako kukuriču od jutra do
sutra o demokraciji i pravnoj državi, podržavaju one
koji ruše državu. SDP-ova Gradska skupština i
zastupnici u toj skupštini koji su donijeli
odgovarajuće odluke sada ustaju protiv tih odluka i
traže obustavu tih radova i traže smjenu
gradonačelnika ako ne spriječi radove. S pravom se
postavlja pitanje kakva će biti budućnost Hrvatske ako
na čelu Vlade dođe Zoran Milanović koji je kao čelnik
SDP-a, čak i vijećnik Gradske skupštine, donosio
potrebne odluke, a sada traži da se one ne provedu,
odnosno da se onemogući njihova realizacija. Tu Vlada
dobiva pozitivne poene, a posebno Tomislav Karamarko
koji bez obzira na pritiske, uvrede i optužbe,
poduzima učinkovite mjere da bi omogućio daljnje
radove i funkcioniranje pravne države. Rasplet na
jesen bitno će utjecati na buduće izbore. Ako se
provede referendum za smjenu gradonačelnika Bandića,
ako referendum podrži "Kukuriku koaliciju“, to će
značiti da su čvrsto stali iza onih političkih snaga
koje smatraju da je dosljedno provođenje načela pravne
države grijeh, da je politika iznad prava. Dakle
vidjet će se na jesen tko je na kojim pozicijama a ond
će biti jasno svakom građaninu za kakvu će politiku
glasovati na narednim parlamentarnim izborima.
Drugi su lakmus sukobi između Vlade,
poduzetnika i sindikata koji su kulminirali
skupljanjem preko 800 tisuća potpisa građana za
referendum čija je bit u zabrani ukidanja bilo kojih
postojećih prava zaposlenika u javnom sektoru.
"Kukuriku koalicija“ tu veliku podršku građana u
obrani postojećih prava nastoji iskoristiti kao
referendum protiv Vlade i njezine politike. Nema
nikakve dvojbe da je već godinama u Hrvatskoj
potrošnja iznad realnih mogućnosti i da se potrošnja i
standard moraju svesti na realne okvire. "Kukuriku
koalicija“ pokušava iskoristiti sindikalnu politiku
obrane postojećih prava za rušenje Vlade čime staje uz
one političke snage koje žele zaustaviti nužno
usklađivanje potrošnje s mogućnostima.
Josipovićevo 'bratstvo i jedinstvo'
Treći je lakmus politika u odnosu
prema komunističkim zločinima, rehabilitaciji titoizma
i posebno rehabilitaciji četništva ne samo u Srbiji
nego i u Hrvatskoj. O tome opširno piše Hrvatski list
pa ću tu temu preskočiti i samo naglasiti da HDZ bez
korekcije svoje politike u odnosu ne samo na čelništvo
nego i u odnosu na Milorada Pupovca i SDSS koji ide
prema zahtjevima za srpskom autonomijom ne će moći
okupiti državotvorne političke snage, nego će ih
natjerati da stvaraju treću političku opciju.
Četvrti
lakmus na kojem će se lomiti budućnost Hrvatske odnosi
su u regiji i posebno odnosi sa Srbijom. Predsjednik
Josipović uspostavio je novo "bratstvo i jedinstvo“ sa
Srbijom i obnavlja "bratsku ljubav“ te svoju politiku
okreće prema "regiji“, "ovim prostorima“, "Zapadnom
Balkanu“. Već je daleko odmakao u provođenju te
politike koju čvrsto podupire "Kukuriku koalicija“, a
posebno već najavljena samoproglašena navodno buduća
ministrica vanjskih poslova "Kukuriku koalicije“ Vesna
Pusić. U toj politici ima nekoliko čvrstih točaka:
-
Pretvaranje velikosrpskog agresivnog rata s
ciljem stvaranja velike Srbije u entički sukob i
građanski rat s podijeljenom krivnjom. Biti će
zanimljivo na jesen hoće li "prijatelj Boris“
ponovno u povodu proslave Oluje tužiti Hrvatsku
međunarodnoj zajednici kao prošlih godina što
slavi navodnu zločinačku politiku, hoće li
ponovno tvrditi da je Oluja bila najveći
zločinački pothvat nakon II. svjetskog rata.
Hoće li tražiti da Hrvatska odustane od proslave
Oluje u ime nove "bratske ljubavi“.
-
Preuzimanje krivnje za zločine i strahote koji
su se dogodili u Bosni i Hercegovini,
samooptuživanjem hrvatske politike 90-tih godina
kao krivca za zlo koje se dogodilo te isprikom
za ono što Hrvati i Hrvatska nisu učinili. I
Milanović, i Josipović, i Vesna Pusić zajednički
brane takvu politiku, čak prihvaćaju i Dodika.
Ne smeta im što on optužuje Hrvate da su
genocidni narod, što i dalje ponavlja laži da je
u Jasenovcu pobijeno 700 tisuća Srba, što traži
da se osudi genocidna politika Hrvata prema
Srbima od NDH do danas.
-
U
skladu s politikom nove bratske ljubavi i
osobnog prijateljstva Ive i Borisa, Borisa i
Zokija, Vesne i Borisa, ključan je zadatak te
nove politike "bratstva i jedinstva“ povući
tužbu za genocid Srbije koju je učinila u
Hrvatskoj. U svakom susretu Borisa i Ive ta tema
ne silazi s dnevnog reda.
Premijerka Jadranka Kosor i hrvatska Vlada doduše uljudno i
blago dali su do znanja da Vlada o tome nije raspravljala, da je to u
nadležnosti Vlade, odnosno da Vlade ne će o tome ni raspravljati, a kamoli
donijeti odluku da se tužba povuče. Koliko god Vlada, odnosno HDZ, bili vezani
pritiskom iz svijeta i onih snaga koji podrežavaju cijelo vrijeme integraciju
"ovih prostora“, Zapadni Balkan i novo bratsvo i jedinstvo, HDZ će uoči novih
izbora morati, ako želi pobijediti, pokazati i potvrditi da ne prihvaća politiku
Ive Josipovića i "Kukuriku koalicije“, koji novu 'jugosferu' žele graditi
prihvaćanjem neistine o prošlosti, prihvaćanjem krivotvorina o podjeli krivnje i
amnestiranja velikosrpskog agresora. Ukoliko HDZ ostane samo na blagim uljudnim
prigovorima takvoj politici, ukoliko ne formulira jasnu nacionalnu politiku u
odnosu na prošlost i budućnost, morat će se u Hrvatskoj stvarati neka treća
politička opcija kao jedini izlaz. Ima dosta incijativa stvaranja državotvornog
nacionalnog pokreta koji bi objedinio državotvorne domoljubne snage kao
alternativa ne samo SDP-u nego i HDZ-u.
Po mome mišljenju na ovim će se
pitanjima odlučivati o tome tko će pobijediti na
parlamentarnim izborima. Ako se na ovim pitanjima
jasno profiliraju dvije suprostavljene politike, onda
će biti moguće i vjerojatno je da će se s jedne strane
naći "Kukuriku koalicija“ uz podršku Ive Josipovića, a
s druge strane domoljubne i državotvorne političke
snage okupljene oko HDZ-a. Ali da bi to bilo moguće,
HDZ se mora promijeniti i mora povući konkretne poteze
i dati garancije da je spreman i sposoban obraniti
nacionalne interese i provesti nužne reforme i ojačati
demokraciju i pravnu državu, odnosno suočiti građane s
istinom da se dalje ne može na stari način. Ako se to
ne dogodi, vjerojatno će se na izborima pored
"Kukuriku koalicije“ i HDZ-ove koalicije pojaviti i
više ili manje udružene političke snage koje bi se
moglo uvjetno nazvati ujedinjena državotvorna
politička opcija.
Što će se događati, odlučit će se na
jesen upravo u raspletu političkih događaja koja sam
označio kao četiri lakmusa papira koji će omogućiti da
svaki građanin stvarno vidi o čemu se radi, gdje je
izlaz i koje političke snage mogu izvući Hrvatsku iz
krize.
Prof. Dr.
Zdravko Tomac
Hrvatski list, 5. kolovoza 2010.
09.09.2010. |