1. mjesto: veterinarka - Marta Plehandžić, 4 razred, Našice, Hrvatska

2. mjesto: novinar reporter - Kristijan Rajs, 4. razred, Našice, Hrvatska

3. mjesto: vatrogasac - Vedran Mandić, 4. razred, Našice, Hrvatska

Kad odrastem želim biti...

Veterinarka

Ja želim biti veterinarka jer volim pomagati životinjama. Nekada se znam igrati sa svojim plišanim životinjama i u igri ih liječim. Svaka je životinja vrijedna živjeti. Tužna sam kad nekada vidim ozljeđenu životinju. Ja bi htjela imati mnogo životinja.

Jednog dana sam se probudila i otišla raditi. Kada sam došla, otišla sam u svoj ured. Nakon nekoliko minuta došlo mi je dvoje ljudi koji su nosili ozljeđene životinje. U moju prostoriju za lječenje prvo je ušla djevojčica s ozljeđenom kornjačom. Djevojčica mi je ispričala da je kornjači pukao oklop. Kada sam pogledala kornjaču stavila sam joj zavoje. Djevojčica je sretno otišla kući.

Nakon toga odlučila sam otići u čekaonu. Tamo sam imala što vidjeti. Kada sam otvorila vrata vidjela sam dvadeset ljudi koji su čekali pregled svoje životinje. Tu je bilo pasa, papiga, mačaka, ptica, kornjača, vjeverica, pa čak i zmija. Bila sam preopterečena. Mislila sam da neću uspjeti izlječiti sve životinje. No umirila sam se i počela lječiti. Sati su prolazili i prolazili. Kada je došao red na zmiju malo sam se prestrašila. Zmija je imala ozljeđeni desni očnjak. U strahu sam lječila zmiju. Kada sam ju izlječila, otišla sam se odmoriti.

Nakon nekoliko dana dobila sam poziv iz Afrike. Zvali su me drugi veterinari. Sutradan sam se spremila i otišla na aerodorom. Kada sam došla u Afriku dočekalo me dvoje ljudi koji su mi rekli gdje moram ići. Otišla sam u taj grad i otišla sam u veterinarsku stanicu. U Africi sam bila nekoliko mjeseci. Tamo sam lječila mnogo životinja i tigrove, majmune, dikobraze, lavove itd.

Kada sam se vratila kući, bila sam iscrpljena. Htjela sam odspavati no morala sam raditi. Otišla sam na posao. Radila sam još dva sata i napokon sam otišla kući. Odmah sam zaspala. Nakon tjedan dana dobila sam poziv iz Aljaske i rekli su mi: možete li doći na dva tjedna da nam pomognete. Ja sam sa smješkom na licu odgovorila: naravno. Iako i nisam baš bila sretna.

Kada sam došla u Aljasku dočekao me jedan čovjek. Ja i on smo otišli do veterinarske postoje. Upoznala sam se s mnogo veterinara i stekla mnoge prijatelje. Tamo sam lječila pingvine i polarne medvjede. Bilo mi je lijepo. No došlo je vrijeme kada sam morala ići kući. Svi smo bili tužni. Zadnju noć smo se svi okupili i proslavili. Plesali smo i pjevali i svi smo se zabavili.

Prošlo je i to vrijeme i ja sam otišla kući. Ujutro kada sa se probudila, bila je subota. Neradni dan. Pozvala sam svoju prijatlejicu na čaj. Kada je došla sve sam joj ispričala. Bila je zadivljena i ponosna na mene. Pričale smo i pričale. Nakon što je otišla, htjela sam malo raditi jer mi je bilo dosadno. Otišla sam na posao. Došlo mi je nekoliko ljudi. Dok sam ja naporno radila moja prijateljica je otišla na svoj posao. Ona je novinarka i objavila je sve što sam ja rekla i stavila u novine.

Nakon nekoliko dana kada sam otišla na posao u čekaoni je bilo više od pedeset ljudi koji su došli s ozljeđenom životinjom, a bilo je i nekoliko konja izvan prostorije. Odmah sam pozvala pomoć. Pozvala sam prijatlje iz Aljaske. Oni su odgovorili da će doći. Sutradan su svi došli i pomogli mi. Kada sam zaradila više novaca napravila sam veterinarske postaje diljem svijeta. Postala sam slavna veterinarka.

Ja ću biti sretna ako i ne postanem veterinarka, a ako postanem trudit ću se da izlječim što više životinja i da sve budu zdrave i sretne.

Marta Plehandžić, 4. razred, Našice; 1. mjesto

Novinar reporter

Gledajući emisiju "Idemo na put" s Goranom Milićem poželio sam biti baš kao on, novinar reporter, jer sam znatiželjan, volio bih obići cijeli svijet, upoznati mnoge ljude, njihove običaje i znamenitosti i baš kao on zaraditi mnogo novca.

Svi misle kako je to jednostavno. Putovati, obići svijet, upoznati mnoge ljude, raditi i zaraditi, a ujedno se dobro zabaviti. Ali, je li se netko zapitao što je potrebno da bi to postao i takav posao obavljao. Potrebno je mnogo truda u smislu školovanja i učenja stranih jezika, novinar reporter mora dobro poznavati povijest, zemljopis, biti upućen u društvena i politička zbivanja raznih zemalja. Prije zadatka mora se dobro informirati o toj zemlji o kojoj pravi reportažu. Često mora biti odvojen od obitelji. Putovanja mogu biti naporna, jer prolazi kroz mnoge opasnosti.

Ponesen tom idejom da postanem novinar reporter pokušao sam napraviti reportažu o mjestu u kojem je moja majka živjela. Pitavši baku, saznao sam mnogo o tom kraju, kulturi i znamenitostima kao i o ljudima i njihovim običajima. Kako je mjesto napredovalo kad je baka bila mlada, preko vremena u kojem je odrasla moja majka, pa sve do danas. Saznao sam da 60-tih godina nisu imali svi televizore, a i radija su imali samo neki. Televizori su bili u crno-bijeloj boji, a za daljinski nisu ni znali.

Najzanimljivije mi je bilo da je moj pradjed tj. djed moje mame, bio kino operater. E, kino je bila prava atrakcija, pojavio se prvi film i cijelo selo je došlo. Baš oni koji nisu vidjeli film u živo, baš ti su se gurali da zauzmu prve redove.

Tko zna, možda me moja radoznalost i pustolovni duh odvede do mojih snova te postanem baš kao on - novinar reporter i radim emisiju "Idemo na put s Kikijem".

Kristijan Rajs, 4. razred, Našice, 2. mjesto

Vatrogasac

Jednom sam razmišljao šta da postanem kad odrastem, mislio sam da postanem blagajnik ili vatrogasac.
Kad bih postao blagajnik samo bih zarađivao, a da sam vatrogasac spašavao bih ljudima živote u vatri i u požaru. E pa razmislio sam i školovao sam se za vatrogasca.

Prvi smo dan vježbali, ali do noći. Bilo je zanimljivo voziti crveni vatrogasni kamion. Ujutro smo krenuli na posao jedan je dječak zvao i rekao da mu je maca na velikom drvetu. Uzeli smo kamion, otišli do ulice, izašli iz kamiona i uzeli ljestve, popeo sam se i skinuo macu s velikog drveta. Dao sam dječaku macu i otišao s prijateljem u vatrogasnu postaju.

Ujutro je jedna obitelj zvala da im se zapalio drugi kat njihovog nebodera. Uzeli smo kamion s velikom cijevi punom vode, otišli smo do grada i ugasili vatru u drugom katu i spasili ljudima život. Otišli smo do postaje a ja sam se presvukao i otišao kući da se dobro naspavam. A u snu sam rekao da ću od sada pomagati ljudima.

Vedran Mandić, 4. razred, Našice, 3. mjesto

Rezultati likovnog natječaja

Rezultati literarnog natječaja