Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

HRVATSKA TONE U POLITI─îKI BEZDAN      (30.09.2012.)

Nedavno je Davorin Rudolf dobio Dr┼żavnu nagrada za ┼żivotno djelo na podru─Źju humanisti─Źkih znanosti. Bio je to povod ovom razgovoru u kojemu taj redoviti ─Źlan HAZU-a, dugogodi┼ínji sveu─Źili┼íni profesor me─Ĺunarodnoga prava, autor jedanaest knjiga, gostuju─çi profesor na mnogim sveu─Źili┼ítima u svijetu, te prvi ministar vanjskih poslova obnovljene samostalne Hrvatske, njezin dugogodi┼ínji veleposlanik i stalni predstavnik Hrvatske u FAO-u, govori o suvremenoj Hrvatskoj, Europi i svijetu u kojem ┼żivimo.

Gospodine Rudolf, u Enciklopedijskom rje─Źniku me─Ĺunarodnoga prava mora, koji je nedavno objavila Matica hrvatska, ─Źesto pi┼íete ne samo o znanstvenim temama nego i o brojnim ─Źinjenicama iz me─Ĺunarodnih odnosa, osobito politi─Źkih i vojnih. Za┼íto ste na taj na─Źin napisali Rje─Źnik?

Pravni odnosi na moru ne mogu se razumjeti ako se ne poznaju me─Ĺunarodni odnosi, politi─Źki prije svega. Dana┼ínja struktura dr┼żava, posebice u Europi, razumljiva je samo ako se prou─Źe Versajski i drugi ugovori sklopljeni nakon Prvoga svjetskog rata, kada su, primjerice na ru┼íevinama velikoga Austro-Ugarskoga Carstva, stvorene male, nejake dr┼żave koje nisu mogle zaustaviti ruski prodor u europski Zapad. Devedeseta godi┼ínjica tih ugovora nije prije dvije godine u nas ni─Źim obilje┼żena.

U nas se malo dr┼żi do va┼żnih obljetnica...


Povijest uvijek podsje─ça i pou─Źava. Za poznavanje dana┼ínjih hrvatskih morskih granica valja poznavati odluke o nastanku dr┼żave Hrvatske iz 1991., ugovore s Italijom koje je svojedobno bila zaklju─Źila Jugoslavija i na┼íe neslavne dogovore i sporazume o razgrani─Źenju sa susjedima.

Tko ─çe rije┼íiti problem granica slu─Źajne dr┼żave, kako je za Hrvatsku to nedavno rekao premijer Milanovi─ç, stru─Źnjaci ili politi─Źari koji malo mare ┼íto struka misli?


Da nije stru─Źnjaka, brzopleti i povr┼íni politi─Źari, posebice oni bez puno patriotizma, olako bi rije┼íili sve grani─Źne probleme Hrvatske. Zabrinut za sudbinu dva hrvatska oto─Źi─ça i rep Kleka u Malostonskome zaljevu Slaven Letica, hrvatski cinik i intelektualac par excellence, nedavno je u Ve─Źernjaku poru─Źio zastupnicima u Saboru: "Ruka vam se osu┼íila ako je podignete za ratifikaciju sporazuma o razgrani─Źenju s Bosnom i Hercegovinom!" A ┼íto je sa sporazumom o granici s Crnom Gorom iz 2002., koji je za Hrvatsku znatno nepovoljniji od sporazuma s BiH? A tek kad Arbitra┼żni sud objavi odluku o razgrani─Źenju sa Slovenijom!? Ako bi se obistinila Leti─Źina kletva, na kraju bi u Saboru mogli masovno prevagnuti jednoruki zastupnici.

Vi ste mogli potpisati ugovor o granici sa Slovenijom prije petnaestak godina, a niste. Zašto niste?


Slovenci su mi govorili: Pregovarat ─çete s nama sve dok ne usvojite i zadnji na┼í zahtjev. Na┼żalost, bili su u pravu. Ugovor o arbitra┼żi koji je na┼ía Vlada potpisala 2009. napisan je po ┼żelji Slovenaca. Tim ugovorom otvorena je mogu─çnost da nas Arbitra┼żni sud prisili na odricanje od neprijeporno hrvatskoga mora i podmorja u pojasu dugu 27 km i ┼íiroku 4,5 km. To je otprilike onaj koridor ili dimnik dogovoren izme─Ĺu Ra─Źana i Drnov┼íeka.

Tko je nagovorio Vladu BiH da pokrene pitanje morske granice s Hrvatskom? Jesu li Englezi?


Nisu u Sarajevu mutavi. Kad bih imao u ruci povoljan ugovor o granici koji su potpisala dvojica predsjednika dr┼żava i koji se fakti─Źki primjenjuje ve─ç 13 godina, i ja bih pokrenuo postupak kona─Źne ratifikacije. Nisu tu potrebni nikakvi Englezi.

No vratimo se nagradi za ┼żivotno djelo, jeste li zadovoljni svojim ┼żivotnim djelom?


Vrhunci mojih zadovoljstava vezani su uz objavljene knjige, obrazovanje oko tri tisu─çe studenata kojima sam predavao me─Ĺunarodno pravo i u prinosima u stvaranju suvremene dr┼żave Hrvatske.

┼áto ste sve radili u dr┼żavi Hrvatskoj?


Slu┼żio sam u prve tri hrvatske vlade nakon demokratskih promjena 1990. Na dan kada je progla┼íena neovisna dr┼żava Hrvatska, 25. lipnja 1991., obavljao sam poslove ministra pomorstva i ministra vanjskih poslova. Bio sam, prema tome, prvi hrvatski ministar na tim funkcijama. Prvi ministar vanjskih poslova jugoslavenske dr┼żave 1919., bio je tako─Ĺer gra─Ĺanin Splita, Ante Trumbi─ç, politi─Źar koji je 1938. umro duboko razo─Źaran u prvu Jugoslaviju koju je stvarao. Na po─Źivali┼íte u crkvu Sv. Frane na splitskoj rivi ispratilo ga je pedeset tisu─ça gra─Ĺana! Sprovod se kretao splitskim ulicama punih pet sati! Dolaze i do─çi ─çe novi ministri, ali nijedan od njih ne─çe imati ┼íanse koje sam imao ja u vrijeme stvaranja dr┼żave Hrvatske.

Iako ste zapravo bili ministar vanjskih poslova predsjednika Tu─Ĺmana i provodili njegovu vanjsku politiku? Je li Tu─Ĺman bio krut i autoritaran, kako ga se ─Źesto predstavlja?


Predsjednik Tu─Ĺman bio je slo┼żena li─Źnost; inteligentan, obrazovan, lukav, znao je ┼żestoko nasrnuti na sugovornika, a onda mu pomirljivo podilaziti i laskati sve dok ga ne ┼í─Źepa. U razgovorima sa stranim dr┼żavnicima; talijanskim predsjednikom Oscarom Luigijem Scalfarom, srbijanskim Milo┼íevi─çem, francuskim Mitterrandom, s prgavom ameri─Źkom dr┼żavnom tajnicom Madeleine Albright, njema─Źkim ministrom vanjskih poslova Klausom Kinkelom letjelo je perje na sve strane, ali on se nije dao. Nije dao na Hrvatsku!
Primjerice, kad je talijanski predsjednik Scalfaro za posjeta Zagrebu spomenuo fojbe, kra┼íke jame u koje su krajem Drugoga svjetskog rata partizani bacali Talijane, ali i Hrvate i Slovence, Tu─Ĺman je sko─Źio: "A znate li vi ┼íto su talijanski fa┼íisti radili u Dalmaciji i Istri?!" Svi su za┼íutjeli. Razgovor se nastavio o lijepom vremenu.
Kad sam bio veleposlanik u Rimu, zapadni politi─Źari znali bi mi re─çi: zna li onaj va┼í predsjednik Tad┼żeman - te┼íko su mu izgovarali prezime, da Hrvatska ima stanovnika koliko rimska oblast Lazio? Jedna osrednja ─Źetvrt Londona. ┼áto on sebi umi┼ílja?

U svojim memoarima Rat koji nismo htjeli zamjerili ste mu olako smjenjivanje du┼żnosnika, ministara u vladi. Jeste li kada pitali za┼íto je tako radio?


U razgovorima nasamo dvaput sam mu prigovorio zbog takvih manira. Samo me pogledao. Ministre je otpuštao s nepodnošljivom lakoćom. Dvojica ministara u vladama u kojima sam i ja bio saznala su za prestanak svojih funkcija slušajući radio u automobilu na putu u ministarstvo.

Za┼íto o predsjedniku Tu─Ĺmanu niste napisali op┼íirniju studiju?


Jednom sam htio pisati ozbiljan, analiti─Źan tekst, studiju, kako vi ka┼żete, i onda se preda mnom na┼íao dr┼żavnik kojemu je uzor bio Konrad Adenauer, Nijemac koji je ─Źvrstom rukom podigao razorenu Njema─Źku nakon Drugoga svjetskog rata.

Ne pretjerujete li uspore─Ĺuju─çi ga s Adenauerom?


Njemu je ─Źeli─Źni Nijemac bio obrazac dobroga dr┼żavnika, a meni Churchill i De Gaulle. Tu─Ĺman je bio akademik, politi─Źar i povjesni─Źar, autokrat u ratnom vremenu, energi─Źan branilac "tisu─çgodi┼ínje hrvatske dr┼żavne samobitnosti" - citiram preambulu Ustava - odmetnuti Titov general, komunist i komunisti─Źki renegat, grubi vojnik i ugla─Ĺeni diplomat, tvrdi Zagorac s leptir-ma┼ínom, Europejac i hrvatski nacionalist, vojnik u ┼íinjelu i elokventan ┼íarmer lijepih dama, sve to bio je predsjednik Tu─Ĺman. U karakteru toga ─Źovjeka na┼íli su se Star─Źevi─ç i Radi─ç, Niccol├│ Machiavelli, Kutuzov, austrijski carevi i kraljevi s otmjenim manirama, naposljetku bio je u njemu i Fran├žois Talma, najve─çi francuski glumac svih vremena. Naravno, odustao sam od pisanja.

Dakle, kada se u obzir uzmu sve ─Źinjenice, Tu─Ĺman se u svoje vrijeme jako razlikovao od ostalih vode─çih hrvatskih politi─Źara?


Me─Ĺu hrvatskim politi─Źarima svoga vremena jedini je imao silnu i nesputanu dr┼żavni─Źku strast. Kada se razgrnu hvalospjevi i zlo─Źesti epiteti, ostaje hrvatski politi─Źar koji je svojoj zemlji donio neovisnost. Bio je dr┼żavnik koji je imao jedno oko vi┼íe, poput pjesnika i filozofa.

S obzirom na tu dr┼żavni─Źku strast, jeste li kad s njim razgovarali o Hrvatskoj u granicama Banovine iz 1939.? I je li on negdje u razgovorima sa stranim dr┼żavnicima izrazio tu zamisao?


U Rimu je 20. svibnja 1991. vrlo uvjerljivo izlagao kako trajni mir izme─Ĺu Hrvata i Srba jam─Źe granice izme─Ĺu Hrvatske i Srbije poput onih u Banovini Hrvatskoj iz 1939., pomaknute jo┼í malo na istok. Talijanski premijer Giulio Andreotti bio se slo┼żio. "Finalmente!" Dva dana poslije vratio se iz Kine tada┼ínji talijanski ministar vanjskih poslova Gianni De Michelis, Mle─Źanin, i pomeo Tu─Ĺmanovu zamisao. Njegov favorit bila je integralna Jugoslavija.

Mo┼że li se Tu─Ĺmanova vlast u kojoj ste i sami sudjelovali usporediti s Titovim re┼żimom?


Ne. Od 1990. naovamo Hrvatska je demokratska zemlja, usprkos svemu ┼íto se zbivalo tijekom okrutnih ratnih godina. U Washingtonu, u listopadu 1990., tijekom posjeta predsjednika Tu─Ĺmana ameri─Źkom Kongresu, ukratko sam predstavio Hrvatsku kakvu ┼żelimo. Rekao sam: Hrvatska mo┼że biti vjerna sebi samo ako je demokratska, gospodarski napredna, politi─Źki pluralna i tolerantna zemlja! Pri┼íao mi je jedan od kongresmena i rekao: ─îinovnici iz State Departmenta nisu vam naklonjeni. Krivo su nas brifirali. Pa vi ┼żelite samo ono ┼íto smo mi ostvarili prije dvjestotinjak godina!

Što vi osobno mislite o Josipu Brozu Titu?


Bio je nedvojbeno talentiran politi─Źar. Imao je izvanredan politi─Źki njuh, instinkt i, ┼íto je rijetkost u politi─Źara, izvrsno je procjenjivao strane dr┼żavnike i prilike. Nije pobjegao iz Jugoslavije, tukao se i pobijedio u nesmiljenom i dugom ratu. Jedini je pokazao zube satrapu Staljinu 1948. Ostat ─çe zabilje┼żene tri njegove velike utopije: nesvrstanost, samoupravljanje, te bratstvo i jedinstvo u Jugoslaviji. Tamne strane njegova djelovanja su: tretman svojih drugova komunista u Sovjetskome Savezu prije Drugoga svjetskog rata - o tome ─çe se jo┼í vi┼íe znati kada Rusi otvore sve arhive u Moskvi - masovne egzekucije i rigidni bolj┼íevizam u prvoj fazi nakon tog rata, diktatura sve do njegovih poznih godina u kojima je nastojao dati socijalizmu "ljudsko lice".

Usprkos brojnim dokumentima, memoarima i crnim knjigama komunizma, u nas se Tito i komunizam glorificiraju i u prigodama slave. Zašto?


Prvo, lideri svih politi─Źkih i politi─Źko-vojnih pokreta za samostalnost i neovisnost biv┼íih jugoslavenskih republika bili su djeca komunizma, osim u Bosni i Hercegovini - Ku─Źan, Tu─Ĺman, Milo┼íevi─ç, Gligorov, ─Éukanovi─ç. Drugo, pripadnici jugoslavenske politi─Źke elite jo┼í su vitalni i dobrim dijelom aktivni. O "svojim vremenima" oni misle dobro, pogotovo u uvjetima suvremenih kriza i recesije. Naposljetku, tu su i djeca djece komunizma, s odgojem i pri─Źama svojih o─Źeva koji su ih uvjerili da je bio lijep ancient r├ęgime. To je, kako se to ka┼że, objektivna stvarnost koja ─çe u nas jo┼í potrajati.

Nahvalili ste Tu─Ĺmana, a kakav su dojam na vas ostavili ostali hrvatski politi─Źari kojima su bile povjerene najvi┼íe du┼żnosti u zemlji? Primjerice Ra─Źan, Mesi─ç i Savka Dab─Źevi─ç Ku─Źar.


Gospodin Ivica Ra─Źan je kao politi─Źar, potom dr┼żavnik, dva puta fakti─Źki utjecao na moj ┼żivot, za vrijeme Hrvatskog prolje─ça 1971. i kada se 2000. vratio na vlast. Za Hrvatskoga prolje─ça jedva sam ostao na fakultetu.

Zbog ─Źega?


Zato ┼íto sam u lokalnim novinama, jednoga jutra u prosincu 1971., osvanuo na popisu osam najva┼żnijih prolje─çara u Hrvatskoj, a da nisam znao kako sam se na┼íao na toj listi, jer nisam obavljao nikakvu va┼żnu dr┼żavnu ili partijsku funkciju. Intenzivan politi─Źki progon trajao je dvije godine. Me─Ĺu ostalim, na ku─çnim vratima nalazio sam pisane poruke s prijetnjama najgore vrste. Jednom nam je profesor Andrija Duji─ç, vrativ┼íi se iz Zagreba, povjerio kako se za prolje─çare ┼żeli pripremiti koncentracijski logor u Lici, poput Golog otoka, pa smo kupovali vunene zimske ─Źarape.

Na sre─çu, to se ipak nije dogodilo.


Hajka je na splitskim fakultetima prekinuta zahvaljuju─çi Stipi ┼áuvaru, ─Źlanu najvi┼íega tijela hrvatskih komunista. Do┼íao je u Split u onda┼ínji Gradski komitet i zaustavio progone. Kad sam taj detalj ispri─Źao predsjedniku Tu─Ĺmanu potkraj 1990., rekao mi je: Da, Stipe je bio i takav! Svakako, zbog Hrvatskoga prolje─ça dvije godine nisam mogao objaviti knjigu. A kada su mi 1974. dopustili tiskanje knjige o trajnoj neutralnosti ┼ávicarske i Austrije, zatra┼żili su da recenzenti budu profesori iz Beograda. Jedan od njih, Vojin Dimitrijevi─ç, sjajan znanstvenik i veliki borac za ljudska prava, rekao je: Eto, Hrvati ne mogu ni knjigu objaviti, a da im mi Srbi nismo recenzenti!

A kako je drugi put utjecao na va┼í ┼żivot?


Nakon dolaska SDP-a na vlast, poslije izbora 2000., preko no─çi je smijenjeno 35 veleposlanika i konzula, a me─Ĺu prvima na popisu bio sam ja. Morao sam u mirovinu, iako sam jo┼í pet godina mogao raditi kao sveu─Źili┼íni profesor. O Ra─Źanu sam se, ina─Źe, naslu┼íao pri─Źa, da je bio njunjav, lijen, oklijevalo, ali i oprezan branilac hrvatskih dr┼żavnih interesa. Nije slao generale u Haag, primjerice.
Ispri─Źat ─çu i ovo. Kada je Budi┼ía iza┼íao iz Ra─Źanove Vlade, u Rimu mi je za jedne ve─Źere visokorangirani zapadni politi─Źar rekao: Maknut je s vlasti veliki hrvatski nacionalist Dra┼żen Budi┼ía. Ostao je jo┼í jedan! Pitao sam: Tko je taj? Ivica Ra─Źan!, odgovorio je kratko. Kada sam tu zgodu ispri─Źao Savki Dab─Źevi─ç Ku─Źar, pitala me za┼íto je nisam prenio Ra─Źanu. Htio sam, zatra┼żio sam razgovor u Zagrebu, ali me nije primio. ┼áef njegova ureda rekao je: Gdje bi premijer zavr┼íio kada bi primao sve veleposlanike!

Kakav je politi─Źar Stjepan Mesi─ç?


Gospodin Stipe Mesi─ç - moj prvi predsjednik Vlade i mo─çni dugogodi┼ínji predsjednik Republike - ostao je u memoriji gra─Ĺana, izme─Ĺu ostaloga, kao zabavlja─Ź nacije. Osobno, dra┼że mi je kad gra─Ĺani o svojemu predsjedniku pri─Źaju viceve, negoli kad ih on pri─Źa nama.

Nije li i Mesi─ç dokaz da je Tu─Ĺmanova pomirba bila zabluda?


Uvjereni sam zagovornik hrvatske pomirbe. To je bila i još jest sjajna ideja.

A kakav je dojam na vas ostavila Savka Dab─Źevi─ç Ku─Źar?


Bila je obrazovana, principijelna i hrabra hrvatska politi─Źarka. Me─Ĺutim, nije imala onu robustnu, sna┼żnu dr┼żavni─Źku strast koju je imao Franjo Tu─Ĺman.

Sve se ─Źe┼í─çe govori kako nam na ─Źelu dr┼żave nedostaje ─Źvrsta ruka. Mislite li to i vi?


Diktature nisu na┼ía sudbina, bilo Kara─Ĺor─Ĺevi─ça, bilo proletarijata, bilo "velikih" Hrvata, bilo koga. Netko je nedavno podsjetio na izreku: Diktator je ─Źovjek koji u ruci dr┼żi ─Źeki─ç i pred sobom vidi samo ─Źavle! Svim snagama usprotivio bih se ako bi se u vrhu vlasti pomolio nekakav ─Źvrstoruka┼í, autokrat, potencijalni diktator!

Neki izdanak udba┼ía? Jesu li udba┼íi tvorci samostalne Hrvatske kako se to ─Źesto sugerira pa ─Źak i ka┼że?


Tvorci dr┼żave Hrvatske su gra─Ĺani Hrvatske. Najvi┼íe, dakako, gra─Ĺani hrvatske nacionalnosti, ali i znatan dio hrvatskih Srba, osobito urbanih, Muslimani, ┼Żidovi i pripadnici drugih manjina. Na referendumu o neovisnosti, u svibnju 1991., vi┼íe od 93 posto gra─Ĺana Hrvatske izjasnilo se za samostalnost. A za o─Źuvanje neovisnosti u ratu 1991.-96. najzaslu┼żniji su mladi Hrvati, vojnici i policajci, dr┼żavni du┼żnosnici na svim razinama, voza─Źi kamiona, pomorci, medicinari.
Udba┼íi nisu stvorili modernu Hrvatsku. Ali te┼íkih i nepopravljivih nostalgi─Źara, mrzitelja dr┼żave Hrvatske, pripadnika stranih slu┼żbi, ┼ípijuna i sli─Źnih uljeza uvijek je bilo u svim na┼íim sredinama, a ima ih i danas.

A jesu li udbaši i tvorci današnjega hrvatskog kaosa, osobito atakiranja na sve nacionalno?


┼áto ste zapeli za udba┼íe? Oni su se prilagodili, primirili ili preru┼íili. U na┼íem politi─Źkome ┼żivotu danas su daleko razorniji mrzitelji dr┼żave Hrvatske, koji nikada nisu prihvatili ovu dr┼żavu. Pogledajte ve─çinu medija. Nasr─çu na temelje nacionalnoga identiteta, jezik, moral, vjeru, povijest, kulturna postignu─ça, zajedni┼ítvo, oru┼żani otpor osvaja─Źima i uljezima tijekom moderne hrvatske povijesti. A mi smo ravnodu┼íni, nijemi i upla┼íeni.

Predsjednik je Tu─Ĺman ipak neke istaknute du┼żnosnike unutarnjih poslova iz biv┼íega re┼żima, dakle i udba┼íe, postavio na va┼żna mjesta. Jeste li o tome ikad s njim razgovarali?


Nisam. Svaki ┼íef dr┼żave ┼żeli u ekipi imati iskusne lisice iz sigurnosnih i obavje┼ítajnih slu┼żbi. Jer znaju vi┼íe. Famozni Joseph Fouch├ę bio je ministar policije u slu┼żbi francuskoga kralja 1799., pa Napoleona, pa opet kralja 1804. Bio je prista┼ía "nepotkupljivoga" revolucionara Robespierrea, potom je sudjelovao u njegovu ru┼íenju i giljotiniranju. O─Źi su mu bile uvijek poluzatvorene, nije se znalo ┼íto misli, ali ga se nitko nije htio odre─çi.

Zanimljive su te vaše povijesne paralele koje opravdavaju...


Predsjednika Vlade Hrvoja ┼áarini─ça, koji je godinama bio najlojalniji suradnik predsjednika Tu─Ĺmana, zvao sam Ri┼íelje, prema kardinalu Armandu Richelieru, svemo─çnome ministru Luisa XIII. Unato─Ź bliskoj suradnji poslije su se Tu─Ĺman i ┼áarini─ç trajno razi┼íli.

Kad ve─ç govorimo o stvaranju Hrvatske, mo┼żete li re─çi kada je to─Źno utvr─Ĺen datum progla┼íenja hrvatske neovisnosti?


Na tajnom sastanku hrvatskoga i slovenskog dr┼żavnog vrha u Ljubljani 15. lipnja 1991. Dogovorili smo da mi prvi proglasimo neovisnost 25. lipnja, a sutradan Slovenci. Poslije je slovenski datum promijenjen, pa je i u Ljubljani donesena deklaracija o neovisnosti 25. lipnja. To je datum nastanka novih dr┼żava Hrvatske i Slovenije i dan kada je prestala postojati jugoslavenska federacija. Sve ┼íto se poslije doga─Ĺalo, uklju─Źuju─çi i Brijunske akte o moratoriju, bilo je u funkciji ostvarivanja odluka donesenih 25. lipnja.

Tada su predsjednici Tu─Ĺman i Ku─Źan tijesno sura─Ĺivali, ┼íto se i nije nastavilo...


Da. Me─Ĺu ostalim Slovenci su nam dostavljali povjerljive informacije o zbivanjima u Beogradu. Koliko se sje─çam, prije nas pripremili su konstitucijske akte o neovisnosti. Po┼íto se srbijanski dr┼żavni vrh bio slo┼żio s odlaskom iz Jugoslavije samo Slovenije, predsjednik Tu─Ĺman strahovao je da se Slovenija ne otkine i bez Hrvatske ode iz federacije. Meni je govorio: ─îvrsto dr┼żite za kaput predsjednika Ku─Źana "da se taj slovenski lukavac ne bi sam izvukao".

Vjerojatno se zbog toga u aktima o progla┼íenju neovisne Hrvatske predvi─Ĺala ─Źak mogu─ça konfederacija Hrvatske i Slovenije?


Da se suzbiju ratovi i oru┼żani sukobi na podru─Źju biv┼íe Jugoslavije, Hrvatska i Slovenija jo┼í u listopadu 1990. predlagale su konfederaciju onda┼ínjih jugoslavenskih republika. Prijedlog je bio razmatran u Predsjedni┼ítvu Jugoslavije, ali nije usvojen. Prije nekoliko godina javno sam predlagao ugovor izme─Ĺu Hrvatske i Slovenije o mini Europskoj Uniji. Nitko nije reagirao.

Za┼íto su pojedini slovenski politi─Źari danas neraspolo┼żeni kada je rije─Ź o tje┼ínjoj suradnji s Hrvatskom? Ne mo┼żemo se sporazumjeti o vra─çanju duga ┼ítedi┼íama Ljubljanske banke, pohranjivanju nuklearnog otpada, granicama...


Pojedini slovenski politi─Źari misle da im nismo pritekli u pomo─ç kada je zapo─Źeo rat u Sloveniji 1991, a mogli smo.

Mogli smo? Kako?


Dopustite da pojasnim ┼íto se u to vrijeme u nas zbivalo. Kada je u no─çi 27. lipnja 1991. po─Źela agresija JNA na Sloveniju, premijer Jo┼ża Manoli─ç sazvao je hitnu tajnu sjednicu Hrvatske vlade. Premda nenaoru┼żani i bez obu─Źenih vojnih postrojbi, htjeli smo pomo─çi Slovencima na svaki na─Źin. Na sjednici su, sje─çam se, dr┼żani eufori─Źni govori solidarnosti. Nakon sjednice dotr─Źao je u Ministarstvo vanjskih poslova ameri─Źki generalni konzul Mike Einik i upitao me ┼íto je Vlada odlu─Źila. Odgovorio sam: Vojno ─çemo pomo─çi Slovencima. Nastao je tajac. Amerikanac me gledao gotovo sa┼żalno. Procijedio je: Ma, ─Źime ─çete im vi to pomo─çi? Znao je ┼íto imamo. Poslije su prona─Ĺeni dokumenti koji potvr─Ĺuju da je jugoslavenski armijski vrh jedva ─Źekao anga┼żiranje slabo naoru┼żana Zagreba u slovenskome ratu pa da svom silinom grunu na Hrvatsku.

Progla┼íenje o neovisnosti dobro je primljeno u narodu, no kako je pro┼ílo me─Ĺu stranim diplomatima?


Nakon sve─Źanosti u Saboru sazvao sam sve strane predstavnike u Ministarstvo vanjskih poslova u Visokoj ulici u Zagrebu i uru─Źio im engleske prijevode dokumenata o neovisnosti. Na kraju sam ih pozvao na prijem u zagreba─Źki hotel Intercontinental u 19 sati nave─Źer. ┼áutjeli su. Nitko ni┼íta nije pitao. Kad su odlazili, njema─Źki generalni konzul Hans Julius Bolt diskretno mi je ┼íapnuo da nitko od stranih predstavnika ne─çe do─çi na ve─Źera┼ínji prijem. I on je dobio takav naputak svoje Vlade. Dr┼żava Hrvatska u to je vrijeme bila ne┼żeljeno dijete svih velikih zapadnih dr┼żava, uklju─Źuju─çi Sjedinjene Ameri─Źke Dr┼żave. Nave─Źer, u velikoj dvorani Intercontinentala pojavio se jedino austrijski po─Źasni konzul Berlakovi─ç i brzo nestao.

Hrvatska je osim prijedloga o konfederaciji sa Slovenijom sredinom 1991. slu┼żbeno predlagala savez suverenih dr┼żava biv┼íih jugoslavenskih republika, koji je tako─Ĺer bio odbijen. Odakle takav prijedlog?


To je bio slu┼żbeni prijedlog Hrvatske vlade po ugledu na organizaciju Europske Unije u svibnju 1991. Osobno sam ga napisao i poslao svim va┼żnim politi─Źkim sredi┼ítima u svijetu. Po njemu bi nove samostalne i suverene dr┼żave stvorene na tlu biv┼íe Jugoslavije gospodarski me─Ĺusobno trgovale i sura─Ĺivale bez carina, gra─Ĺani bi putovali iz dr┼żave u dr┼żavu bez putovnica, na granicama ne bi bilo policijskog ni carinskog nadzora i sl. Sve onda┼ínje republike u jugoslavenskoj federaciji, osim Srbije, u na─Źelu su prihva─çale taj na┼í prijedlog kao osnovu za razrje┼íenje jugoslavenske dr┼żavne krize.

Što bi bilo da je prijedlog bio prihvaćen?


Ne bi bilo ratova ni oru┼żanih sukoba u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu.

I ne bi se postavljalo pitanje nad pitanjima koje glasi: Tko je pripremao i po─Źeo rat u Hrvatskoj 1991, tko je bio agresor?


Pojedinci u nas u zadnje vrijeme ponovno sve ─Źe┼í─çe i energi─Źnije postavljaju pitanje tko je odgovoran i kriv za rat u Hrvatskoj 1991. Uz Domovinski rat stavlja se pridjev takozvani, a pojedinci ga nazivaju i hrvatskom nacionalisti─Źkom revolucijom, gra─Ĺanskim ratom u kojemu nema vanjskog agresora. Izjedna─Źuju se obje strane u ratu 1991., Hrvatska s jedne strane, a s druge Srbija, Crna Gora, JNA i pobunjeni dio hrvatskih Srba.

To je dakle istina!?


U svim slu┼żbenim aktima, posebice Hrvatskoga sabora i Vlade, nedvojbeno se ka┼że tko je bio agresor 1991.: Srbija i Crna Gora, zajedno s JNA i brojnim vlastitim paravojnim postrojbama. To potvr─Ĺuje i literatura objavljena u Beogradu, primjerice memoari Poslednji dani SFRJ Srbina Borisava Jovi─ça, koji je 1991. bio predsjednik Predsjedni┼ítva Jugoslavije i knjiga Moje vi─Ĺenje raspada ministra obrane generala Veljka Kadijevi─ça. No srbijanska dr┼żavna i politi─Źka elita energi─Źno odbijaju bilo kakvo upletanje Srbije u rat u Hrvatskoj.

I tra┼że da pred Me─Ĺunarodnim sudom pravde u Haagu povu─Źemo tu┼żbu za genocid, o ─Źemu sada┼ínja Vlada i razmi┼ílja.


Po mojemu mi┼íljenju to je jo┼í jedan valjan razlog da Hrvatska ustraje u tu┼żbi protiv Srbije zbog genocida. Bez obzira na kona─Źno stajali┼íte Suda o samu zlo─Źinu genocida, koji je u me─Ĺunarodnome kaznenome pravu definiran na vrlo zamr┼íen na─Źin, u obrazlo┼żenju presude bit ─çe navedeni svi doga─Ĺaji o planiranju, pripremanju i zapo─Źinjanju rata 1991. protiv Hrvatske. To ─çe ujedno biti odgovor na klju─Źno pitanje va┼żno za istinsku pomirbu na prostorima biv┼íe SFRJ: tko je 1991. bio agresor?

Jesu li u balkanskoj i ju┼żnoeuropskoj regiji povijesni procesi stvaranja i oblikovanja dr┼żava zavr┼íeni?


Nisu. Albanci, koji sada ┼żive u ─Źetiri dr┼żave, sasvim prirodno, nastojat ─çe se okupiti u jednoj zajedni─Źkoj. Kakve ─çe nam izazove ta integracija donijeti tek ─çe se vidjeti.

A Bosna i Hercegovina?


Zapad ne zna ┼íto u─Źiniti s tom dr┼żavom. Na strategijski va┼żnom, zbijenom i trusnom bosanskohercegova─Źkom prostoru ispreple─çu se interesi i strahovi Hrvata, Bo┼ínjaka i Srba koji ┼żive u BiH, potom Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Europske Unije, Sjedinjenih Dr┼żava, Rusije, Turske i islamskih fundamentalista.

Što vas danas najviše zabrinjava s obzirom na prilike u Hrvatskoj?


Hrvatska tone u moralni politi─Źki bezdan, a njezine politi─Źke elite, znanstvene, kulturne i umjetni─Źke institucije, intelektualci, ┼íutke promatraju taj stra┼íni pad. Na sve strane ─Źuje se te┼íki, zastra┼íuju─çi bat nesposobnjakovi─ça, la┼żljivaca, korumpiranih grabe┼żljivaca, kamatara, tla─Źitelja i po─Źinitelja raznih kaznenih djela. A mi ┼íutimo.

Svi ne šute. Vi ste nekoliko puta javno rekli da se zanemaruje patriotizam. Jeste li pritom mislili na domoljublje?


Govorio sam o ─Źinjenicama. Isklju─Źivo kao ilustraciju navest ─çu nekoliko nasumce uzetih primjera. Slu┼íao sam nedavno na┼íega ministra branitelja da mu je cilj depolitizirati proslavu Oluje u Kninu i kako ─çe se veterani ratnici na toj proslavi odjenuti u bijele majice, eda iska┼żu svoju nevinost! O, Bo┼że!

On ne ┼żeli da to bude politi─Źka manifestacija!?


Pa proslava obljetnice Oluje isklju─Źivo je politi─Źka manifestacija. U memoriji naroda valja sa─Źuvati i njegovati svijest o otporu osvaja─Źima. Takav karakter ima i sinjska Alka.

Koja ima uniforme.


Naravno. Nije svrha obljetnica ja─Źanje mr┼żnje, netrpeljivosti, oholosti ili razmetanja u pobjedi, ve─ç njegovanje i ja─Źanje patriotizma, osje─çaja da je lijepo biti Hrvat. Dapa─Źe, na proslavama obljetnica i dalje se komemoriraju ┼żrtve ratova.

Ipak ove godine Vlada nije obilje┼żila dan sje─çanja na ┼żrtve svih totalitarizama. Za┼íto to izbjegava?


Aktualna Vlada doista vu─Źe neke nerazborite i iritantne poteze. Nepotrebno produbljuje stare i stvara nove podjele u hrvatskome dru┼ítvu.

Boji se nacionalizma i izmišlja neprijatelje. Što je vama antifašizam?


Da bi postojao aktivan antifa┼íizam, istodobno mora postojati fa┼íizam ili nacizam. Danas u Europi fa┼íizma u njegovu izvornom obliku nema. Nestao je u travnju 1945. propa┼í─çu Mussolinijeve Talijanske Socijalne Republike Salo. Nema danas ni izvornoga nacizma. Neonacisti su u suvremenoj Njema─Źkoj, ─Źini se, iz Hitlerova nacizma ba┼ítinili simbole i fizi─Źko nasilje kao na─Źin borbe. Antifa┼íizam je, dakle, povijesni fenomen na ─Źijim je temeljnim vrijednostima vo─Ĺen Drugi svjetski rat protiv Njema─Źke, Italije i Japana i gra─Ĺen novi me─Ĺunarodni poredak i politi─Źki sustav u gotovo svim dr┼żavama svijeta.

Osim u totalitaristi─Źkima. ┼áto mislite o totalitarizmima 20. stolje─ça?


Komunizam, fa┼íizam i nacizam veliki su totalitarizmi koji su obilje┼żili 20. stolje─çe i uzrokovali smrt i patnje milijuna ljudi. Prohujali su i ovim na┼íim prostorima poput po┼íasti pa nema obitelji u Hrvatskoj u kojoj netko nije stradao prega┼żen jednim od njih. Ovim ili onim. U nas, na┼żalost, pojedini politi─Źari i povjesni─Źari smatraju da su pro┼ílo stolje─çe obilje┼żila samo dva stravi─Źna totalitarizma, fa┼íizam i nacizam.

Komunisti i njihove pristalice govore da je komunisti─Źka doktrina nevina, da je utemeljena na dobrobiti ─Źovjeka.


Doktrine su se, dakako, me─Ĺusobno razlikovale. Ne mogu se staviti u istu razinu, primjerice, Hitlerov Mein Kampf i Marxov Kapital. Me─Ĺutim, nijedna od tri doktrine, komunisti─Źka, fa┼íisti─Źka i nacisti─Źka, nije nevina, jer su sva tri totalitarizma, koja su na njima izrasla, bila okrutna i tragi─Źna praksa. Ponovit ─çu: praksa! Ostvareni su bili dr┼żavni totalitarni poreci, konkretni sustavi vlasti, re┼żimi. Veli─Źali su se dr┼żava i vo─Ĺe, diktature, masovni progoni i egzekucije, policijski i strana─Źki teror.

Ho─çe li se uskoro u Hrvatskoj to─Źno definirati i razdijeliti antifa┼íizam i komunisti─Źki bolj┼íevizam?


Postkomunisti tvrde da su antifa┼íizam i komunizam dvadesetoga stolje─ça zapravo istozna─Źni dru┼ítveni fenomeni. To nije to─Źno. Velika Britanija je, primjerice, bila antifa┼íisti─Źka dr┼żava, nikada komunisti─Źka. Zlo─Źine komunizma ┼żeli se zakloniti iza antifa┼íizma.

─îak ih se zaklanja i partizanima. Ima li sli─Źnosti izme─Ĺu partizanskog rata 1941.-45. i Domovinskog rata?


Kao povijesni fenomeni Partizanski rat 1941.-45. i Domovinski obrambeni rat 1991.-96. slavni su oru┼żani otpori Hrvata uljezima, osvaja─Źima i njihovim prote┼żeima i sljedbenicima. Naravno, svaki od njih u specifi─Źnim dru┼ítvenim i politi─Źkim prilikama i u razli─Źitim povijesnim razdobljima i na razli─Źitim ideologijsko-politi─Źkim podlogama. Me─Ĺu njima nema kontinuiteta, ali da nije bilo jednoga i drugoga, danas ne bismo imali samostalnu dr┼żavu Hrvatsku.

Je li Partizanski rat bio dominantno komunisti─Źki?


Hrvatski antifa┼íisti─Źki partizanski pokret, koji su 1941. potaknuli i vodili komunisti, nije bio isklju─Źivo, a ni dominantno komunisti─Źki. Mnogi sudionici toga pokreta nisu ni znali ┼íto zna─Źi komunizam, na otpor su ih potaknuli strana okupacija, nacionalni osje─çaji, hrvatsko domoljublje i rodoljublje. To je jedna od specifi─Źnosti partizanskoga pokreta u Hrvatskoj, osobito u Dalmaciji.

Niste mi odgovorili jeste li domoljub ili patriot, kako to govore oni kojima je domoljublje nacionalizam?


Kad sam u listopadu 1991. u vrijeme naj┼że┼í─çih oru┼żanih sukoba stigao u Pakovo Selo na pregovore sa zapovjednikom Kninskog korpusa JNA generalom Vukovi─çem o prestanku neprijateljstava i o odlasku JNA iz Hrvatske, moje prve rije─Źi su bile: Gospodine generale, jesmo li mi, Hrvati i Srbi, zadnji kreteni u Europi da se ovako me─Ĺusobno trijebimo? General se iznenadio. Stajao je vojni─Źki mirno, nekoliko sekunda gledao me netremice, nijem, a onda mi je vojni─Źki odrje┼íito odgovorio: Jesmo! Nakon toga sjeli smo i brzo sklopili primirje.
Nikada nikoga nisam mrzio zbog toga ┼íto je druge nacionalnosti, vjere ili boje ko┼że. Ljude razlikujem po nekim drugim kriterijima. Naravno, domoljub sam hrvatski i patriot. Mogu vam navesti stotinu razloga zbog kojih volim svoju zemlju i po┼ítujem svoj rod, a niti jedan zbog kojega bih ostavio ili zanemario vrijednosti ste─Źene ro─Ĺenjem, iskustvom i obrazovanjem. Moj otac je bio Slovenac, a majka iz najljep┼íe prirodne morske uvale na svijetu, hvarske Vrboske. Slovenac sam, prema tome, 50 posto, ali istodobno sam Hrvat stotinu posto!

Tko ─çe od hrvatskih komunista Hrvatima re─çi: Oprostite za zla koja smo vam zbog hrvatstva radili?


Ispri─Źao se u Vukovaru i Bleiburgu Zdravko Tomac. On je bio perjanica u Savezu hrvatskih komunista, ideolog. Neki nekada┼ínji njegovi nikada mu to nisu oprostili.

Je li strah iz pro┼ílosti zaslu┼żan ┼íto ljudi sve manje govore o nacionalnim vrijednostima ili je to sluganstvo?


Ve─çina gra─Ĺana je razo─Źarana. Osje─çaju se u┼żasno. Pritisnuti su nezaposleno┼í─çu, bijedom, siroma┼ítvom, korupcijom, nepravdama. Ljudi su naprosto ravnodu┼íni. Nije im ni do ─Źega. ┼áute. U svakom dru┼ítvu to je uvijek opasan znak upozorenja.

S obzirom na to, koja je uloga intelektualaca i demokracije u kriznim vremenima? I što je uopće demokracija, samo vrijeme izbora ili i poslijeizborna kontrola vlasti?


Demokracija je istinsko sudjelovanje svakoga gra─Ĺanina u dono┼íenju odluka va┼żnih za dr┼żavu i dru┼ítvo. Naravno, i onih odluka s kojima se gra─Ĺanin ne sla┼że. Ali u nas se vrh vlasti otkinuo od gra─Ĺana. Mo┼żemo govoriti ┼íto god ho─çemo, ali ne mo┼żemo sudjelovati u odlu─Źivanju.

┼áto je posao HAZU-a u vremenu u kojem je dru┼ítvo u kaosu i strahu od ┼żivota i pre┼żivljavanja?


HAZU doista objavljuje stajali┼íta i prijedloge vezane uz aktualne probleme u zemlji i svijetu. Na┼żalost, javnost se o njima ne obavje┼ítava. Prije dvije godine, primjerice, odr┼żan je u Akademiji me─Ĺunarodni skup Kako je nastala dr┼żava Hrvatska 1991. Izlagali su dr┼żavnici iz vremena kada smo proglasili neovisnu dr┼żavu, ma─Ĺarski ministar vanjskih poslova Geza Jeszenszky, iz Svete Stolice monsinjor Nikola Eterovi─ç, predsjednici Hrvatskoga sabora i Vlade, jaki intelektualci Ivo Banac, Vladimir ─Éuro Degan, Du┼ían Biland┼żi─ç, Zvonko Baleti─ç, iz mlade garde Ante Nazor, Josip Glaurdi─ç, Nikica Bari─ç, Davor Marijan, Ivan Obadi─ç i dr.

U HTV-ovim dnevnicima i zagreba─Źkim dnevnim listovima nije o tome skupu objavljeno ni jedno slovo! ─îija je i koja je to ┼íapa koja u nas zaustavlja medije?
Drugi primjer. Nedavno smo imali skup u prigodi dvadesete obljetnice dr┼żave Hrvatske. Na dnevnome redu radnoga dijela bila su izlaganja prvoga predsjednika Hrvatskoga sabora ┼Żarka Domljana, akademika Nik┼íe Stan─Źi─ça, ja sam imao referat o me─Ĺunarodnim odnosima sredinom 1991. Nazo─Źne na skupu uvodno su pozdravili predsjednici dr┼żave, Sabora i Vlade i nakon toga - oti┼íli. Rekao sam potpredsjedniku Sabora gospodinu ┼áeksu: Ovaj skup nije sazvan da bismo mi ─Źuli vas, nego da vi ─Źujete nas!

Jesu li mediji krivi i za sadašnju totalitarno-liberalnu koncepciju svijeta?


Mediji su samo poslu┼żili i jo┼í slu┼że za ┼íirenje, propagiranje i obilno ┼íminkanje te u┼żasne koncepcije. U brlogu su daleko ve─çe zvjerke!

Je li vas strah totalitarnoga liberalizma koji u ime navodnih ljudskih i individualnih sloboda manipulira današnjim svijetom? Nije li neoliberalizam ideologija i gora od komunizma?


To je, prije svega, nemoralna i neeti─Źna doktrina, koja ─çe, me─Ĺu ostalim, do─çi glave kapitalizmu.

Mo┼żda i Europskoj Uniji? Zagovarate jo┼í sna┼żniju integraciju Unije, a pogledajte ┼íto se doga─Ĺa s eurom.


Utemeljitelji Europske Unije iz pedesetih godina pro┼íloga stolje─ça zamislili su Uniju kao jednu, ujedinjenu Europu. Od 1951. ta se zamisao sustavno, postupno i uporno ostvaruje. Ponajprije putem sitnih, reklo bi se neuo─Źljivih koraka u gospodarstvu i financijama. Dr┼żave ─Źlanice povezivale su se gospodarskim i financijskim nitima, sve ─Źvr┼í─çim, i odjednom su se na┼íle umre┼żene u ─Źvrstoj, neraskidivoj integriranoj cjelini. Sudbina Unije nije vezana uz euro na koji sustavno nasr─çu ameri─Źki dolar i slaba┼ína britanska funta. Taj novac ─çe vjerojatno ostati samo u gospodarski jakim dr┼żavama, a trend ─çe se ─Źvrstog integriranja Unije nastaviti.

Mislite li da se Unija doista pretvara u Dr┼żavu Europu, iako je sve izrazitiji separatizam Velike Britanije, a i jo┼í nekih dr┼żava? Gr─Źke, primjerice.


EU ima svoj teritorij, vanjske granice. More u zerpovima zajedni─Źko je ribolovno more Unije. Unija ima vlastiti bankarski sustav, Europsku sredi┼ínju banku. Tr┼żi┼íte EU je jedinstveno, nema carina, zajam─Źena je potpuna sloboda kretanja osoba, usluga i kapitala, sloboda nastanjivanja i poslovnog djelovanja. EU ima svoju himnu, zastavu, geslo, Europski dan. Sve to govori da su dr┼żave Europe sve bli┼że novome organiziranome politi─Źkom, suverenom, neovisnom entitetu - Dr┼żavi Europi. Od dr┼żava Europe stvara se Dr┼żava Europa.

Prognozirali ste skoru propast kapitalizma, s kojim ─çe se vjerojatno raspasti i EU, pa ka┼żite ┼íto ─çe tada biti s Hrvatskom?


Kapitalizam je za┼íao u svoje terminalno razdoblje. Mangupi u vlastitim redovima, bezobrazni i nekontrolirani financijski sektor zatrovan pohlepom, zabija mu u lijes posljednji ─Źavao. Duboke, nepodno┼íljive svjetske krize nisu vi┼íe cikli─Źne, ve─ç stalne. Zastra┼íuju─çi su ponori izme─Ĺu proizvodno razvijenih i siroma┼ínih dijelova svijeta. Ponovit ─çu: utroba koja ra─Ĺa revolucije jo┼í uvijek je plodna. EU, me─Ĺutim, ne─çe propasti, jer je to organizacijski oblik pre┼żivljavanja i samoodr┼żanja Europe. Imajte na umu aktualnu deklinaciju Europe. Odlu─Źivanja u me─Ĺunarodnim odnosima premjestila su se iz Euro-Atlantika u podru─Źja Azije i Pacifika. Da bi opstala na surovome svjetskom tr┼żi┼íu Europa mora biti zajedno!

A Hrvatska, ┼íto ─çe biti s tom slu─Źajnom dr┼żavom?


U EU stalno se tope i jo┼í ─çe se sve vi┼íe topiti suvereniteti dr┼żava ─Źlanica. Na┼íe politi─Źke i intelektualne elite imat ─çe te┼żak i odgovornu zada─çu: zajedno s elitama ostalih malih i srednjih dr┼żava ─Źlanica EU morat ─çe ulagati stalan napor da se nacionalni identitet i nacionalni interesi hrvatskoga naroda ne uru┼íe, istope, nestanu. Gotovo u svim institucijama Unije, u svakodnevnome djelovanju EU, suo─Źit ─çemo se, dakle, s dvama va┼żnim fenomenima: s daljnjim sna┼żnim integracijskim procesima i s dominacijom najmnogoljudnijih, gospodarski i financijski mo─çnih dr┼żava ─Źlanica.

┼áto bi nam se dogodilo ako sljede─çe godine ne u─Ĺemo u EU?


Postali bismo mala, nezanimljiva, oglodana zemlja zaboravljena na europskoj periferiji.

┼áto Hrvatska nije trebala u─Źiniti, a u─Źinila je?


Sa socijalizmom izbacili smo sve iz utrobe u kojoj je bilo i vrijednih postignuća. Besplatno školstvo, zdravstvena zaštita, participacija radnika u upravljanju poduzećima, primjerice. Prihvatili smo primitivnu varijantu kapitalizma, poput prvobitne akumulacije, koja je uništila gospodarstvo i potaknula strašnu pohlepu, nekontro- li- ranu instant privatizaciju, grubo raslojavanje društva.

Zna─Źi li to da je Hrvatska nazadovala?


Dva su najvi┼ía postignu─ça: sjajne autoceste, sloboda govora i kretanja. Najvi┼íe smo nazadovali u podru─Źja prava i za┼ítite radnika.

Je li narcisoidnost politi─Źara, a osobito Ive Sanadera, u Hrvatskoj sru┼íila sve vrijednosti?


Narcisoidnost je, istina, iritantna, ali su daleko nepodno┼íljiviji neznanje, obijest i bahatost, izgubljeni osje─çaj za osobnu politi─Źku odgovornost. Partitokracija je talente otjerala od politike, mediokriteti mar┼íiraju. ┼áto se ti─Źe gospodina Sanadera, urednik u jednome na┼íemu visokotira┼żnome dnevniku zatra┼żio je da ga oderem u intervjuu koji sam ve─ç bio autorizirao. Odbio sam. O tome ─Źovjeku ne┼íto sam malo pisao dok je bio mo─çan, pa sada, kada je na podu, udarati po njemu - ne dolazi u obzir! Zbog toga moga odbijanja intervju nikada nije objavljen.

Ali zbog Sanadera su perspektive Hrvatske svedene tek na nadu, a mnogi su uništeni i na podu.


Njegov stil vladanja osjećat će se još godinama.

─îesto sam u razgovorima ─Źuo kako su Spli─çani samoljubivi pa ne vide druge i dalje od Splita. Ima li u tome istine?


Split je kozmopolitski, drag, veseo i raspjevan zapu┼íteni i osiroma┼íeni grad, bez industrije i s tu┼żnom armijom nezaposlenih. Poput ve─çine gradova na hrvatskoj obali. Jesu li Spli─çani egocentri─Źni i samoljubivi? Imate li vi neko lak┼íe pitanje?

Evo, znate li da je Ante Trumbi─ç na samrti rekao: Hrvatsku ne misliti iz Splita!?


Ne znam, a i nejasna mi je ta re─Źenica. Ako netko misli da Split nije bio ili nije dovoljno hrvatski, e, taj je velika kreten─Źina.

Razgovarao Andrija Tunji─ç

VIJENAC, broj 482-483

6. rujna 2012.

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU