Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

 IVO GOLDSTEIN ILI O TRIVIJALNOJ HISTORIOGRAFIJI U HRVATA    (19.09.2012.)

Govor dr. sc. Vladimia Geigera na promociji knjige ZABRANJENI AKADEMIK - Prijevarom u HAZU?!

Prof. dr. sc. Ivo Goldstein, Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveu─Źili┼íta u Zagrebu, godinama se uporno predstavlja, i samozadovoljno dr┼żi, stru─Źnjakom za sva pitanja suvremene hrvatske povijesti.

To─Źnije, povjesni─Źar Ivo Goldstein rje┼íenje svih pitanja suvremene hrvatske povijesti, posebice Drugoga svjetskog rata i pora─ça, godinama samozatajno vidi i nudi u formuli: Ja i moj otac.

Goldstein se do sada predstavio rasponom tema, problema i obradom razli─Źitih razdoblja pro┼ílog vremena, kao i koli─Źinom objavljenoga, svestranim i upornim istra┼żiva─Źem na┼íe povijesti. Tako se barem ─Źini onima koji ne ─Źitaju ili, pak, ne razumiju ono ┼íto ─Źitaju. Naime, Goldsteinovi uradci su kompendij svakovrsnog neznanja, nestru─Źnosti i ┼ílamperaja.

Kako je Ivo Goldstein visoko rangiran u hrvatskoj historiografiji, barem ┼íto se ti─Źe visoko┼íkolske diplome i znanstvenog zvanja, a i radnog mjesta, pre┼íu─çivanje i toleriranje ovakvih "doprinosa" historiografiji i znanosti vi┼íe je nego pogubno i zabrinjavaju─çe.

Ne ┼ítede─çi truda, vremena, prostora, rije─Źi i papira, uz svesrdnu podr┼íku razno-raznih, sklonih mu medija, Goldstein nas uporno, zabarikadiran posvema┼ínjim neznanjem, povr┼ínostima i neistinama, ve─ç neko vrijeme lobotomizira svojim "ba┼í me briga" pristupom. Goldsteinu, naprosto nije jasno mnogo toga.

Ukratko, Goldsteinovi radovi ┼íkolski su primjer kako se ne treba i ne smije pisati. Ogledni primjer je Goldsteinova "kapitalna" knjiga Hrvatska 1918 - 2008. (Zagreb, 2008.), koju je prema ideolo┼íkoj matrici koja mu je bliska sklepao poprili─Źno povr┼íno i na brzinu. Primjeri Goldsteinovih umotvorina su mnogobrojni i iscrpljuju─çi...

Goldsteinov na─Źin je zapravo izvanredna alegorija u kojoj je sve mogu─çe.

U knjizi Hrvatska 1918 - 2008., prikazuju─çi sprovod Stjepana Radi─ça u Zagrebu, i pogrebnu povorku 12. kolovoza 1928., Goldstein se poziva na pisanje knji┼żevnika Miljenka Jergovi─ça o Radi─çevom sprovodu, u romanu Ruta Tannenbaum, koji ustvr─Ĺuje da se u "svakom koraku" mogao "─Źuti samo o─Źaj, jed, mr┼żnja i osveta". "─îini se da je bilo tako, kako pripovijeda Jergovi─ç", skrupulozno ustvr─Ĺuje Goldstein.

Nije mi poznato da je Jergovi─ç sudionik i svjedok doga─Ĺaja, naime sprovoda Stjepana Radi─ça, a nisam ni pretjerano uvjeren da je upravo Jergovi─ç autoritet za navedeno povijesno razdoblje i doga─Ĺaje te sudove nezaobilazno potrebne historiografiji i povjesni─Źarima. No Goldstein podastire i zaklju─Źuje ono ┼íto se njemu "─Źini", ┼íto predosje─ça. Mo┼żda i grije┼íim, ali ─Źini mi se da bi u historiografiji navodi i zaklju─Źci trebali biti provjereni i argumentirani, a ne utemeljeni na hipoteti─Źkim ─Źinjenicama i na onome ┼íto se nekome "─Źini". Jer, svjedoci smo, ljudima se sva┼íta ─Źini i pri─Źinjava.

Goldstein se godinama upinje iskazati svoja renesansna znanja i sposobnosti. No Goldsteinov na─Źin je, rekao bi Lenjin, "korak napred, dva koraka nazad".

U ud┼żbeniku povijesti za strukovne trogodi┼ínje srednje ┼íkole (Zagreb, 2010.), u poglavlju Nezavisna Dr┼żava Hrvatska, pi┼íu─çi o uspostavi NDH, Goldstein genijalno zaklju─Źuje: "Nova dr┼żava nije bila ni hrvatska dr┼żava - jer kakva je to Hrvatska bez Istre, dijela Gorskog kotara, Kvarnera i Dalmacije, bez Me─Ĺimurja i Baranje?"

Kakva je to NDH bez Istre i Baranje, vjerojatno je jasno i rumunjskim Srbima, ali ne i Goldsteinu. No pitati ─çe se mnogobrojni kakav je to sveu─Źili┼íni profesor nacionalne hrvatske povijesti i autor ud┼żbenika povijesti, koji ne zna dijelom koje dr┼żave je Istra bila u vrijeme uspostave NDH u travnju 1941. i kada je Istra postala dijelom Hrvatske, a i u sastavu koje administrativne jedinice je Baranja bila u vrijeme uspostave NDH u travnju 1941. i kada je Baranje postala dijelom Hrvatske. Da nije tragi─Źno, bilo bi smije┼íno!

Ipak, svaka roba ima svoga kupca, i onoga ─Źega nema kod drugih ima kod Goldsteina.

Goldsteinu ponekad, jednostavno, nije jasno tko je tko i što je što.

I djeca u pu─Źkim ┼íkolama Kraljevine Jugoslavije, u─Źila su od 1934. na dalje, naime nakon smrti kralja Aleksandra: "Kralj Jugoslavije je Njegovo Veli─Źanstvo Kralj Petar II. Kara─Ĺor─Ĺevi─ç. Do njegove punoljetnosti (6. IX. 1941.) vlada Kraljevsko namjesni┼ítvo." Uostalom, tako je Petar II. Kara─Ĺor─Ĺevi─ç, od 1934. na dalje, nazivan i u javnosti i svima je tko je i ┼íto je Petar II. Kara─Ĺor─Ĺevi─ç bilo jasno i nedvojbeno.

No Goldstein u ud┼żbeniku Povijest 4 za ─Źetvrti razred gimnazije (Zagreb, 2010.), kralja Petra II. Kara─Ĺor─Ĺevi─ça, u vrijeme dr┼żavnoga udara u o┼żujku 1941., ni manje - ni vi┼íe, progla┼íava prestolonasljednikom: "No, ve─ç u no─çi 26./27. o┼żujka grupa probritanski orijentiranih oficira izvela je dr┼żavni udar. Isto jutro izbile su u Beogradu i ve─çim gradovima Srbije vi┼íednevne demonstracije. 18-godi┼ínji prestolonasljednik Petar II. je progla┼íen punoljetnim."

Goldstein bi kao srednjevjekovac trebao znati da svaki prestolonasljednik ne postane kralj, a Petar II. Kara─Ĺor─Ĺevi─ç je i u no─çi 26./27. o┼żujka 1941. bio ne "prestolonasljednik", nego "Njegovo Veli─Źanstvo Kralj Petar II. Kara─Ĺor─Ĺevi─ç".

Zlobnici bi rekli da su to pu─Źko┼íkolska znanja. No Goldstein je, ipak, druga razina znanja i spoznaje, s amfetaminskim u─Źinkom.
Goldsteinovi navodi i tvrdnje ─Źesto daju iskrivljenu sliku pro┼íle stvarnosti.

Goldsteinovo maniristi─Źko vi─Ĺenje Drugoga svjetskog rata, i ─Źinjeni─Źno i interpretacijski, naj─Źe┼í─çe su pojednostavljena stajali┼íta jugoslavenske socijalisti─Źke historiografije, ponekad i uz neuspjelo antifa┼íisti─Źko "pohrva─Źivanje".

Takvu sveobuhvatnost znanja Goldstein iskazuje i o ─Źetni─Źkom pokretu i Jugoslovenskoj vojsci u otad┼żbini, napose u "kapitalnom djelu", knjizi Hrvatska 1918 - 2008. te ustvr─Ĺuje: "Mihailovi─çev pokret zalagao se navodno za kontinuitet Jugoslavije, s prvenstvom Srbije." No "Mihailovi─çev pokret" nije se zalagao "navodno", nego stvarno "za kontinuitet Jugoslavije, s prvenstvom Srbije." Goldstein zatim navodi da su ─Źetnici branili "srpsko stanovni┼ítvo od usta┼íkog genocida u NDH, odnosno spa┼íavali 'biolo┼íku supstanciju' srpskog naroda" i razglaba o ─Źetni─Źkim osvetni─Źkim akcijama u Bosni i Hercegovini prema katolicima i muslimanima, kao da ─Źetnika nebi bilo da je NDH, kojim slu─Źajem, bila i demokratska dr┼żava.

Naime, rije─Ź je i o ─Źetni─Źkoj borbi protiv bilo kakve hrvatske dr┼żave, a i protiv bilo kakve druge dr┼żavne tvorevine na podru─Źju Kraljevine Jugoslavije, i za obnovu monarhisti─Źke Jugoslavije. Potvrdio je to i Svetosavski kongres u selu Ba u Srbiji, u sije─Źnju 1944., koji je izrazio podr┼íku jugoslavenskoj vladi u izbjegli┼ítvu i Jugoslovenskoj vojsci u otad┼żbini, istaknuv┼íi da se zala┼żu za federativno preure─Ĺenje Jugoslavije u ustavnu i parlamentarnu monarhiju.

Goldsteinovi navodi i opisi izraz su njegovog više nego li osebujnog (ne)znanja o povijesti Drugoga svjetskog rata i kod upućenih mogu izazvati samo podsmjeh.

Goldstein i osnove matematike i logike, najbla┼że re─Źeno, u zategnutim su odnosima.

Naime, Goldstein u knjizi Hrvatska 1918 - 2008., vi┼íe-manje proizvoljno, navodi da je tijekom Drugoga svjetskog rata na podru─Źju NDH ┼żivot izgubilo oko 330.000 Srba, od ─Źega oko 82.000 kao partizanski borci, oko 23.000 kao kvislinzi i kolaboracionisti te oko 217.000 kao ┼żrtve nacisti─Źko-kolaboracionisti─Źkog terora. Zbrojimo li ove Goldsteinove brojke: 82.000 + 23.000 + 217.000 dobivamo 322.000, a ne navedenih 330.000. Goldstein, tako─Ĺer vi┼íe-manje proizvoljno, navodi da je tijekom Drugoga svjetskog rata na podru─Źju NDH ┼żivot izgubilo oko 178.000 Hrvata, od ─Źega 46.000 kao partizanski borci, oko 65.000 kao ┼żrtve nacisti─Źkog, ─Źetni─Źkog i usta┼íkog terora te oko 70.000 kao kvislinzi i kolaboracionisti, odnosno kao ┼żrtve komunisti─Źke osvete pred kraj rata i u neposredno nakon rata. Zbrojimo li ove Goldsteinove brojke: 46.000 + 65.000 + 70.000 dobivamo 181.000, a ne navedenih 178.000. No ┼íto ─çe povjesni─Źarima matematika!

Goldsteinova je specijalnost pobrkati sve ┼íto se pobrkati mo┼że.

Goldstein ─Źesto za navode i podatke koje iznosi ne donosi izvore i literaturu, bez obzira je li rije─Ź o va┼żnim ili manje va┼żnim navodima i tvrdnjama. Izvori i(li) literatura koje Goldstein donosi u bilje┼íkama svojih uradaka, ─Źesto ne potvr─Ĺuju ono ┼íto i kako navodi.

Nikako da shvatim Goldsteinovo razglabanje o "prousta┼íkoj mitologiji" u vezi Bleiburga. No ┼íto i o─Źekivati od osobe za koju je komemoracija na Bleiburgu "usta┼íki dernek", a onaj, pak, tko tvrdi, da je ustanak 27. srpnja 1941. u Lici ─Źetni─Źka pobuna "usta┼íoidno bulazni", te da ─çe oni koji ne misle kao on (i njemu sli─Źni) "morat (─çe) podnijeti svu odgovornost za takvu rabotu".

Znakovito je da Goldstein uglavnom ne mari za istra┼żivanja Komisije Vlade Republike Slovenije za rje┼íavanje pitanja prikrivenih grobi┼íta, pa i ne koristi njezina izvje┼í─ça, a i nezaobilazne radove slovenskog povjesni─Źara prof. dr. Mitje Ferenca, bez kojih je nepotpuno poznavanje likvidacija zarobljenika i masovnih grobnica 1945. na podru─Źju Slovenije.

Goldstein od mnogobrojnih radova, ponajprije onih objavljenih u znanstvenim ─Źasopisima, ali i mnogobrojnih knjiga, va┼żnih i nezaobilaznih za poznavanje i razumijevanje doga─Ĺaja potkraj Drugoga svjetskog rata i u neposrednom pora─çu, napose partizanske i komunisti─Źke represije i zlo─Źina ili kako to on radije naziva "obra─Źunom s narodnim neprijateljem", navodi malo toga. Ne koristiti ili ne poznavati radove, barem one najzna─Źajnije, objavljene u slovenskim i srbijanskim znanstvenim ─Źasopisima, ponajprije u Zgodovinskom ─Źasopisu, Prispevkima za novej┼ío zgodovino, Istoriji XX. veka i Tokovima istorije, nedopustivo je i zabrinjavaju─çe. Naime, ne poznavati i(li) ne koristiti se radovima slovenske i srbijanske historiografije krajnje je neozbiljno. Duga─Źak je popis knjiga, zbornika, ─Źasopisa i radova kojima se Goldstein u "skrupuloznom" pristupu nije koristio i konzultirao, nenamjerno ili, pak, namjerno, a ukratko re─Źeno trebao je jer su za razumijevanje pitanja kojima se bavio nezaobilazne. Uz to, predaleko bi nas odvelo nabrajanje svih Goldsteinovih ─Źinjeni─Źnih pogre┼íaka i interpretacijskih improvizacija suvremene hrvatske povijesti.

Goldsteinova znanja i tuma─Źenja suvremene hrvatske povijesti, napose Drugoga svjetskog rata i neposrednog pora─ça povr┼ína su, to─Źnije neprolazna.

Goldsteinovi navodi i tvrdnje, najbla┼że re─Źeno, zahtijevaju uskla─Ĺivanje s ─Źinjenicama.

Mo┼żda je najsa┼żetije i najjasnije na─Źin i doprinose Ive Goldsteina opisala srpska wikipedija: "Ivo Gold┼ítajn, [...] hrvatski istori─Źar i jevrejski verski slu┼żbenik [...] Ivo Gold┼ítajn je napravio obrt u nau─Źnoj karijeri promenom mati─Źne nau─Źne discipline. [...] Dao je nekoliko publicisti─Źkih sinteza celokupne istorije Hrvatske. Radovi o novijoj hrvatskoj istoriji optere─çeni su ─Źesto dnevnopoliti─Źkim kretanjima. [...]"

Kako bilo da bilo, u nestrpljivom sam o─Źekivanju novih Goldsteinovih uradaka.

P.S.
Netko mudar nedavno je izrekao da su na┼íi povjesni─Źari u mnogo slu─Źajeva ve─ça sramota od na┼íe povijesti.
No Goldstein na┼żalost nije usamljen, a ni najzaslu┼żniji za tragikomi─Źna kretanja u hrvatskoj historiografiji ...

Dr. sc. Vladimir Geiger
Znanstveni savjetnik
Hrvatski institut za povijest, Zagreb

 

 

Dr. sc. Vladimir Geiger ro─Ĺen je u ─Éakovu 1962. Na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveu─Źili┼íta u Zagrebu diplomirao je povijest i doktorirao 1996. s tezom "Njema─Źka etni─Źka zajednica u ─Éakovu i ─Éakov┼ítini od po─Źetka 19. do sredine 20. stolje─ça". Od 1993. radi u Hrvatskom institutu za povijest (tada Institut za suvremenu povijest) u Zagrebu. Istra┼żuje povijest i sudbinu hrvatskih Nijemaca, te partizansku i komunisti─Źku represiju i zlo─Źine u Hrvatskoj potkraj Drugoga svjetskog rata i u neposrednom pora─çu. Kao slijed tih bavljenja objavio je nekoliko knjiga, a u doma─çim i stranim ─Źasopisima ve─çi broj znanstvenih, stru─Źnih i publicisti─Źkih radova, te sudjelovao s izlaganjima na mnogobrojnim doma─çim i me─Ĺunarodnim znanstvenim i stru─Źnim skupovima. ─îlan je uredni┼ítva "─îasopisa za suvremenu povijest" (Hrvatski institut za povijest, Zagreb) i "Tokova istorije" (Institut za noviju istoriju Srbije, Beograd). U Hrvatskom institutu za povijest voditelj je znanstvenog projekta "Ljudski gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i pora─çu".

 

 

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU