Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

ODNOS  HRVATA  I   HRVATA      (26.09.2012.)

Nakon toliko obećavanih promjena nabolje, sve je, zapravo, krenulo strmoglavce, nagore, nalazimo se pred presudnim problemom, naime, radi se o samome opstanku onoga što je kroz proteklih deset godina krvavo stvarano, a što su mnogi, i od onih koji su bili na vlasti, svojim ponašanjem uvelike doveli u pitanje.

Suo─Źeni smo s ─Źudnovatom i ja bih ustvrdio patolo┼íkom mr┼żnjom nas Hrvata protiv Hrvata. Imamo duboki respekt pred svime i prema svemu tu─Ĺemu, klanjamo mu se, prihva─çamo tu─Ĺe bez ikakve zadr┼íke, otvaramo se svemu stranome, ali ne volimo sami sebe, u svojoj povijesti vidimo samo crne mrlje, ono stra┼íno i razorno, nismo sposobni zapaziti vlastite velikane duha, ljepotu, veli─Źinu, ─Źisto─çu eminentnih hrvatskih velikana. Danas nam treba prihvat nas samih ┼żelimo li pre┼żivjeti.

Toliko izvikivana multikulturalnost redovito je odreknu─çe od vlastitoga, bijeg pred vlastitim. Mo┼żemo prihvatiti strano samo ako nam vlastito nije tu─Ĺe i mrsko, te ako svom pristupamo sa strahopo┼ítovanjem.

Upravo se suprotno ─Źini danas u hrvatskoj zbiljnosti. Vlastito nam postaje tu─Ĺe i odurno, a strano prihvatljivo. Treba samo pogledati televizijske programe i one beskrajne trakavice i sapunice kojima se umrtvljuje svijest i savjest cijele jedne nacije. Trebamo prihvatiti strano, ali da nam hrvatsko ostane sveto.

Moramo ponovno, ako smo katoli─Źki narod, ili barem narod s kr┼í─çanskom civilizacijom, kako tvrdimo, u─Źiti hraniti se Svetim u strahopo─Źitanju pred Bogom koji se objavio kao za┼ítitnik udovica, siromaha, slabih, sirota, stranaca, pred Bogom koji je postao ─Źovjekom, koji je postao Patnikom u Isusu Kristu, i koji trpe─çi s nama podaruje na┼íoj patnji dostojanstvo i nadu. Ne budemo li to ─Źinili, zanijekat ─çemo ne samo svoj identitet, ve─ç ─çemo se zatvoriti onome ┼íto drugi od nas o─Źekuju da im ponudimo. Toynbee ima u tome pravo kad tvrdi da sudbina dru┼ítva i nacije zavisi od stvarateljskih manjina i pojedinaca. Moramo danas izgraditi moralnu elitu ovdje, na ovim prostorima, koja ─çe u sebi ugraditi najbolje prote┼żnice hrvatske, europske i katoli─Źke ba┼ítine. Svijet bez Boga jest svijet bez budu─çnosti. Jednako bih rekao da je i Hrvatska bez Boga Hrvatska bez ikakve budu─çnosti.

Ovdje bih se osvrnuo na neke stvari koje moramo imati u vidu kad stvaramo svoju budu─çnost i kad ┼żelimo biti odgovorni pred narodom. Jer, radi se o tome na kakvim temeljima ┼żelimo graditi i s kime ┼żelimo i─çi pod ruku u svoje sutra. Radi se o principima kojih se moraju dr┼żati politi─Źari na ovim prostorima da bi im djelo uspjelo i bilo trajno. Politi─Źar na ovim prostorima ne bi smio biti aran┼żer nekakva boljega budu─çega svijeta. Polje politi─Źkoga djelovanja nije budu─çnost, ve─ç sada┼ínjost. Budu─çnost ostaje otvorena. Politi─Źar nosi odgovornost za to da je gra─Ĺanima danas dobro, da bi im moglo i sutra biti dobro. Ako je dobro, onda ne mo┼że biti ne┼íto bolje od dobra. Navodni bolji sutra┼ínji svijet je fatamorgana koja oduzima ─Źovjekovu danas snagu i dostojanstvo, a ne slu┼żi ni┼íta onome sutra. Tragi─Źni pjesnik H├Âlderlin jednom se izrazio: "Uvijek je ─Źinilo dr┼żavu paklom kad ju je ─Źovjek htio u─Źiniti ovdje svojim rajem i nebom." Najbolje slu┼żimo budu─çnosti ako smo danas dobri, moralni, eti─Źni, ako smo danas odgovorni, ako znamo za ono ┼íto je i danas i sutra dobro. Nemogu─çe je nadomjestiti moral mehanikom, tehnikom, civilizacijom. Ne odgaja se ─Źovjeka za dr┼żavu, stranku, neki aparat, ve─ç za ─Źovjeka.


Mali narodi trajno sredstvo poravnanja ra─Źuna


Istodobno se moramo osvrnuti i na ono ┼íto velike sile oko nas i s nama misle i namjeravaju. Mo┼żemo re─çi da su one bezobzirne, bezdu┼íne, bez respekta za malene i malo. Bez etike i morala, pogotovo bez prava i pravednosti. Situacija bi se dala usporediti s onim ┼íto je davno izrekao u svojoj Dr┼żavi Bo┼żjoj sv. Augustin. On veli: "Remota itaque iustitia quid sunt regna nisi magna latrocinia? Quia et latrocinia quid sunt nisi parva regna?" "Ukloni li se pravda, ┼íto su kraljevstva nego velike razbojni─Źke dru┼żine? Jer ┼íto su drugo razbojni─Źke dru┼żine negoli mala kraljevstva?

Ta dru┼żina je skupina ljudi kojom vo─Ĺa upravlja, vezani su zajedni─Źkim ugovorom, plijen dijele prema uglavljenu zakonu. Ako pridolaskom velikoga broja zdvojnika (propalica) to zlo tako naraste te i mjesta zaposjedne, uspostavi svoje sjedi┼íte, osvoji gradove i podjarmi narode, onda sebi bjelodano prisvaja naziv kraljevstva koje mu javno dodjeljuje ne umanjena pohlepa, nego pridodana neka┼żnjenost.

Jer i duhovito i istinito odvratio je Aleksandru Velikomu neki zarobljeni gusar. Kad je toga ─Źovjeka kralj upitao ┼íto je mislio kad se upustio po moru gusariti, on mu je otvoreno i drsko odgovorio: 'Isto ┼íto i ti kad si napao cijeli svijet; ali jer ja to ─Źinim malim brodom, zovu me lopovom; a ti s golemim brodovljem, i zovu te carem' (Augustin, De civitate Dei, 4,4). "A zaratiti protiv susjeda, pa zatim dalje napadati te ni┼ítiti i podjarmljivati narode koji ti ni─Źim ne smetaju, jedino zbog pohlepe za vladavinom - kako da se to druga─Źije nazove negoli velikim razbojstvom" (grande latrocinium, ibid. 6).

Lako je danas ovladati kao svjetska velesila i svjetski policajac svjetskim i morima i kopnima, iz nebeskih visina, špijunskih satelita i tolikih podmornica, tolikim brodovljem, a pogotovo novcem i gospodarstvom, da su pred tim silnicima mali uistinu maleni i gube se u takvu moru nezasitne pohlepe. Ti i takvi nameću svoje standarde i zakone, svoje pravo i pravila igre, prema korisnosti i vlastitu probitku, sukladno s (ne)etikom trenutka ili konkretne situacije. Tu pak već prestaje svaki moral i etika.


Sudbina malenoga u globalizaciji


Misao o razbojni─Źkim dr┼żavama prona─çi ─çemo u Seneke, Neronova odgojitelja, koji ga je poslao u smrt. Prona─çi ─çemo i u povjesni─Źara Tacita, ali isto tako i u mu─Źeni┼ítvu jednoga stoi─Źkoga filozofa pod carem Komodom. Na upit, za┼íto ne iskazuje po┼ítovanje i po─Źast njemu kao ┼íto je to ─Źinio njegovu ocu Marku Aureliju odgovara filozof: "To je pristajalo tvome ocu. On bija┼íe mudar i savr┼íen ─Źovjek, ali to ne pristaje tebi, obi─Źnome tiraninu i zapovjedniku razbojni─Źke dru┼żine."

Slobodno mo┼żemo re─çi da oko nas vladaju u na─Źelu agnosti─Źke dr┼żave u kojima pravo i zakoni po─Źivaju samo na mi┼íljenju ve─çine. Gdje se isklju─Źi Boga, ve─ç imamo princip razbojni─Źke bande na djelu. To ve─ç po─Źinje s problemom abortusa, ubojstva nero─Ĺenih pa do eutanazije starih i bolesnih.

Prije stotinjak godina, god. 1900., napisao je ruski filozof V. Solovjev ─Źuveni esej o Antikristu. Taj Antikrist autor je manifesta s naslovom: "Otvoreni put prema miru i napretku u svijetu." U proglasu ┼íto ga obznanjuje nakon ┼íto je uzeo vlast nad cijelim svijetom ogla┼íava se rije─Źima: "Narodi Zemlje! Ispunila su se proro┼ítva i obe─çanja! Zauvijek je osiguran svjetski mir...." A znamo koje su masonske, slobodnozidarske dogme i zasade: nu┼żnost progresa, napretka, antropolo┼íki optimizam, pobo┼żanstvenjenje individuuma, zaborav osobe, uspostavljanje svjetskog mira pod pla┼ítem globalizac?e! Ovladavanje sv?etom putem gutanja malih naroda i njihovih identiteta. Danas se u biti radi o dezintegraciji, raslojavanju ─Źovjeka. I srce i razum se instrumentaliziraju u medijima za nagonsko i nisko. Bli┼żnji je obi─Źni konkurent ili instrument za ┼íirenje vlastitoga ja. Mi┼íljenje i tr┼żi┼íte vladaju ─Źovjekom, a ─Źovjek postaje karikaturom slobode. (Nastavlja se)

Dr. fra Tomislav Pervan

List "MI"

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU