Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

DESETLJETNE SRPSKE PRIPREME ZA RAT    (06.05.2011.)

Donosimo nekoliko zanimljivosti iz knjige admirala Domazeta, koju ─çemo predstaviti 15. ovog mjeseca u Badenu - Vidi POZIV

Na kraju otvaramo diskusiju na temu:

Trebaju li Hrvati u Švicarskoj reagirati na presude i kako?

 

Hrvatski domovinski rat 1991. - 1995. strateški pogled

Tre─çe poglavlje

Prije negoli ─çe vrh Jugoslavenske narodne armije otvoreno izi─çi na politi─Źku pozornicu i sudbinu Jugoslavije krojiti po svojim mjerilima, jer ni sam nije vjerovao u zajedni─Źku jugoslavensku dr┼żavu, morat ─çe se prirediti izvanredne prilike, kao operatora za provedbu puzaju─çega dr┼żavnog udara.

Desetljetne srpske pripreme za rat

Ako je obilje┼żje Prvoga i Drugoga svjetskoga rata, u strategijskom iskazu, bilo izravno su─Źeljavanje 'mora' protiv 'kopna', u kojima je ravnote┼ża mo─çi pokazala svu svoju snagu, i u kojima su jedna protiv druge ratovale Njema─Źka i Rusija, u ostvarivanju 'novoga svjetskoga poretka' procesi se odvijaju inverzno. I opet su Njema─Źka i Rusija u sredi┼ítu zbivanja, ali u druk─Źijoj ulozi od uloge prije pedeset, odnosno, osamdeset godina.
Zid koji ih je razdvajao, nestao je, a s njim je nestala i mogu─çnost potpale bureta baruta na europskom ozemlju, a ta bi se eksplozija potom ┼íirila na druge kontinente, kao u prethodnim slu─Źajevima.

Na kraju 20. stolje─ça Njema─Źka i Rusija pokazale su se neprikladnima da i tre─çi put budu potpalom u preoblikovanju svjetskoga poretka zbog ─Źinjenice da je Rusija u me─Ĺuvremenu postala nuklearna i svemirska velesila. Me─Ĺutim, Sjedinjene Ameri─Źke Dr┼żave i Velika Britanija svojim su manipulacijama uspjele zapaliti bure baruta. Kao ┼íto je u drugom poglavlju re─Źeno, prvo na Srednjem istoku, a pet mjeseci kasnije i na podru─Źju Jugoslavije. I ovaj je put pu┼íteno da rat i nasilni┼ítvo u Jugoslaviji potraju gotovo pet godina, da bi se steklo opravdanje da NATO preuzme kontrolu nad cijelim strate┼íki vaz┼żim podru─Źjem jugoisto─Źne Europe.

Okida─Ź u 'balkanskom buretu baruta'

Washington ─çe svoj strate┼íki cilj na jugoistoku Europe ostvariti pet, odnosno, deset godina nakon jugoslavenske krvave ratne drame, izgradnjom velike vojne baze na Kosovu, nazvane "Camp Bondsteel", ali i pro┼íirenjem NATO-a na tom podru─Źju, uklju─Źuju─çi primanje Bugarske i Rumunjske, odnosno Hrvatske i Albanije u taj savez.

Cilj dvadesetogodi┼ínje va┼íingtonske i londonske aktivnosti na ju┼żnoeuropskom podru─Źju, krajem 20. i po─Źetkom 21. stolje─ça, bio je da se Rusiji ograni─Źi izlaz na Sredozemno more, te da se ona opkoli, a Njema─Źka upregne u kola novoga svjetskoga poretka, pa da nijedna ni druga ne osvijeste svoju potencijalnu mo─ç i ne postanu ozbiljan konkurent Anglosaksoncima, ne samo u Europi. U takvoj geopoliti─Źkoj igri narodi Hrvatske, Bosne i Hercegovine, ali i Srbije, i uni┼ítenje podru─Źja na kojemu obitavaju, cini─Źnim Anglosaksoncima bili su mala cijena koju je trebalo platiti da bi NATO stekao privilegirani polo┼żaj s kojega, istodobno, mo┼że kontrolirati naftna podru─Źja biv┼íega Sovjetskoga Saveza, Bliskog istoka, Srednjeg istoka te Kaspijskog jezera.

Osmi┼íljeni novi okida─Ź na podru─Źju svjetske ravnote┼że mo─çi, zapo─Źet na obalama rijeka Eufrata i Tigrisa, a nastavljen na 'brdovitom Balkanu' imao je i svoje konstruktore i pritiskiva─Źe. Konstruktore na 'brdovitom Balkanu' u vanjskom iskazu, predstavljali su lord Peter Carrington, James Beker, Cyrus Vance, Lawrence Eagleburger, David Owen, Yasushi Akashi. Svi su oni djelovali slijedom scenarija napisanog u uredu Henryja Kissingera, toga neuni┼ítivog ameri─Źkog prakti─Źara geopoliti─Źke teorije sir Halforda Mackindera. Srpska akademija nauka (SANU) pobrinula se da pritisne okida─Ź u 'balkanskom buretu baruta' svojim "Memorandumom" iz 1986. godine, a Slobodan Milo┼íevi─ç u─Źinio je to svojim pokli─Źem da svi Srbi moraju ┼żivjeti u jednoj dr┼żavi.

Upravljana kriza u Jugoslaviji zamka za Europu

Sjedinjene Ameri─Źke Dr┼żave, na krilima pobjede u "Zaljevskom ratu", ve─ç su sebe vidjele na tronu novoga svjetskoga poretka pa su odlu─Źile ograni─Źeni regionalni rat, to jest upravljanu krizu na podru─Źju 'ju┼żno od Alpa i sjeverno od Gr─Źke' prividno prepustiti Europskoj zajednici (EZ).

Jugoslavenska upravljana kriza nimalo slu─Źajno nije izbila u intervalu izme─Ĺu "Zaljevskoga rata" i kona─Źnog raspada Sovjetskoga Saveza te usred pregovora u Maastrichtu o 'novoj Europi'. Izjava luksembur┼íkog ministra vanjskih poslova i ─Źlana takozvane EZ trojke, Jacquesa Poosa, da je s izbijanjem rata u Jugoslaviji, "nastupilo vrijeme Europe" u tome je trenutku odra┼żavala op─çe raspolo┼żenje europskih ─Źelnika, ali ne i Velike Britanije. Neke su europske dr┼żave poput Francuske, iako joj je na ─Źelu stajao probritanski nastrojeni predsjednik, nastojale promicati odr┼żivu europsku zajedni─Źku sigurnosnu i vanjsku politiku, neovisno o Sjedinjenim Ameri─Źkim Dr┼żavama.

Takav stav ve─çine europskih zemalja u britanskih politi─Źara nije izazvao nikakvo malodu┼íje. Sa slabljenjem mo─çi Sovjetskoga Saveza i ja─Źanjem uloge Sjedinjenih Ameri─Źkih Dr┼żava, London je kao vjerni sljedbenik Washingtona, vidio priliku da ─çe ja─Źanjem svoga polo┼żaja unutar Europske zajednice mo─çi i dalje zadr┼żati Status sile.

Obavje┼ítajna i vojna mo─ç Velike Britanije omogu─çili su joj da igra presudnu ulogu u naru┼íavanju napora u izgradnji europskoga zajedni┼ítva. Britanska cini─Źnost, tvrdoglavost i nepopustljivost bili su glavna prepreka europskom politi─Źkom integriranju. Programirana i upravljana kriza na podru─Źju Jugoslavije, Velikoj je Britaniji nudila mogu─çnost da iz pozadine, diplomacijom prijevare, nametne svoje vodstvo. Zato se ona zdu┼íno uklju─Źila u tu krizu, tako, da je sve pozive na intervenciju, koji su dolazili od europskih zemalja, u korijenu sasijecala, da u praksi ne bi o┼żivjela odr┼żiva europska zajedni─Źka vanjska i sigurnosna politika. I drugo, uz pomo─ç embarga na uvoz oru┼żja, Velika ─çe Britanija za cijelo vrijeme rata osiguravati odr┼żavanje vojne supremacije Srbije u odnosu na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.

Samo iz ta dva politi─Źko-diplomatska poteza - sprje─Źavanje intervencije i uvo─Ĺenje embarga - mo┼że se nedvojbeno zaklju─Źiti da je Velika Britanija upravljala krizom na podru─Źju Jugoslavije otvoreno se suprotstavljaju─çi svojim europskim partnerima. Ti su potezi utvr─Ĺeni jo┼í prije nego ─çe lord Peter Carrington Slobodanu Milo┼íevi─çu preporu─Źiti da posao mora obaviti "hrzo i bez mnogo proljevanja krvi".

Kriza, a s njome i nasilje na podru─Źju Jugoslavije, mogla je izostati da su vode─çe europske zemlje, nakon loma bipolarne podjele svijeta, bez ustezanja priznale samostalnost onim republikama koje su to ┼żeljele. Umjesto toga, sve su one, vi┼íe ili manje, zaigrale na britansko-ameri─Źku kartu odr┼żavanja Jugoslavije kao jedinstvene dr┼żave. A ta anglosaksonska 'jedinstvena Jugoslavija' bila je samo maska koja ─çe srpskom vo─Ĺi, kao operatoru krize, poslu┼żiti da izvede veliku predstavu ograni─Źenog rata pod kontrolom Londona i Washingtona.
Uvijek kada se Milo┼íevi─ç na┼íao u pote┼íko─çama u pomo─ç su mu priskakali njegovi saveznici i pokrovitelji, posebice Velika Britanija, te mu omogu─çili oja─Źati polo┼żaj i ovladati vojskom i glavnim politi─Źkim i gospodarskim strukturama mo─çi. Tako ─çe on, primjera radi, nakon izgubljene prve dionice rata u Hrvatskoj, u kojoj njegove vojne snage nisu uspjele izbiti na zapadnu granicu 'velike Srbije' Virovitica-Karlovac-Ogulin-Karlobag, uz pomo─ç Londona, potkraj 1991. ponovno ─Źvrsto zasjesti u sedlo i vojno djelovanje odnosno agresiju pro┼íiriti na Bosnu i Hercegovinu.

Sve u svemu, misle─çi da vlada procesom i da je neki ─Źimbenik, Europska je zajednica i sama postala dio upravljane krize onog trenutka kada se odlu─Źila za politiku suzdr┼żavanja od uporabe vojne sile u brzom rje┼íavanju jugoslavenske krize. Nedostatak volje, i odlu─Źnosti, dovest ─çe je na zao glas, ┼íto ─çe Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Ameri─Źkim Dr┼żavama omogu─çiti da krizu vode i modeliraju prema svojim pravilima.

Kratka povijest prve Jugoslavije

Borba za bolju pro┼ílost, kao zalog pobjede u budu─çnosti, nikada kroz ljudsko postojanje nije dobila toliku va┼żnost kao na kraju 20. stolje─ça. Stara i poznata spoznaja da u povijesti nema slu─Źajnosti ne mo┼że se druk─Źije is─Źitavati nego da postoji plan koji netko provodi, vi┼íe prikriveno, a manje javno. Prikrivenost planova uvijek za posljedicu ima opre─Źna mi┼íljenja i tuma─Źenja, a koja se namjerno i poti─Źu, da bi iskrivljena povijesna svijest i kojekakvo manipuliranje verificirali po┼żeljnu 'istinu'. Ustoli─Źenjem po┼żeljne 'istine' svako traganje za onom pravom istinom unaprijed je podvrgnuto ┼żigosanju onih koji su planove osmislili, kao i onih koji su ih provodili, progla┼íavaju─çi to jednostavno 'teorijom urote'.

Budu─çi da je manipuliranje ─Źinjenicama, a posljedi─Źno tome i povije┼í─çu samom, toliko prisutno u tuma─Źenju nastanka Jugoslavije, valja radi razumijevanja njezina kraja prozboriti nekoliko rije─Źi o tom njezinu nastanku.
U ovom, uistinu, kratkom prikazu povijesti prve Jugoslavije, ne─çe se govoriti o onome ┼íto se mo┼że na─çi u mnogobrojnim ud┼żbenicima povijesti. Dakle, ne─çe se govoriti kako je Prvi svjetski rat po─Źeo sukobom izme─Ĺu Austrije i Srbije kojemu je navodno uzrok atentat na prijestolonasljednika Franju Ferdinanda. Ne─çe se govoriti ni o ┼íefu Crne ruke Dimitrijevi─ç-Apisu, ni o atentatoru Gavrilu Principu, ni o austrijskom ultimatumu u kojemu se izme─Ĺu ostalog, ┼íto je vrlo znakovito, tra┼żilo ukidanje svih srpskih tajnih pokreta, ne─çe se govoriti ni o udarima i protuudarima na boji┼ínicama diljem Europe, ili pak o u─Źinku ba─Źenih bojnih otrova na istim tim boji┼ínicama. Tako─Ĺer se ne─çe govoriti ni o tenku, kao novom oru┼żju na bojnom polju, a ni o tome tko je kome i kada nagovijestio rat.

Sve navedeno pripada onom ┼íto se zove doga─Ĺajnost, koja vi┼íe ili manje slijedi plan. A o tom planu rijetko kada, da se ne ka┼że nikada, ni┼íta se ne mo┼że pro─Źitati ni u povijesnim ud┼żbenicima, ni u memoaristi─Źkoj literaturi, ni u vojnim knjigama operacijskog umije─ça ili pak strategije.

Tu i tamo istaknuto je da su Prvi svjetski rat obilje┼żila dva va┼żna doga─Ĺaja. Prvi je, izlazak Rusije iz rata uzrokovan Oktobarskom revolucijom i drugi kasniji ulazak Sjedinjenih Ameri─Źkih Dr┼żva u rat na strani Antante.
Ta dva va┼żna doga─Ĺaja, ili u strategijskom izri─Źaju gravitacijske sto┼żerne to─Źke, uz onu tre─çu da je Rusija stala na stranu Srbije, a Njema─Źka da je do┼íla u pomo─ç Austriji, tvore okosnicu anglosaksonskoga plana, kako na po─Źetku 20 stolje─ça poni┼ítiti geopoliti─Źku zamisao o 'velikom kontinentalnom podru─Źju'. Planeri rata dobro su znali da rat ne─çe potrajati nekoliko mjeseci, kako su neki predvi─Ĺali, jer se tako relativno brzo ne bi mogla raspasti ─Źak ─Źetiri carstva, a ┼íto je planom bilo predvi─Ĺeno, niti bi bila razru┼íena infrastruktura i industrijski potencijali gotovo svih europskih zemalja, osim Velike Britanije.

Britanska upori┼ína to─Źka

Poni┼żena Njema─Źka i Oktobarskom revolucijom preorana Rusija tvore taj strate─Ĺ┼íi prikriveni cilj, koji ─çe Londonu i Washingtonu otvoriti put prema svjetskoj dominaciji u 20, stolje─çu, onako kako je to zapisao sir Halfor Johan Mackinder. Da bi se to postiglo, Prvi svjetski rat morao se odvijati po matrici:
Njema─Źka i Rusija na suprotnim stranama; rat mora biti dugotrajan; te┼żi┼íno se mora odvijati u Sredi┼ínjoj Europi, a dijelom na Bliskom istoku radi uspostavIjanja nadzora na naftnim izvorima; mora nestati vertikalni ustroj vlasti (carstva i kraljevstva) u dr┼żavama koje tvore 'svjetski otok' ili njemu gravitiraju; te, kona─Źno, Sjedinjene Ameri─Źke Dr┼żave moraju iz tog rata izi─çi kao vode─ça politi─Źka, gospodarska i vojna sila, da bi postale arbitar novog poretka, pa otuda njezino kasno uklju─Źivanje u ratna zbivanja.

Ne samo na infrastrukturno i industrijski, nego jo┼í vi┼íe na politi─Źko-dr┼żavno razru┼íenoj Srednjoj i Isto─Źnoj Europi planski su uspostavljene nove tvorevine po nacrtu i ukusu Londona, odnosno Washingtona, a manje Pariza. Jugoslavija je jedna od tih tvorevina. Ona je pod dominacijom Srba postala britanska upori┼ína to─Źka, i prepreka svakom mo┼żebitnom novom poku┼íaju prodora Njema─Źke ili Rusije prema jugoistoku, ako one ikada vi┼íe dosegnu svoju mo─ç.
Njezino nastajanje i postojanje od Krfske deklaracije, preko Pribi─çevi─çeve prijevare i Radi─çevih 'gusaka u magli', Vidovdanskog ustava, atentata na Stjepana Radi─ça, ┼íestosije─Źanjske diktature, atentata u Marseillesu, do sporazuma Cvetkovi─ç-Ma─Źek, uvijekje bilo u funkciji ostvarenja samo jedne ideje - ideje 'velike Srbije'.

Imaju─çi iza sebe mo─çnu Veliku Britaniju, srpska je politika po─Źetkom 20. stolje─ça dobila takvo pravo i javno artikulirati, na ┼íto druge politike, odnosno narodi, nisu smjeli ni pomisliti.
Teritorijalna osvajanja i uobli─Źavanje u dr┼żavnu tvorbu pod srpskom dominacijom vo─Ĺeni su i opravdani s nekoliko slogana: "Srhi svi i svuda", "Tamo gdje je makar jedan Srhin, tamo je Srbija" ili "Tamo gdje su srpski grobovi, tamo je Srbija".

Iza navedenih slogana provodila se politika koja je podrazumijevala: da je srpski narod 'velika dominantna nacija' pa mora zavladati ostalim narodima u okru┼żju, kako bi se ostvarilo veliko srpsko carstvo. Operacionalizacija te ideje bila je: Makedonci, Crnogorci, Vlasi i bugarska manjina u Srbiji svi su pravoslavci, dakle, Srbi; Albanci s Kosova i muslimani u Bosni i Sand┼żaku dugoro─Źno moraju postati pravoslavci jer prije osmanlijskih osvajanja nisu bili muslimani; Hrvati i Slovenci i ostali, jesu 'srpsko-hrvatske manjine' dakle, plemena 'velike srpske nacije'.
U takvu politi─Źkom ozra─Źju i dr┼żavnom ustroju Hrvati, oslobodiv┼íi se 1918. austrougarske dominacije, te┼íko da su mogli prihvatiti novu dominaciju, pa─çe diktaturu, koja je za cilj imala eutanaziju njihove nacionalne svijesti te uni┼ítenje njihovoga politi─Źkoga, gospodarskog i kulturnog identiteta. U tome le┼że svi kasniji nesporzumi u hrvatsko-srpskim odnosima.

Drugi svjetski rat nastavak Prvoga svjetskog rata

Kad je po─Źetkom 19. stolje─ça obnovljen mit o 'velikoj Srbiji', i kad je on prvom Jugoslavijom postao stvarnost, srpska manjina u Hrvatskoj i dalje je ostala upori┼ítem osporavanja njezine cjelovitosti i suvereniteta. Ta je manjina zdu┼íno nastavila podupirati velikosrpsku politiku, brane─çi svoje povlastice, ste─çene u doba Turaka, a kasnije od austrijskih generala, povezuju─çi se s hrvatskim politi─Źkim protivnicima, na primjer Talijanima, ┼íto je vodilo sve ve─çoj nepomirijivosti, pa i neprijateljstvu izme─Ĺu Hrvata i Srba.

Kada danas na po─Źetku 21. stolje─ça razni povjesni─Źari, politi─Źari, novinari i drugi 'stru─Źnjaci' ove problematike govore o mr┼żnji i vi┼íestoljetnim 'plemenskim' sukobima izme─Ĺu Hrvata i Srba, nikada ne postavljaju, a niti ne daju odgovor na pitanje: Gdje su korijeni i po─Źetak svega?

A te korijene i po─Źetak svega treba tra┼żiti u geopoliti─Źkim zamislima mo─çnih i njihovim igrama na jugoistoku Europe. U ovom konkretnom slu─Źaju to je igra Velike Britanije, to─Źnije igra njezinih politi─Źkih stratega, koji su prepoznali da se srpska mitomanska svijest mo┼że uspje┼íno preoblikovati u politi─Źki projekt koji glasi - Srbi su jedini narod s dr┼żavotvornom sposobnosti na podru─Źju 'ju┼żno od Alpa i sjeverno od Gr─Źke'.

Kada su Hrvati po─Źeli dokazivati da to nije ba┼í tako, i da oni nisu ni┼íta manje dr┼żavotvorniji od Srba, njihov je vo─Ĺa Stjepan Radi─ç bez milosti ubijen, a Ma─Źekova Banovina Hrvatska, koja je bila izravna posljedica zajedni┼ítva srpske manjine i hrvatske ve─çine okupljene u "Zajedni─Źkoj fronti", i koja je na izborima 1938. dobila 75 posto glasova, razbijena je dr┼żavnim udarom prije nego je i po─Źela funkcionirati.

Unato─Ź svemu ne mo┼że se, a bilo bi i posve pogrje┼íno, govoriti o kroni─Źnoj ili uvjetovanoj mr┼żnji ta dva slavenska kr┼í─çanska naroda.

Ta je mr┼żnja 'laboratorijski' proizvedena i 'uzgajana' tako da su jednima, Srbima, pripisivane odre─Ĺene sposobnosti, a drugima, Hrvatima, te iste sposobnosti osporavane, a potom ih se kao takve utjerivalo u zajedni─Źku dr┼żavnu tvorevinu. U tako neprirodno nastaloj dr┼żavi jedino ┼íto je moglo uspjeti jest kaos, ve─çeg ili manjeg intenziteta. Onoga trenutka kad je kaos probio gornju gornju granicu odr┼żivosti ta se tvorevina raspadala, ali ne bez krvi. Nakon sto je ona u krvi nestala prema istom na─Źelu, odmah se kretalo u o┼żivotvorenje nove tvorevine, ali s drugim akterima, uva┼żavaju─çi nove okolnosti, koje je vrijeme sobom neizbje┼íno nosilo.

Ako se Prvim svjetskim ratom ┼żeljelo Sjedinjene Ameri─Źke Dr┼żave promovirati u svjetsku silu, te Veliku Britaniju i donekle Francusku u europske sile, a od svih ostalih u─Źiniti drugorazredne ili bezna─Źajne politi─Źke ─Źimbenike u sklopu svjetske mo─çi, u tomu se samo djelomi─Źno uspjelo. Niti je Njema─Źka, kao velika europska nacija, do kraja mogla biti dotu─Źena, niti je Rusija sasvim nestala u pepelu i dimu Oktobarske revoluclje.

Da bi se dokraj─Źile i Njema─Źka i Rusija, ali i Japan, a da bi se moglo ovladati oceanima, odnosno Rimlandom, te da bi se jo┼í ─Źvr┼í─çe opkolio 'svjetski otok', bio je potreban novi, jo┼í razorniji i sveobuhvatniji svjetski rat.

Strateški okvir Drugoga svjetskog rata

Pripreme za Drugi svjetski rat po─Źele su odmah nakon zavr┼íetka Prvoga svjetskog rata.

Dok je originalni nacrt Versailleskog ugovora 7. svibnja 1919. bio na stolu, a delegati glavne pora┼żene strane ostali zaprepa┼íteni njegovom strogo┼í─çu, Britanci su, bez pitanja svojih doju─Źera┼ínjih saveznika, predlo┼żili niz ustupaka Njema─Źkoj. Ta je 'iznenadna' popustljivost, s jedne strane, bila priprema za novi rat, a s druge strane bila je igranje na znanu kartu britanske vanjske politike utemeljene na ravnote┼żi mo─çi.

A definicija te toliko spominjane britanske strategije ravnote┼że mo─çi, glasi: Uvijek treba podupirati drugu najja─Źu silu na europskom kontinentu, da bi se onu mo─çniju sprije─Źilo u postizanju premo─çi.

Nakon Prvoga svjetskog rata vode─ça europska kontinentalna sila postala je Francuska. Nju su, dakle, Britanci trebali obuzdati, a to se moglo samo tako da Njema─Źka ne potone do dna, kako je Francuska zahtijevala. Da bi se Njema─Źka odr┼żala 'iznad vode', prijeko potreban bio je operator koji ─çe zadovoljiti dva uvjeta. Prvi, njema─Źku naciju podignuti na noge i vratiti joj 'ponos', ali na takvoj ideologiji koja ─çe u svom bi─çu biti zlo─Źina─Źka, i drugi uvijet da bez zadr┼íke bude potpaljiva─Źem novoga svjetskog rata. Za to je odabran Adolf Hitler, jo┼í dok se, nesretnik, u bolnici oporavljao od engleskog napada plinom.

Hitler, nakon ┼íto je odabran za operatora krize, i nakon ┼íto se uz pomo─ç anglosaksonskih bankara do─Źepao vlasti, ┼żestoko je i revnosno krenuo u ispunjavanje zada─çe europskoga (svjetskoga) piromana. Prvo je potla─Źio sve demokratske i prosvijetljene elemente u Njema─Źkoj, da bi se snage despotizma i grijeha u─Źvrstile na vlasti. Nakon toga krenuo je u ispunjenje drugoga dijela plana- u obra─Źun s anglosaksonskim neprijateljima, s Francuskom na zapadu, i s Rusijom na istoku.

Cjeloviti anglosaksonski plan, da bi oni postali glavnim igra─Źem na svjetskoj Ijestvici mo─çi u drugoj polovici 20. stolje─ça, mo┼że se ukratko opisati ovako:
zadr┼żati ravnote┼żu snaga u Europi izgra─Ĺuju─çi Njema─Źku protiv Francuske i Rusije; pove─çati britansku te┼żinu u toj ravnote┼żi mo─çi, odbaciti bilo kakve obveze, naro─Źito bilo kakve obveze putem Lige naroda, i bilo kakve obveze da se pomogne Francuskoj; sa─Źuvati britansku slobodu djelovanja; prema Njema─Źkoj voditi politiku koja omogu─çava u─Źvr┼í─Źenje nacionalsocijalizma kao nove ideologije bezbo┼ítva i kao ideologije koja ─çe dugoro─Źno Nijemce dr┼żati pod hipotekom zlo─Źina; natjerati Njema─Źku prema istoku, protiv Rusije, kako ni jedna od njih, ali ni zajedno, ne bi postale ugroza anglosaksonskih interesa u Europi; prije nego se dvije ideologije bezbo┼ítva (nacizam i komunizam) okrenu jedna protiv druge, pustiti ih da oja─Źaju i da postanu prijetnja ostatku Europe; odnosno prije nego ┼íto se me─Ĺusobno sukobe, jednu od njih pustiti do Atlantskog oceana, a onda tako izmrcvarenu Europu 'oslobodit' od fa┼íizma i nacizma, ali ne i od komunizma, nego pre┼íutno dopustiti da se on instalira u ┼íto ve─çem dijelu sredi┼ínje i jugoisto─Źne Europe.

nastavlja se!

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU