Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

┼ŻELJKO VEGH O DR. MILANU ┼áUFFLAYU      (24.02.2011.)

Politika Zapada prema Hrvatskoj u ─Źlancima i knjigama dr. Milana ┼áufflaya

Nijedna vlada u politici, kao što nijedan
trgovac u trgovini, ne pozna plemenitost
i velikodušje.

1. Skica za Šufflayev portrait

Plju┼ítala je hladna ki┼ía kada je jedne ve─Źeri zagreba─Źke kasne jeseni godine 1930. Milan ┼áufflay uletio u mra─Źni ulaz zgrade u Gunduli─çevoj ulici 27 i, stresav┼íi ki┼íobran, koji je u tom vi┼íekratnom i brzom otvaranju i zatvaranju o┼żivio - kao ┼íto u takvim trenucima o┼żivljuju svi ki┼íobrani, jer tada podsje─çaju na dugodlake pse pri izlasku iz vode, u ─Źasu kada brzim pokretima tresu vodu sa sebe - popeo se zurno na prvi kat, vra─çaju─çi se doma, kao i svake ve─Źeri, u isto doba, oko 20 sati.

Prije ulaska u stan skinuo je baloner. Nije morao otklju─Źavati vrata jer ih je, ─Źuv┼íi zvukove pred vratima, otvorila Marija Toma┼íi─ç, ┼żena s kojoni je ┼żivio i koja ga je svaku ve─Źer do─Źekivala kod ku─çe. ┼áufflay je u┼íao u predsoblje, a Marija je uzela mokri baloner i ki┼íobran i zadr┼żala ih u ruci.

Prozborili su tiho nekoliko rije─Źi. ┼áufflay se uputio u svoju radnu sobu, a Marija je i dalje stajala u predsoblju, zabrinutim pogledom gledaju─çi Milana. U sobi nije palio svjetlo. Pri┼íao je prozoru, stao uz njegov rub i lagano odmaknuo zavjesu. Izme─Ĺu ki┼ínih kapljica - koje su putovale vanjskom povr┼íinom prozorskog stakla svaka za sebe, te se na nekim mjestima udru┼żivale u poto─Źi─çe, kao ┼íto se ljudski ┼żivoti ─Źesto sastaju i zajedno putuju, pri ─Źemu se neki tako nastali prozorski ki┼íni poto─Źi─çi opet raspadaju na zasebne kapljice prije nego nestanu na donjem rubu prozorskog stakla - nastojao je ┼áufflay, napinju─çi o─Źi, ┼íto bolje vidjeti uli─Źnom rasvjetom slabo osvijetljenu ve┼żu zgrade nasuprot onoj u kojoj je stanovao. Postupno je uo─Źio silhuetu mu┼íkarca u ki┼ínom ogrta─Źu, i, mo┼żda vi┼íe slute─çi njegovo pona┼íanje nego ga gledaju─çi, dobio je dojam, nakon du┼żeg promatranja, da taj mu┼íkarac svoju nervozu ne pokazuje samo zapaljenom cigaretom, nego jo┼í vi┼íe vr┼íkom desne cipele, kojom je besmisleno kuckao o zid ve┼że u kojoj se usidrio.

Sve je policijske agente koji su ga pratili ┼áufflay uo─Źio i prou─Źio, pa tako i ovoga, najnemirnijega, kojega mu je dodijelio za "tajnu" pratnju svemo─çni ┼íef zagreba─Źke policije Bedekovi─ç. Suosje─çao je ┼áufflay s nervozom dodijeljenog si tajnog pratitelja, koji se nikako nije mogao pomiriti s tim, da cijele no─Źi bdije u ve┼żi zgrade nasuprot ┼áufflayevoj, na hladnoj kasnojesenskoj ki┼íi. A i za┼íto bi, pitao se ┼áufflay, kada i nije imao Bog zna ┼íto javiti svome ┼íefu. Jer, sastajao se ┼áufflay dodu┼íe s Ma─Źekom i Marijom Radi─ç, koje je zagreba─Źka policija tako─Ĺer pratila, ali su se s Vlatkom i Marijom vi─Ĺali i drugi Hrvati. A najve─çi dio dana, svako poslijepodne, provodio je Milan ┼áufflay kod svoje prijateljice Betike Tuci─ç, a prije odlaska Betiki volio je ru─Źati u "Royalu", kao pravi gospodin europskog zna─Źaja! Ni po ─Źemu nije mogla policija, ni predsjednik beogradske vlade ─Ĺeneral Pero ┼Żivkovi─ç, ni kralj Aleksandar, koji su svakodnevno dobivali izvje┼í─ça o djelatnostima ┼áufflayevim, zaklju─Źiti da je on posebno opasan, opasniji od drugih! Ta on je sve u─Źinio da ta gospoda dobiju predod┼żbu o njemu kao o, dodu┼íe, hrvatskom nacionalistu, ali jo┼í vi┼íe kao o bonvivanu, dokoli─Źaru predanom tjelesnim u┼żicima! A onaj koji ne radi, koji je svako poslijepodne pet sati kod svoje tobo┼żnje ljubavnice, koji je uredno svaku ve─Źer doma, koji u stvari ┼żivi s dvije ┼żene ne mo┼że biti opasan!

┼áufflay spusti zavjesu, ode do radnog stola i upali stolnu svjetiljku. Sve je u─Źinio da zavara velikosrbe, ─Źak je pisao i objavljivao ─Źlanke i knjige iz srpske srednjovjekovne povijesti, pod svojim imenom i prezimenom, u kojima izri─Źito tvrdi da je ta povijest slavna, ali, je li uspio? ─îlanke u "Hrvatskom pravu", koji su razotkrivali velikosrpsku politiku i u kojima je pisao o svim opasnostima za Hrvatsku nije potpisivao, ali... ┼áufflay sjedne za radni stol, i dalje zami┼íljen. Mnogo je stranih interesa isprepleteno oko Hrvatske i Balkana. Misle li i svjetske velevlasti kao on, da su Hrvati grani─Źari Zapada na Balkanu? Za┼íto Veliki Zapad uzima kao zastupnike svojih interesa na Balkanu Srbe, a ne Hrvate? Ako je mnogo stranih interesa oko Hrvatske, onda je mo┼żda i on, hrvatski znanstvenik europskog glasa, zamije─çen od Zapada kao onaj koji ometa planove Velikog Zapada?

Te je no─Źi dugo gorjelo svjetlo za ┼áufflayevim radnim stolom. Milan ┼áufflay osje─çao je kako jo┼í nema mnogo vremena ...

Da je ┼áufflay mogao zaviriti u izvje┼í─ça zagreba─Źke policije o motrenju hrvatskih politi─Źara i intelektualaca: Ivana Pemara, Viadimira Ma─Źeka, Ante Trumbi─ça, Ve─Źeslava Wildera, Marije Radi─ç i sebe, Milana ┼áuffiaya, sigurno bi bio vrlo zadovoljan, jer su izvje┼í─ça o njemu gotovo redovito bila najkra─ça i najmanje zanimljiva. Iznijet ─çemo tri primjera izvje┼í─ça Bedekovi─çeve policije o kretanju dr. Milana ┼áuffiaya, sva tri sa─Źinjena po─Źetkom studenog 1930.


Prvo izvješće odnosi se na 2. studenoga 1930. (br. 21600):
"Dr. ┼áuflaj Milan oti┼íao je dne 2. o. mj. u 11 s. 10 m. na Zrinjski trg 3 u kancelariju ovda┼ínjeg advokata dr. De─Źak Milana i zadr┼żao se kod njega do 12.25, kada je oti┼íao u hotel Royal na ru─Źak. U 14.40 uputio se u Vinkovi─çevu ul. kbr. 11 gdji. Tuci─ç, odakle se u 20 s. pje┼íice vratio sam u svoj stan. Putem nije se s nikim sastajao."


Izvješće pisano za 5. studenoga (br. 21880), nakon što se Betika Tucić preselila u Dalmatinsku ulicu, koja će biti kobna za Šuffiaya, glasi:
"Dr. ┼áuflaj Milan dne 5. o. mj. prije podne oti┼íao je u 9 s u Hercegova─Źku ul. kbr. 109 u stan gdje Radi─ç i zadr┼żao se tamo do 12 s, nakon ─Źega se vratio u svoj stan.
U 15.45 oti┼íao je u Dalmatinsku ul. kbr. 10 u stan gdje. Tuci─ç Betike i zadr┼żao se kod nje do 20 s, nakon ─Źega se sam vratio u svoj stan."


Na kraju, izvješće za 7. studenoga (br. 22080):
"Dr. ┼áuflaj Milan u 9 sati 35 min. dne 7. ov. mj. uputio se ravno u stan gospo─Ĺe Radi─ç, odakle je u 11 sati 30 minuta izi┼íao u dru┼ítvu njezine k─Źeri gospo─Ĺe Vandekar, te su se zajedno pje┼íice uputili u ulicu kbr. 1 u knji┼żaru i zadr┼żao se tamo do 13 sati, nakon ─Źega se sam vratio u svoj stan. U 16 sati oti┼íao je u kavanu Croatia i tamo se zadrzao do 18 sati gledaju─çi kako se igra ┼íah, a potom oti┼íao u Dalmatinsku ulicu kbr. 10 u stan gospo─Ĺe Tuci─ç i zadr┼żao se kod nje do 20 sati 20 minuta, kada se vratio sam u svoj stan."

Da bismo spoznali do koje je mjere ┼áufflay morao maskirati svoje domoljubno djelovanje, pro─Źitat ─çemo ┼íto o svom poznanstvu sa ┼áufflayem pi┼íe istaknuti ─Źlan Hrvatske selja─Źke stranke Bo┼żidar Magovac u predgovoru svojoj knji┼żici "O Albancima i o Albaniji". Kao mladi─ç Magovac se upoznao sa ┼áufflayem te odmah u┼íao u te┼íko ozra─Źje, uzrokovano neprekidnim policijskim motrenjem, koje je okru┼żivalo ┼áufflaya.
Posebno je zanimljivo kako je mladi Magovac lako u┼íao u igru "skriva─Źa", koju je ┼áufflay igrao sa svojim posjetiteljima kako bi obmanuo policijske agente:
"Vremena su bila te┼żka. Te┼żka vremena diktature. Pred ku─çom dra ┼áuflaja neprekidno je ┼íetao redarstveni detektiv, a kasnije ga sliedio korak za korakom kroz ─Źitav dan.

Ve─ç pri prvom dolazku u ku─çu, gdje je stanovao dr ┼áuflaj bio sam se domislio, kako bih izbjegao, da me redarstvenik u vezi ne prepozna kao ┼áuflajevog posjetnika. ┼Żurno sam u┼íao kroz ve┼żu mimo njega i zaletio se sve do drugog sprata, dakle za sprat vi┼íe, nego ┼íto je stanovao dr ┼áuflaj. Tako je detektiv nasjeo. Dr┼żao je naime da posje─çujem nedu┼żnoga stanara iznad dra ┼áuflaja, a zapravo to─Źno u isto vrieme dr ┼áuflaj bi po predhodnom dogovoru ne─Źujno otvorio vrata svoga stana, dok sam ja silaze─çi lagano i gotovo ne─Źujno na prstima, dospio iz drugoga sprata u prvi i u┼íao k dru ┼áuflaju. A kad se sat kasnije dr ┼áuflaj spremao van, nisam se ja prvi oprostio od njega i izi┼íao iz stana nego - on. To je bilo zato, da me i sada ne primieti detektiv, koji se po du┼żnosti morao odmah uputiti za drom ┼áuflajem ─Źim bi izi┼íao na ulicu i tako je onda pred ku─çom bilo '─Źisto'.

Pa kad je pro┼ílo kojih pet minuta i dr ┼áuflaj u pratnji detektiva bio ve─ç dosta daleko od ku─çe, ja sam - polagano i neprimije─çen - izi┼íao na ulicu. Ovakvom na─Źinu na┼íeg razstajanja dosjetio se pak dr ┼áuflaj, i ja sam to rado prihvatio."

Iz Magov─Źeve knji┼żice mo┼żemo saznati i to, u kojoj je mjeri ┼áufflay bio zaokupljen borbom za hrvatsku slobodu, te kako i kada je uspio napisati tisu─çe ─Źlanaka - objavijenih u "Obzoru", "Hrvatskom pravu", "Jutarnjem listu", "Novostima" i drugim hrvatskim listovima i ─Źasopisima - kojima je ┼żelio raskrinkati pau─Źinu sa─Źinjenu od la┼żi, koju su velikosrbi i velevlasti Zapada plele oko Hrvatske:

"Dok je tekao sat na uri, ┼íto se tiho glasila sa zida, sjedio sam su─Źelice mom novom prijatelju, koji je u dosta nakrcanoj sobi na stolu punom knjiga neumomo i vje┼íto izpisivao biele papiri─çe ili kartice i slagao ih onda na stranu. Za to vrieme razlagao mi je, kako ─çe on iz englezkih, ma─Ĺarskih i talijanskih novina prevoditi i na stroju prepisati sve one slobodne glasove proti strahovitoj tiraniji, koju je tada┼ínja beogradska vlada provodila nad hrvatskim narodom. Mene je pak umolio, da to dopunim isto takvim prevodom iz francezkih i njema─Źkih novina. Podielili smo dakle posao, a izvr┼íivali ga onako, kako to ─Źine ljudi, koji ─Źuvaju tajne. Prepisivali smo naime svoj prevod svaki na drugom pisa─çem stroju, svaki put u drugom privatnom stanu.
Inozemne (strane) novine nabavljali smo neovisno jedan od drugoga i svaki za svoj ra─Źun, a kad bi koje novine kupovali u gradu i slu─Źajno se tamo sreli, tad jedan drogoga ne bi ni pozdravili, a kamoli izmienili koju rie─Ź..".


Na┼żalost, taj projekt nije uspio jer su ┼áufflayevi i Magov─Źevi prijevodi ─Źlanaka u stranim novinama pisanih u obranu hrvatske slobode ─Źudno nestali, te mo┼żemo pretpostaviti da ih se domogla Bedekovi─çeva policija.


Citirano je Magov─Źevo sje─çanje posebno zanimljivo stoga, ┼íto Magovac spominje vi┼íe privatnih stanova, koje je ┼áufflay upotrebljavao kao svoje radne sobe. To, da se koristi tu─Ĺim stanovima za pisanje ─Źlanaka kojima je svrha bila promicanje hrvatske slobode, ┼áufflayu je nametnuto neprekidnim policijskim pra─çenjem. Ta kada bi tisu─çe svojih ─Źlanaka pisao samo u svome stanu u Gunduli─çevoj ulici, dakle kada bi stalno bio kod ku─çe, policija bi vrlo brzo zaklju─Źila da ┼áufflay vrlo mnogo radi pa bi znatno prije velja─Źe 1931. reagirala te obavila premeta─Źinu u njegovu stanu i ┼áufflaya uhitila, ili pak ubila. Svojim je kretanjem ┼áufflay namjerno stvarao predod┼żbu o hrvatskom nacionalistu koji o hrvatskoj slobodi razmjenjuje mi┼íljenja s nekoliko prvaka HSS-a posje─Źuju─çi ih, zatim bezbri┼żno ru─Źa u "Royalu" i nakon toga odlazi svako poslijepodne svojoj tobo┼żnjoj ljubavnici te boravi kod nje pet do ┼íest sati. Jer, nisu opasni oni koji samo pri─Źaju o slobodi, a ponajvi┼íe vremena provode s ljubavnicom, nego su opasni oni koji toliko rade za slobodu svoga naroda da ni za ┼íto drugo nemaju vremena. A ┼áufflay je bio najopasniji kada je pisao, jer je znao pisati. Ve─ç samo na temelju tri citirana policijska izvje┼í─ça o kretanju Milana ┼áufflaya mo┼żemo tvrditi da se ┼áufflay koristio barem jo┼í dvama stanovima za pisanje svojih ─Źlanaka, i to svakodnevno stanom prijateljice Betike Tuci─ç i povremeno stanom Marije Radi─ç.


To, da Betika Tuci─ç nikako ┼áufflayu nije bila samo prijateljica, nego i suradnica, mo┼żemo naslutiti i iz ┼áufflayevog ─Źlanka "Galantne ljubavi Chateaubrianda", u kojemu pise ┼áufflay o prijateljici Chateaubriandovoj, "dra┼żesnoj" Paulini de Beaumont. Chateaubriand i Pauline "unajmi┼íe dvorac na bre┼żuljku Savigny, odakle puca┼íe pogled na poljane, sada preude┼íene u parizki aerodrom. Tu nasta 'Genij kr┼í─çanstva'. Inteligentna i privr┼żena Paulina bija┼íe dragocjena suradnica piscu, sabiru─çi mu po starim knjigama obilje suhoparna gradiva, i ─Źude─çi se kasnije na pogled, kako o┼żivljuje pod Chateaubriandovim perom." Za┼íto bismo pripisivali navade Chateaubrianda da mu prijateljice budu i suradnice u pripremanju gra─Ĺe za pisanje, ┼áufflayu? Zato, ┼íto nas ┼áufflay u─Źi da je va┼żnije od onoga ┼íto negdje pi┼íe tko pi┼íe i tko objavljuje.

─îlan Hrvatske stranke prava, ┼áufflay je napisao cijelo mno┼ítvo nepotpisanih uvodnika za dnevni list koji je stranka izdavala, "Hrvatsko pravo". U uvodniku naslovljenom "Engleski konservativci" ┼áufflay ovako sa┼żima svrhu pisanja tih uvodnika: "Ti uvodnici 'Hrvatskog prava' pokazuju sile, koje su izvan dohvata hrvatskog naroda. Na stra┼íne sile, kojih nije mo─çi izmijeniti, a s kojima valja ra─Źunati, ne ─çemo li da nas zgaze."

┼áufflay nije bio samo srcem hrvatski nacionalist, nego i umom, dakle izu─Źavao je politiku svjetskih sila, odnosno velevlasti, kako je te glavne politi─Źke sile svijeta nazivao, upozoravaju─çi na sve silnice s kojima Hrvati moraju ra─Źunati u svojim nastojanjima da stvore svoju dr┼żavu. Prije svega silnice Zapada, jer njegovim prava┼íkim uvodnicima dominira usklik: "Uz Veliki Zapad!", kojemu Hrvati pripadaju i kulturno. A da bismo i politi─Źki uspjeli pridobiti Veliki Zapad, moramo se politi─Źki opismeniti, moramo razumjeti politi─Źka zbivanja na Velikom Zapadu. Dakle, moramo nau─Źiti zapa┼żati i okvire slika, a ne samo slike, moramo nau─Źiti ─Źitati izme─Ĺu redaka, moramo nau─Źiti va┼żnost pitanja, tko je ne┼íto rekao ili u─Źinio, i gdje je to re─Źeno ili u─Źinjeno. Pi┼íu─çi o dolasku konzervativaca na vlast u Velikoj Britaniji, ┼áufflay pi┼íe o konzervativcima kao onoj stranci koja ima ve─çi sluh za nacionalna gibanja u Europi od laburista, te u tom kontekstu komentira intervju Stjepana Radi─ça objavljen u engleskim novinama:
"Dao je Radi─ç jedan intervju za 'Morning Post' koji dne 25. o┼żujka ove godine je izazvao veliku senzaciju. Radi─ç je tada izjavio, da ne priznaje dr┼żave. 'Hrvatsko pravo' tada je konstatiralo, da nije va┼żno to, ┼íto je Radi─ç tako izjavio, ve─ç to, ┼íto takovu njegovu izjavu donosi ba┼í 'Morning Post'."
"Morning Post" je glasilo engleskih konzervativaca, pa davanje prostora takvoj izjavi Stjepana Radi─ça zna─Źi diskretnu podr┼íku engleskih konzervativaca takvom Radi─çevom politi─Źkom stavu.
Stoga nije va┼żno ┼íto je Chateaubriand imao prijateljice koje su ujedno bile suradnice na pripremanju zna─Źajnih Chateaubriandovih djela, nego je va┼żno to, da o tome pi┼íe ┼áufflay.


Dr. Milan ┼áufflay heroj je borbe za hrvatsku samostalnost jer mu u toj borbi ni malo nije bio va┼żan osobni probitak, ni ┼żivot, nego je cijelo svoje srce i sve svoje umne snage dao za Hrvatsku, ne pitaju─çi se nikada ┼íto ─çe dobiti od Hrvatske, a dobio je tako malo! ┼áufflay je mogao kao znanstvenik, povjesni─Źar svjetskoga glasa oti─çi iz Hrvatske i ostati u svijetu, kao ┼íto su to u─Źinili mnogi veliki Hrvati prije njega, i ┼áufflay je razumio takve odluke, kako je to vidijivo iz ─Źlanka "Hrvatski boljar u Tibetu" o isusova─Źkom misionaru Nikoli Rattkayu:
"Na┼íi su ljudi od vajkada vrlo mnogo u svijetu. I koliko je na┼í seljak konzervativan i te┼íko se daje od rodene grude otkinuti, tako su se bur┼żuji i plemi─çi mnogo potucali po svijetu. To nije ni tako te┼íko protuma─Źiti. Bili su to talenti od reda, koji nisu imali gdje da rade i za koga i to kroz stolje─ça, pa su zato po┼íli za tragovima velikih narodnih kultura i zadataka.(...) Osim toga dali su Hrvati i Mad┼żarima vrlo lijepe glave, koje va┼że i u svjetskoj povjesnici. Sibinjanin Janko bio je zacijelo Hrvat. Pokojni je Bojni─Źi─ç dokazao, da je Ivan Zapolja protukralj Ferdinandu bio Hrvat i da nije bila tek kaprica hrvatskih stale┼ża pod vodstvom zagreba─Źkog biskupa ┼áimuna Erd├Âda, kad su htjeli opet kralja narodne krvi. Janos Vitez najbolji doglavnik Matije Korvina bio je Hrvat iz Sredne. Martinuzzi-Utji┼íini─ç gubernator regni hungarici bio je Hrvat."


Dr. Milan ┼áufflay vidio je u katoli─Źkoj vjeri bitnu snagu hrvatskoga naroda, koja je taj narod odr┼żala na ┼żivotu tijekom krvave hrvatske povijesti, tako da ┼áufflayevo pisanje o isusova─Źkom misionaru Nikoli Rattkayu nimalo nije slu─Źajno. ┼áufflay je u mnogo svojih tekstova navodio takvo svoje gledi┼íte o ulozi katoli─Źkog kr┼í─çanstva u Hrvata, a za primjer navodimo dio ─Źlanka "Biskupska okru┼żnica', u kojemu na po─Źetku ┼áufflay odre─Ĺuje ┼íto je za njega kr┼í─çanstvo:
'"Hrvatsko pravo' znade, da je bijela rasa svjetskim ratom stupila u ─Źetvrtu svoju historijsku fazu. Da se nalazimo na pragu ─Źetvrtoga doba, koje stvara nove nazore na svijet, na pojam nacije, a vra─ça se k jezgri kr┼í─çanstva, k ljubavi prema bli┼żnjemu. Ovo novo doba, kojemu je jedan od najsilnijih eksponenata Radi─ç i njegova HRSS, unosi novu, ─Źovje─Źansku i mirotvornu ideologiju, novu politiku.(...) Ne mo┼że se narod identificirati s kojom crkvom ili religijom, ba┼í kao ┼íto se cjelina ne mo┼że poistovjetiti sa svojim ulomkom. Ali iz toga ne slijedi, da vjera nije bitni atribut narodne du┼íe. U hrvatskom slu─Źaju to jest i ostaje katoli─Źka vjera. Ona ne daje hrvatskom narodu karakter (u dana┼ínjem zna─Źenju ove rije─Źi), dakle skupinu oznaka ve─ç tek jednu bitnu oznaku. Jednu od najbitnijih oznaka, jer si┼że u najve─çe dubine narodne du┼íe. I tu ne hasni protest ludih i prolaznih mozgova.

U religiji sadr┼żana je svemirska tajna, u ljubavi prema bli┼żnjemu tajna daleke budu─çnosti. Ali u starim vjerama le┼żi i silna snaga pro┼ílosti, daleko ve─ça nego u nacionalnoj ideji.
I tu ┼żivu silu pro┼ílosti, hrvatske pro┼ílosti u svezi s katoli─Źkom vjerom hrvatstva sra┼ítenog s tom 'vjerom za sve', tu ┼żivu silu plasti─Źkim rije─Źima fiksirala je okru┼żnica hrvatskih biskupa. U njoj sadr┼żan je mo─çan dio narodnog pam─çenja, narodne historije.(...) Jer tko danas [podcrtao Sufflay, napomena Z. V.] ho─çe, da mu njegov narod bude svje┼ż, sna┼żan, taj ne smije da razara narodno pam─çenje, jer time uni┼ítava narodno jastvo. Time, samo time mo┼że ga u─Źiniti plijenom sila iz tih ratobornih, dakle poganskih susjeda.

Nema te ideje budu─çnosti, koja bi mogla u narodnim slojevima imati snagu pro┼ílosti. Kontinuitet temeljnih potrebnih sila mora se odr┼żati, jer ina─Źe dolazi kaos, a ne spas."

U odbacivanju vjere uzroci su kaosa u koji ─Źovjek i narod mogu zapasti, ali ne mogu u kaosu i ┼żivjeti, jer u kaosu, u neredu je smrt.


Jedan od rijetkih ┼áufflayevih biografa, Josip Horvat, stavio je svoj prikaz ┼áufflayevog ┼żivota u knjigu "Hrvatski panoptikum",u kojoj je, osim ┼áufflayevog, Horvat prikazao ┼żivotne putove Huga Mihalovicha, Vinka Kri┼íkovi─ça, Vladimira Luna─Źeka i Milivoja De┼żmana. U "Uvodnoj napomeni" svoje knjige Horvat ovako opisuje likove pet hrvatskih intelektualaca, koji su predmet njegovih izu─Źavanja:
"Ljudi o┼żivljeni na ovim stranicama nisu velikani ni heroji, a ni slavljenici. Nisu bili velikani koji idejom i djelom oblikuju svoju i naredne generacije. Nisu bili heroji koji li─Źnom ┼żrtvom za vi┼íe dobro zajednice postavljaju moralni uzor pokoljenjima. Jo┼í manje su bili celebriteti koji nekom virtuozno┼í─çu trenutno fasciniraju svijet, a sutra ve─ç budu zaboravljeni. Oni su samo nastupali u javnom ┼żivotu Hrvatske, u manjim ili ve─çim ulogama, pa onda nestali".

U porobljenoj, neslobodnoj Hrvatskoj vrlo se lako nestajalo! I, pitanja: koja je to bila "generacija" Milana ┼áufflaya? Tko je to, osim ┼áufflaya, doktorirao povijesne znanosti s navr┼íene dvadeset dvije godine, tkoje kao 23-godi┼ínjak istra┼żivao po be─Źkim arhivima hrvatsku srednjovjekovnu povijest, koji je to poliglot sa znanjem desetak jezika, iz ┼áufflayeve "generacije", radije izabrao ┼żivot pod policijskom paskom u Hrvatskoj nego slobodni ┼żivot na Zapadu? Koji je to znanstvenik iz Sufflayeve "generacije" sve svoje znanstveno prou─Źavanje i poznavanje hrvatske povijesti, svjetske povijesti i povijesti Balkana - na kojemu su Hrvati kulturni grani─Źari Europe, ali koje Zapad ne ┼żeli priznati i svojim politi─Źkim grani─Źarima, ─Źuvarima europske slobode, mada su Hrvati tijekom cijele svoje povijesti bili i politi─Źki grani─Źari Europe brane─çi u mnogim ratovima Europu od najezda s Istoka - upotrijebio prvenstveno za iznala┼żenje politi─Źkih klju─Źeva kojima bi se Hrvatska oslobodila od pogubnog politi─Źkog zagrljaja Balkana, u koji je gura Veliki Zapad zbog svojih kratkovidnih politi─Źkih ra─Źunica, koje dugoro─Źno ne guraju samo Hrvatsku, nego i cijeli Zapad u propast? I, koji je to hrvatski znanstvenik iz ┼áufflayeve "generacije" ┼żrtvovao svoju znanstvenu karijeru u korist promi┼íljanja hrvatskoga puta prema slobodi, koji je hrvatski znanstvenik ┼żrtvovao svoj ┼żivot jer je svojim djelom htio pokazati Hrvatima put prema slobodi, a Zapadu dokazati da grije┼íi u svojoj politici prema Hrvatima?

Heroji nemaju svoje generacije, "njihove" ih generacije ignoriraju, jer ne ┼żele gledati one koji svojim ┼żivotima pokazuju kako svrha ┼żivota nije ┼íto udobniji ┼żivot, nego z┼żvot koji je ┼żrtva za drugoga, za bli┼żnjega, za domovinu. Tijekom XX. stolje─ça naslu┼íali smo se pripovijedanja o ovim i onim generacijama, knji┼żevnim, umjetni─Źkim, generaciji '68., ali i o novim generacijama strojeva, automobila, perilica i ra─Źunala, i, kao ┼íto trgovci Novoga doba ┼żele da potro┼ía─Źi Novoga doba ┼íto prije odbace "staru" generaciju strojeva, automobila, perilica i ra─Źunala, tako nove i nove generacije knji┼żevnika, umjetnika, novinara, "mislilaca" raznih vrsta traju sve kra─çe i sve br┼że bivaju zamijenjene novim generacijama, koje ─çe trajati jo┼í kra─çe od prethodne. Ljudi XX. stolje─ça postali su generacije, postali su proizvodi, i kao ┼íto heroji ne proizvode generacije, tako ni generacije ne proizvode heroje. Jer, heroj je Bo┼żji izabranik, kojega ljudi raznih uzrasta prepoznaju kao Bo┼żjeg izabranika tek onda kada svoja lica po─Źinju okretati prema Bo┼żjem licu, a mno┼ítva ljudi XX. stolje─ça okre─çu svoja lica od Bo┼żjeg lica. Stoga su ljudi u XX. stolje─çu postali strojevi, dakle postali su prosje─Źni, postali su serijski brojevi, postali su zamjenjivi, postali su dosadni. "Nitko nije nezamjenjiv!" - taj se usklik ori XX. stolje─çem, primjenjuju─çi tako na ljude prvi pou─Źak tehni─Źke civilizacije, da ni jedan dio stroja nije nezamjenjiv, i kako ─çe onda neki ─Źovjek koji je tako poseban, tako natprosje─Źan, tako nezamjenjiv kao ┼íto je dr. Milan ┼áufflay, biti priznat kao heroj? Jer, Novo doba ne ┼żeli heroje, ono naime uziva u kratkotrajnom mekanom svilenom sivilu. Kada Hrvati po─Źnu svoja lica okretati prema Bogu, tek onda de prepoznati svoje heroje, tek onda ─çe prepoznati svoga Milana ┼áufflaya, pa bilo to sedamdeset ili ┼íto sedamdeset godina od ┼áufflayeve smrti.

Uzor svim herojima je Isus, koji je pozvao mnoge da slijede njegov primjer samozatajnog ┼żrtvovanja za ljude, a malo se njih odazvalo, jer ni Isus nije imao svoju generaciju sljedbenika, svoje mno┼ítvo sljedbenika, nego, suprotno tome, mno┼ítvo Ga je razapelo, a tek stotinjak godina poslije Njegove smrti na Kri┼żu po─Źeo se znatnije ┼íriti broj vjernih Njemu. Isus je dao obrazac za sva herojska djela i za sve heroje - obrazac ignoriranosti i odba─Źenosti i tek znatno kasnijeg prepoznavanja i po┼ítovanja.
"Generacije" koje su slavile svoje suvremenike kao heroje ─Źinile su to, na┼żalost, stoga da bi slavile sebe, dakle da bi imale materijalne koristi od tih "svojih" heroja, a ne stoga da bi na po┼ítovanju herojske ┼żrtve gradili op─çe dobro za ljude, za domovinu, za svijet.

Zato ─çe i Novo doba proglasiti dr. Milana ┼áufflaya jednim od tvoraca usta┼íke ideologije, ili pak spiritistom, ili fa┼íistom, ili mad┼żaronom, jer ┼áufflaya treba omraziti, jer heroje treba omraziti, jer neome─Ĺenost treba omraziti, jer slobodu narodnu treba omraziti, jer Hrvatsku treba omraziti - Novo doba, kao golemi planetarni stroj, sve ┼żeli instrumentalizirati, nitko i ni┼íta u Novom dobu ne smije ostati slobodno, odvojeno od strojne svrhovitosti.

Dr. Milan ┼áufflay nije ni desni─Źar ni ljevi─Źar, nego je srcem i umom Hrvat. U vlasti britanskih laburista vidio je priliku da se Zapad po─Źne udaljavati od civilizacije strojeva i da se vrati farmeru; u vlasti britanskih konzervativaca i njihovoj politici usmjerenoj protiv bolj┼íevi─Źke Rusije vidio je prigoda za Hrvate da stvore samostalnu dr┼żavu. Jer, ┼áufflayu je Hrvatska, slobodna i samostalna, i ljevica i desnica, ┼áufflayu je Hrvatska jedina ideologija. ┼áufflay je bio realist, a ne idealist - nije pisao o svijetu kakav bi on trebao biti, nego kakav jest.

O ┼áufflayu se pi┼íe kao o albanologu; bio je albanolog u onoj mjeri, koliko je to bilo potrebno da bude vrstan balkanolog, a bio je balkanolog samo stoga, ┼íto je uo─Źio da su Hrvati stra┼ża Zapada na Balkanu, koje, me─Ĺutim, Zapad ne ┼żeli prihvatiti za svoje stra┼żare zbog toga, ┼íto se na Balkanu sukobljavaju Zapad i Istok, i taj sukob ─Źini polo┼żaj Hrvatske vrlo te┼íkim. U jednom od uvodnika "Hrvatskoga prava" ┼áufflay razmatra razli─Źitost polo┼żaja Hrvatske u sklopu Austrougarske Monarhije od polo┼żaja u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca:

"Do velikog svjetskog rata, pa─Źe do raspada dunavske monarhije, politi─Źka borba hrvatskoga naroda bila je razmjerno vrlo jednostavna.
Hrvatski narod imao je oklop svoje autonomije. Nalazio se u europskoj dr┼żavi, u monarhiji s velikim i drevnim me─Ĺunarodnim autoritetom. Kroz trostruki ovaj oklop nisu do njega sezale velike me─Ĺunarodne brige i svjetski problemi. U okviru svoje autonomije vodio je idili─Źku strana─Źku borbu. U oklopu svoje autonomije vodio je s Pe┼ítom borbu za svoje oja─Źanje, nipo┼íto smrtnu borbu za svoj opstanak.
Danas je to posve druga─Źije. Hrvatski narod stoji u borbi ne samo bez svakog oklopa, ve─ç gol golcat. On nema autonomije. On je u balkanskoj maglici, iz koje se tek imade stvoriti dr┼żavni sistem. A Balkan od vajkada je europska vjetrometina. Danas ja─çe nego igda. Tu se kri┼żaju interesi europskih velesila.(...) Danas pa─çe osje─ça se ovdje i refleks zemljotresnog sukoba Istoka i Zapada, Europe i Azije, bijele i ┼żute civilizacije."'

Stoga ćemo u drugom poglavlju razmotriti Šufflayevo odgonetanje zagonetke Balkana, jer politika Zapada prema Hrvatskoj bitno je uvjetovana politikom Zapada prema Balkanu.

Nastavlja se!

Vezani ─Źlanci:

KAKO SU VELESRBI UBIJALI

DR. MILAN PL. ŠUFFLAY

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU