Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

SMILJANA RENDI─ć: IZLAZAK IZ GENITIVA ILI DRUGI HRVATSKI PREPOROD (3 - KRAJ)     (20.09.2012.)

Radikalna kolonizacija hrvatskog jezika - od nove Jugoslavije


Sustavna opasnost radikalne kolonizacije hrvatskoga jezika po─Źela je, paradoksalno, tek u novoj Jugoslaviji nastaloj iz partizanskog rata za narodno oslobo─Ĺenje.

U doba toga rata na hrvatskom je prostoru stajao i poku┼íaj usta┼íke dr┼żave: poku┼íaj strahovit, krvav, i potpuno pogre┼ían (tako da se na nj mogu o─Źajno primijeniti rije─Źi nekoga davnog francuskog ministra: "To je vi┼íe nego zlo─Źin, to je pogre┼íka"). S tim poku┼íajem, i osobito s njegovim zlo─Źinima, ve─çina se hrvatske nacije nije solidarizirala. Ali uzalud: poslije rata, sve pod geslom bratstva i jedinstva, sve i uz ─Źinjenicu da je znatan broj Hrvata bio u partizanima, hrvatsko ime bilo je prakti─Źki proskribirano, odium usta┼ítva ba─Źen je na cijelu Hrvatsku.

Formalno je ustanovljena hrvatska Republika, i postojala je u njoj hrvatska zemaljska vlada i hrvatski sabor, ali Hrvatska je u svemu tome bila svedena na nekakav administrativno-teritorijalni pojam, pa se smjelo re─çi samo: Republika Hrvatska, Sabor Hrvatske, Izvr┼íno vije─çe Sabora Hrvatske, i to uvijek skrupulozno, ─Źak i u obi─Źnom govoru, stavljaju─çi pred tu tako dekliniranu Hrvatsku NR odnosno, poslije, SR. Danas se te hrvatske partizanske i prve poratne godine nastoji revalorizirati, o─Źito u najboljoj namjeri; ali pitanje je koliko je to zapravo korisno upravo za hrvatsku naciju koju se i takvim revaloriziranjem ┼żeli konsolidirati. Jer, opet jednom, ima li smisla mitizirati povijest, mo┼że li naknadno mitiziranje povijesti biti zbiljski korisno? Nije li istina uvijek bolja od najplemenitijega mita, pa ma kako bila gorka i crna? Nije li hrabrost za priznanje gorkih istina ipak najbolji na─Źin da ih se prebrodi kroz kvalitativnu izmjenu?

Jer kako je to zapravo bilo s Republikom Hrvatskom i saborom Hrvatske i vladom Hrvatske, pa i s Komunisti─Źkom Partijom Hrvatske - kako je to zapravo bilo u ono doba (koje je osu─Ĺeno na Brijunima 1966.) kad nam je mnogo toga bilo nametano pritiscima: to mi svi nosimo u kostima, i komunisti i nekomunisti u Hrvatskoj. Nosimo to da ime ro─Ĺene zemlje nismo smjeli izgovoriti bez administrativno-teritorijalne apreture, to da su gotovo sva hrvatska stru─Źna dru┼ítva postala "dru┼ítva Hrvatske" protiv hrvatskih jezi─Źnih zakona (nekim ─Źudom uspjeli su se od terora toga genitiva spasiti samo Hrvatsko filozofsko, Hrvatsko filolo┼íko, Hrvatsko prirodoslovno dru┼ítvo i mo┼żda jo┼í koje), to da je bila postala strahovita hrabrost nadjenuti djetetu ime Domagoj ili Kre┼íimir, to da je Srbin iz Srbije glatko mogao postati profesorom nastavnog jezika u Hrvatskoj i kolonizirati hrvatsku djecu srpskim jezikom, to da je pjevanje hrvatske himne bilo prakti─Źki zabranjeno kao da je veleizdaja socijalizma, to da se jedan slovenski list glatko smio zvati "slovenski Jadran" ali se rije─Źi "hrvatski Jadran" nisu smjele ni izgovoriti, to da se moglo dogoditi da sudac u Hrvatskoj, vide─çi gdje stranka u zapisniku svoga preslu┼íavanja bri┼íe rije─Ź "ve┼í", koju nije izgovorila, i stavlja "rublje", kako je izgovorila, zaprijeti toj stranci optu┼żbom za uvredu suda, to da je nakladnik u Hrvatskoj davao njema─Źke knjige prevoditi profesoru Srbinu iz ┼áumadije, pa taj profesor u svome osobnom po┼ítenju davao svoje prijevode kroatizirati >crncu< Hrvatu, pa nakladnik tako kroatizirane tekstove sam natrag srbizirao, jer da su "previ┼íe hrvatski" ...


Hrvatska i njezine institucije - u genitivu


Vlada Hrvatske u genitivu, sabor Hrvatske u genitivu ... kao da se ni┼íta nije moglo protiv proskripcije hrvatskoga imena, ni┼íta protiv kolonizacije hrvatskoga jezika, ni┼íta protiv sustavne vanifikacije hrvatskoga nacionalnog bi─ça, ni┼íta protiv prekida hrvatskoga kulturnog kontinuiteta, ni┼íta protiv konstantne agresije na hrvatsku inteligenciju. Da bi se ne┼íto moglo po─Źeti protiv svega toga, trebalo je najprije izi─çi iz genitiva, u─Źiniti od genitiva pridjev, ste─çi moralnu hrabrost da se kona─Źno postane hrvatska vlada i hrvatski sabor. Netom se ta hrabrost po─Źela stjecati, Hrvatska je izi┼íla iz sjene.

Jo┼í jednom, isto kao u doba prvoga hrvatskog preporoda, borba za materinsku rije─Ź za─Źela je ─Źudo, drugo ─Źudo sli─Źno onomu o kojemu je govorio engleski povjesni─Źar Jackson prou─Źavaju─çi ilirski pokret. Jer i ovaj put po─Źelo je krikom: "Vre i svoj jezik zabit Horvati hote ter drugi narod postati". I ovaj put reagirao je najprije hrvatski jezi─Źni osje─çaj kao kvintesencija svijesti o nacionalnom identitetu. Pi┼íe Grgo Gamulin: "Deklaracija o jeziku bila je tako jedan ─Źin svijesti koja se u jednom trenutku sabrala na jednom mjestu".

Tako je po─Źelo, tako je bljesnulo, jer se naprosto, doslovno, vi┼íe nije moglo izdr┼żati. Torturu rastapanja hrvatskoga identiteta, torturu Novosadskog dogovora u kojemu je prisutnost hrvatskih jezikoslovaca bila samo ─Źin o─Źajne odgovornosti pred vlastitom nacijom, strahovito gorki poku┼íaj da se barem sprije─Źi posvema┼ínje i be┼í─çutno odlu─Źivanje o nama bez nas, torturu apsurdnoga Novosadskog pravopisa koji je nevjerojatnim akrobacijama na silu od dva jezi─Źna osje─çaja i dva knji┼żevna jezika pravio jedan, torturu koja nam je i samo ime materinskog jezika, jezika hrvatskoga, jezika koji za Hrvata nikakvo drugo ime ne mo┼że imati, mu─Źila nenaravnom imenskom simbiozom kakve nema nigdje na svijetu, pa ni u imenima jezika mnogo sli─Źnijih nego ┼íto su hrvatski knji┼żevni i srpski knji┼żevni jezik.


Deklaracija i drugi hrvatski preporod

I nije se vi┼íe moglo izdr┼żati torturu tanjugov┼ítine, onaj o─Źajno primitivni jezi─Źni hibrid koji nam je surovo i invadentno trovao novine i mno┼ítvo hrvatskih nenaobra┼żenih i polunaobra┼żenih ljudi koji samo novine ─Źitaju: onaj srpsko-ruski hibrid koji kao da je zauvijek, neiskorjenjivo, neprobojno, odredio jezi─Źni profil Telegrafske agencije Nova Jugoslavija, jo┼í od njezinih prvih herojskih dana, kad ju je stvarao upravo suprug one avnojske tipka─Źice koja je bila u tjeskobi kako ─çe pisati zaklju─Źke sa zasjedanja AVNOJ-a na nepoznatom joj "ju┼żnom narje─Źju".

I nije se vi┼íe moglo izdr┼żati o─Źajnu poni┼żenost i zanemarenost hrvatskoga jezika u hrvatskim ┼íkolama, i to da se u hrvatskim ┼íkolama povijest hrvatske knji┼żevnosti predavala tako da se od nje bezo─Źno otkidalo i u veoma metodi─Źkoj regionalnoj magli ostavljalo gotovo sve stare pisce hrvatske osim kajkavaca. I jo┼í mnogo toga nije se vi┼íe moglo izdr┼żati pod barjacima bratstva, i ba┼í poradi njih, poradi njihove ─Źasti i vjerodostojnosti. I ta hrvatska moralna nemogu─çnost da se dalje izdr┼żi torturu verbicida i falsifikata zgusnula se u "─Źin svijesti", u Deklaraciju o jeziku. Cijela hrvatska svjesna inteligencija stala je uz nju, svi svjetionici hrvatske kulture u onoj olovnoj no─çi nju su potpisali ─Źvrstim sjajem svoga imena. Tako je po─Źeo drugi hrvatski preporod - i smrtni strah od njega.

Strah je reagirao jedinim sredstvom ┼íto ga je imao: vla┼í─çu. A oslonio se na tako─Ĺer jedini oslon ┼íto ga je imao: idiosinkraziju prema hrvatskom imenu, i to na njezino najotrovnije i najkobnije mjesto: mjesto u du┼íama Hrvata asimilanata, Hrvata koji nije─Źu sebe, Hrvata koji odbacuju svoj hrvatski identitet, Hrvata duhovno i moralno koloniziranih, iznutra dezintegriranih. (Me─Ĺu svim narodima na svijetu, samo ┼Żidovi i Hrvati imaju takav tip svojevoljnog isklju─Źenika iz vlastitog moralnog i kulturnog nacionalnog sklopa, tip asimilanta koji nema snage prihvatiti svoj identitet i zato se rastapa u drugoj naciji ili u mistifikaciji "nadnacionalnoga" mita.)

Razmah manipulirane kampanje poslije hrvatske Deklaracije o jeziku plasti─Źno je pokazao snagu straha, opseg i dubinu kolonizacije na hrvatskomu etni─Źkom prostoru. Pokazao je i to kako ─çe ┼íekspirski te┼żak biti izlazak iz genitiva za strukture vlasti u Hrvatskoj. Ali pokazao je i to da se hrvatska svijest vi┼íe ne da manipulirati, ni te┼żnja za autenti─Źnim ostvarenjem naravne dimenzije hrvatskog identiteta ugu┼íiti. Hrvatski intelektualci i hrvatske kulturne ustanove, potpisnici Deklaracije o jeziku, bili su pod pritiskom, ali svoj potpis nisu povukli. Ne odnosi se domovina na potplatima obu─çe, govorio je Danton.

Isto tako, ne bri┼íe se domovina kad je ona sva u jednom potpisu. U strukturama vlasti u Hrvatskoj to se tada po─Źelo shva─çati. Hajka na hrvatsku humanisti─Źku inteligenciju, na cijelu hrvatsku humanisti─Źku kulturu, hajka koja je poslije Deklaracije, udaraju─çi na njezine potpisnike, udarala na sam hrvatski identitet u njegovu najvi┼íem i moralno najkvalificiranijem izrazu, stavila je ljude iz struktura vlasti u Hrvatskoj pred izbor: ili ostati u genitivu, u stvarnom nepostojanju hrvatske dr┼żavnosti, u goloj kategoriji vlasti oklopno uvjetovane centralizmom i unitarizmom, u apatiji i antipatiji hrvatskoga naroda; ili izi─çi iz genitiva, zahtijevati stvarnu hrvatsku dr┼żavnost kroz radikalnu reformu cijele federacije, preobraziti vlast rado┼í─çu zauzetosti za hrvatsku nacionalnu i dr┼żavnu afirmaciju, u politizaciji naroda koja ne─çe biti samo referatska fraza na sjednicama dosadnim kao nadgrobne plo─Źe, u simpatiji naroda koja se ne─çe o─Źitovati tek po direktivi. I ljudi iz struktura vlasti u Hrvatskoj izabrali su. I samo tri godine poslije Deklaracije o jeziku njihovom lucidnom i rigoroznom odlu─Źno┼í─çu mirno je i zakonito uklonjen ledeni integralist koji je prvi bio poveo hajku na Deklaraciju, i koji je uop─çe od bratstva i jedinstva i socijalizma pravio bi─Ź nad bolnom glavom Hrvatske.


Asimilanti jugointegralisti─Źkog mita


Jedini otpor tome izboru hrvatske dr┼żavne i politi─Źke uprave dolazi u Hrvatskoj od ljudi bez lica i ljudi bez sluha. Ljudi bez lica jesu Hrvati koji Hrvati ne─çe da budu, ljudi bez svijesti o nacionalnom identitetu, ljudi bez imena, asimilanti jugointegralisti─Źkog mita. Ima ih u Savezu komunista, manje iz radikalnoga internacionalisti─Źkog uvjerenja u paleomarksisti─Źkoj akcepciji, vi┼íe iz karijerizrna (jer ve─çinom su stupili u Partiju u doba kad je to bio naju─Źinkovitiji na─Źin za osobni uspjeh u jednom sustavu gdje su premo─ç privatnoga bogatstva i ugled obiteljskog imena bili zbrisani revolucijom, a nadomje┼íteni ne prerno─çu zbiljskih osobnih sposobnosti nego pokornim otu─Ĺenjem savjesti; fenomen takvih partijskih karijerista veoma je nalik fenomenu europskih ┼Żidova koji su poslije francuske revolucije i napoleonskih ratova bili po─Źeli primati kr┼ítenje naprosto kao "ulaznicu u dru┼ítvo", kako je rekao upravo jedan od njih, Heinrich Heine).

Prvi, paleomarksisti─Źki tip ─Źlana Saveza komunista ve─ç je davno moralno sklerotiziran, uko─Źen u arhai─Źnoj mentalnoj formi koja je od komunizma pravila religiju, od radni─Źke klase vjerni─Źku masu, od Partije institucionalnu Crkvu, od partijske uprave prelaturu, od ideolo┼íke komisije Svetu Inkviziciju, od oponenta u Partiji heretika, a od Sovjetskog Saveza eshaton. U takvoj mentalnoj formi nije nikad bilo mjesta za nacionalne vrednote, to je tako ostalo i to je beznadno. No takvih pateti─Źnih paleokomunista malo je danas, oni su sad samo stvar biolo┼íkog Absterbunga.

Mnogo ve─çi balast Savezu komunista u Hrvatskoj tvori drugi od spomenutih tipova ─Źlanstva, komunisti od karijere, "zihera┼íi", ljudi otu─Ĺene savjesti. Pristupiv┼íi u Partiju kao u puku kategoriju vlasti, i to pristupiv┼íi joj u doba kad je sama Partija pravila od Hrvatske puki administrativni kvalitet, tim ljudima kao da sad struji du┼íom dvostruka sablazan: sablazan nad ─Źinjenicom da je hrvatska politi─Źka uprava odustala od krivotvorine ┼żivota u oklopu vlasti otu─Ĺene od naroda, i sablazan nad ─Źinjenicom da je hrvatska politi─Źka uprava shvatila apsolutnu uzaludnost utapanja Hrvatske u mitove. U promatranju sada┼ínjih reagiranja ili odsutnosti reagiranja takvih "zihera┼ía", stje─Źe se dojam da je tim ljudima zapravo veoma krivo ┼íto hrvatsko ime vi┼íe nije proskribirano, ┼íto se hrvatska politi─Źka i dr┼żavna uprava solidarizirala s njegovom ─Źa┼í─çu.


Taj dojam postaje jo┼í jasniji i stra┼íniji kad se pomisli tko su zapravo ti "zihera┼íi": ljudi starih jugointegralisti─Źkih korijena, ljudi koji su u mitu integralnog jugoslavenstva uvijek i precizno mrzili hrvatstvo, ljudi kobne hrvatske samomr┼żnje, tako slijepe i tako duboke da jedan od njih (mladi─ç, student, jedan od onih "tatinih sinova" koji su sve dosad mislili da je vlast nad Hrvatskom ne─Źija nasljedna pr─çija) mo┼że re─çi, doslovce, od rije─Źi do rije─Źi: "Gadi mi se kad ─Źujem pjevati hrvatsku himnu!"

Takvi ljudi zapravo samo ┼żele i o─Źekuju da se "sve ovo" sru┼íi. Tako oni ka┼żu, "sve ovo". Tako zovu drugi hrvatski preporod, odbojno, prezirno, mrsko, glupo: "sve ovo". I zabadaju u "sve ovo" gdje mogu i kako mogu, pa inasitno, pribada─Źama, kao ostentativnom porabom srpskih rije─Źi namjesto hrvatskih, ostentativnim pre┼íu─çivanjem hrvatskog imena, tvrdokornim nametanjem "slu┼żbenoga" dvo─Źlanog imena hrvatskom jeziku, izrazima zabrinutosti za Federaciju, a iznad svega: ┼íutnjom o Desetoj Sjednici hrvatskog Centralnog Komiteta (usput pripomenimo: hrvatski se i to mo┼że re─çi Sredi┼ínji Odbor). I sve to, i sasvim prozirno, sa starim nostalgi─Źnim pogledom.


Hrvatski Srbi


Takav stav zajedni─Źki je Hrvatima asimilantima i u Partiji i izvan nje, bitne razlike me─Ĺu njima u tome nema, kolonizirani su jednako i jedni i drugi. Posebno pak zabrinjuje to da se crte toga istoga stava vide i me─Ĺu nekim Srbima u Hrvatskoj, hrvatskim Srbima, Srbima koji druge domovine osim Hrvatske nemaju, koji ovdje, dobjegli pred turskim zulumom, ┼żive stolje─çima. Tu treba biti jasan, radikalno i bez ostatka: Hrvatska je dr┼żava i hrvatskih Srba, hrvatski Srbi ne mogu u Hrvatskoj biti ni─Źija peta kolona. Razdor izme─Ĺu Hrvata i Srba u Hrvatskoj je uvijek trovao klimu upravo onda kad su se pojedini predstavnici hrvatskih Srba priklanjali shva─çanju da su nekakva dijaspora i peta kolona.

Upravo tu klimu razgarao je po zlu spominjani kobni ban hrvatski Khuen-Hedervary. Taj isti otrov sijao je i Svetozar Pribi─çevi─ç, i rezultat toga kona─Źno je bio vlak za Beograd 1918. i gubitak hrvatske dr┼żavnosti prvi put u trinaest stolje─ça - i sve ono ┼íto nam je slijedilo, uklju─Źiv i zlo─Źin i pogre┼íku usta┼íke dr┼żave, uklju─Źiv i njezinu hipoteku ba─Źenu na Hrvatsku sve do danas rukom koja nije hrvatska ruka, uklju─Źiv i pojedine stavke iz te hipoteke, na primjer to da su za bogovanja Udbe u Udbi bogovali ve─çinom Srbi, ili to da je partijski aparat u Hrvatskoj na terenu bio sastavljen ve─çinom od Srba, ili to da je broj Srba na upravnim polo┼żajima u Hrvatskoj uop─çe nesrazmjerno velik spram broja Srba u Hrvatskoj. Sada, kad odgovorni hrvatski politi─Źki i dr┼żavni prvaci, uz moralnu potporu svih svjesnih Hrvata, nastoje napokon skinuti tu hipoteku i ispraviti te nesrazmjere, ─Źuju se podmukle krilatice o "nacionalizmu i ┼íovinizmu". To je opasno, to stvara tjeskobu i zatvara srce. U takvoj klimi mo┼że se razvijati sve, ali ne bratstvo. "Mir je djelo pravde", stoji pisano u hebrejskoj Bibliji.


Staro hrvatsko dr┼żavno pravo poznavalo je, kao i pravo drugih starih nacija na┼íe civilizacije, pojam politi─Źkog nacionaliteta. Evo kako Bogoslav ┼áulek, veliki hrvatski pravnik i jezikoslovac, jedan od ilirskih preporoditelja, tuma─Źi taj pojam u tkivu ustava Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, s posebnim obzirom upravo na hrvatske Srbe, u svojoj knjizi Hrvatski ustav ili konstitucija godine 1882., u poglavlju "Pu─Źanstvo ili narod", na strani 38. i 39. (naklada Dioni─Źke tiskare, Zagreb 1883):

"Nego osim tako zvane etnografske narodnosti ima jo┼ít i politi─Źka narodnost, kod koje se negleda na poreklo, nego na zemlju, dr┼żavu, kako se zove. Evo jednoga primjera. Tko se je rodio u Zagrebu, on je Zagreb─Źanin, bio on ve─ç poreklom Hrvat ili Niemac, kr┼í─çanin ili izraelac. Svaki belgijski dr┼żavljanin je Belgijanac, bio poreklom Francez ili Vlam. Isto tako je svaki srbski dr┼żavljanin u politi─Źkom pogledu Srbin, makar bio porekla bugarskoga ili rumunjskoga (zato se i dr┼że srbski dr┼żavljani za prave Srbe, a Srbi preko Save su jim samo ┼ávabe). Prema tomu su dakle i svi oni, koji su se rodili u Hrvatskoj, u politi─Źkom pogledu Hrvati." - "Prema tomu izjavio se je i barun ┼Żivkovi─ç u hrvatskom saboru: 'Moja je politika trojedne kraljevine, ili, ako se ho─çe, Hrvatske. Razboriti Srbi netra┼że nikakove politi─Źke individualnosti i nemogu ni┼íta drugo zahtievati, nego da jim se priznaje njihovo ime i da jim se dade autonomija u nastavnih i vjerskih stvarih." (Barun Jovan ┼Żivkovi─ç bija┼íe podban hrvatski.)

Taj stari komentar stare hrvatske konstitucije ┼żiv je i danas. I, za sve nas koji u Hrvatskoj ┼żivimo prihva─çaju─çi Hrvatsku kao svoju bitnu i neotu─Ĺivu egzistencijainu odrednicu, u ovom sjaju i naporu drugoga hrvatskog preporoda, ┼żivi su dubokom, neotu─Ĺivom rado┼í─çu i stihovi Friedricha Schillera ┼íto ih je ┼áulek dodao tome svom komentaru:

An's Vaterland, an's teure schliess dich an,
Das halte fest mit deinem ganzen Herzen,
Das sei dein Stolz, dess' Adels ruehme dich!
Hier sind die starken Wurzeln deiner Kraft.

"Ovdje su jaki korijeni tvoje snage." Ovdje. U domovini koja nije administrativni genitiv.

Smiljana Rendi─ç

SMILJANA RENDI─ć: IZLAZAK IZ GENITIVA ILI DRUGI HRVATSKI PREPOROD (1)

SMILJANA RENDI─ć: IZLAZAK IZ GENITIVA ILI DRUGI HRVATSKI PREPOROD (2)

 

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU