Inicijativu Jović objašnjava opasnošću da Rusija nakon krize u Ukrajini proširi utjecaj na dijelove Balkana

Glavni analitičar hrvatskog predsjednika "privatno" smatra da bi EU trebao sniziti pristupne kriterije za sve zemlje zapadnog Balkana i da bi sve te zemlje, uključujući i Kosovo i Srbiju, trebale biti primljene u EU po ubrzanom postupku, najdulje za osam do deset godina.

Komemoracijom na Plitvičkim Jezerima obilježena je 23. godišnjica akcije "Plitvice" i pogibije prvog hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića koji je poginuo na Uskrs, 31. ožujka 1991., kao prva žrtva Domovinskog rata.

Prisjećanjem na Josipa Jovića s ponosom se prisjećamo i svih drugih žrtava Domovinskog rata, te prvih hrvatskih redarstvenika koji su se hrabro borili kako bi mi danas imali slobodnu i demokratsku Hrvatsku.

Današnjom komemoracijom izražavamo zahvalnost Josipu Joviću i svim sudionicima "Akcije Plitvice" za njihov herojski čin ugrađen u temelje slobodne Hrvatske. Stoga nam je čast pozdraviti sudionike "Akcije Plitvice" i ostale hrvatske branitelje, te zražavamo najdublje poštovanje žrtvi hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića i svih njegovih suboraca.

Die Verantwortlichen der Diktatur sind hartherzig, die der Demokratie harthörig. (Sigmund Graff)

U diktaturi su odgovorni ljudi bez srca, a u demokraciji bez sluha.

Mili Bože, kud sam pošo?
K izborima ja sam došo,
Ne znam, čemu dadoh glas.
Da sam, braćo, ovo znao,
Glasa njemu ne bih dao.

A.G. Matoš

Želimo lijepu nedjelju!

ZAŠTO NAM JE TAKO? - Velikosrpsko-komunistička detuđmanizacija samostalne Hrvatske u činjenicama

Račanov zaokret prema Londonu

Domoljublje je vrijednost svakog nacionalno osviještenog naroda demokratske Europe. Neriješeno nacionalno pitanje jedan je od glavnih razloga političke nestabilnosti pojedine države, pa tako i Hrvatske. Taj problem dalje se reflektira i na ekonomsku stabilnost i razvoj gospodarstva. Velikosrpsko-komunistička ideologija ruši sve nacionalne vrijednosti Hrvatske i hrvatskog naroda.

Na Međunarodnom sudu u Haagu (ICJ) počela je u ponedjeljak glavna rasprava u postupku u kojem Republika Hrvatska tužži Srbiju za genocid. Suci Međunarodnog suda pravde do 1. travnja trebali bi sasluššati svjedoke obje strane i pregledati brojne dokaze, a nakon toga u roku od godinu dana donijeti i presudu. Osim za genocid, Hrvatska tužži Srbiju za agresiju, povrat kulturnog blaga, rasvjetljavanje sudbine nestalih osoba i ratnu šštetu.

Pravni tim RH iskazao je već na početku vjeru da će Međunarodni sud pravde osuditi Srbiju za genocid. Za razliku od pravnog tima, vodeći hrvatski političari su i sami skeptični u pogledu ishoda, što je samo po sebi skandalozno. Čak ako Hrvatska i ne dobije spor, dakle ako Sud ne nađe elemenata da je Srbija počinila genocid, vrlo je vjerojatno da će u presudi utvrditi da je bila riječ o srbijanskoj agresiji, o povratu kulturnog blaga i rješšavanje nestalih, a možžda odredi Srbiji i plaćanje ratne šštete.

Srbijanski "Blic" je dana 24.03. prenio navodno pismo anonimnog Hrvata iz "uređene Europe", a kojeg je, prema istima, prethodno objavio hrvatski portal Index.hr i koje je "uzdrmalo region". Pošto antihrvatsko smetlište, Index.hr, ne namjeravam pregledavati želeći sačuvati vlastito zdravlje, radije ću vjerovati beogradskoj tiskovini (koja barem ne skriva mržnju prema Hrvatima i Hrvatskoj) tj. njenoj internetskoj verziji koja se na isti portal i pozvala.

ZAŠTO NAM JE TAKO? - Povijest je učiteljica života, ako je dostupna narodu

Na vlasti su oni koji ne vole narod kojim vladaju

Postoji stara uzrečica: "Povijest je učiteljica života". Zbog toga, svi civilizirani narodi u demokratskim zemljama Europe i svijeta pišu svoju povijest da bi iz nje učili svoju prošlost, kako ne bi ponavljali grješke. Zašto to pravilo "Povijest je učiteljica života", ne vrijedi i za hrvatski narod? Odgovor je vrlo jednostavan ako znamo da je Hrvatima u proteklih stotinjak godina bilo zabranjeno da pišu i uče svoju stvarnu povijest. Ako, na primjer, čovjek nije bio u prilici da učiti matematiku ili kemiju, pa ju ni ne zna, to ne znači da je neznalica ili mentalno zaostao. Čak se ne može reći da je potpuno ili djelomično izgubio pamćenje, jer nije ni mogao zapamtiti nešto što nije vidio ili učio. Isto pravilo vrijedi i kod poznavanja povijesti i kulture nekog naroda. Dakle, pisanje i učenje povijesti određenog naroda ovisi o stupnju demokracije u kojem narod živi.

Utjeha i utiha

Tih jest onaj koji je bez buke, kojemu je buka strana, koji ne zalazi u bučna društva niti sam buku stvara, koji je krotak i skroman, koji je umjeren i blag

Naslov je trebao biti dulji. Jer kad sam u sebi rekla utjeha, zazvonio mi je pomalo tjeskobni mlađahni glas jedne Jelene, kćeri Nikole Šubića Zrinjskog, naviknute na stalno ratovanje i zaludnu čežnju za mirom. Čami sama u tami utvrđenoga grada koji smatraju sigurnijim, kamo ju je dovela majka, u strahu da će pasti u tursko ropstvo. I čeka. Stalno nešto čeka, a ništa od onoga što čeka (slobodu, vjenčanje) neće dočekati. Pa pjeva svoju poznatu tužaljku:

Jugokomunisti su 1945. izravno i neizravno ubili milijun Hrvata

Kako je hrvatski narod tijekom 22 godine trajanja Kraljevine SHS, pretrpio neopisivu torturu i ogromne zločine i pljačku Hrvatske, pa je razumljiv otpor prema stvaranju nove Jugoslavije. To je bio razlog da se likvidira što veći broj Hrvata, kako bi se smanjio i onemogućio otpor pri stvaranju nove Titine Jugoslavije. To su razlozi svjesno planiranih zločina nad hrvatskim narodom, uz kontinuirano potenciranu mržnju. Tako koncem 1944., komandanti vojnih jedinica "oslobodilaca", dobili su pisane naredbe, da prolaskom kroz hrvatska sela i gradove, ne smije biti zarobljenih. To jasno govori, likvidiraj sve sumnjivo i nepoćudno.

Zadnje borbe za "oslobođenje" Jugoslavije, tako i Hrvatske, vođene su u svibnju 1945. godine. U to vrijeme, u neposrednoj blizini Zagreba, nalazio se X. zagrebački korpus, kojem je bilo zabranjeno da uđe u Zagreb, već je, po naredbi Generalštaba, to prepušteno srpsko-crnogorskim jedinicama Peke Dapčevića i Koče Popovića.

Knjiga "Na bojištu sjećanja" - od paklenog kraja do pakla i natrag je biografija, a ujedno i ratni put auora Batraca - Keksa iz Donje Motičine

Kroz istinitu priču glavnog junaka koji nakon bijega iz JNA prolazi ratne strahote, poslije kojih je umjesto uživanja u izborenom miru iskusio pakao alkoholizma. Životu ga je vratila vjera i obitelj, pa je ova knjiga poučna za sve branitelje koji su se našli u sličnoj situaciji.

Knjigu je izdao Franjevački samostan iz Našica, uz pomoć gvardijana fra Dragutina Bedeničića.

Lavoslav Ružička (1887.-1976.) rođeni Vukovarac, prvi dobitnik Nobelove nagrade iz Hrvatske i to za kemiju, dakle prirodnu i eo ipso vrlo egzaktnu znanost, vjerojatno se okreće u grobu i možda ponavlja legendarne riječi pukovnika Kurtza iz filma "Apocalypse Now" (M. Brando, F. F. Coppola, 1979.) "The horror, the horror!", ako i samo ako do njega dopiru egzaktni empirijski pokazatelji o zbivanjima na veleučilištu koje nosi njegovo ime i prezime.

Tema je, dakle, Vukovarsko veleučilište (dalje kao VEVU), a za nju sam osobno zainteresiran kao nastavnik na dvije visokoobrazovne institucije u RH i jednoj u Francuskoj, pri čemu sam na jednoj u RH bio svjedokom niza neutemeljenih napada na istu od strane nelojalne konkurencije što je završilo poučno - tko pod drugim jamu kopa sam u nju upada - tj. predstavnici napadača završili su s kaznenim progonom, a moja s međunarodnom akreditacijom.

ZAŠTO NAM JE TAKO - Pitaju se hrvatski branitelji, pitaju se hrvatski domoljubi

Svaki porobljeni i obespravljeni narod teži i bori se za svoju slobodu i samostalnost, a kada to ostvari tad slavi pobjede i svoje heroje. Hrvatska je vjerojatno jedina država u svijetu u kojoj ne vladaju pobjednici, već u ratu poražena velikosrpsko-komunistička ideologija. Da bi se razumjela ta nelogičnost potrebno je iznaći razloge koji su doveli do tog apsurdnog stanja u Hrvatskoj.

Zašto današnji vlastodršci traže da se ne gleda u prošlost, već da se okrenemo budućnosti i napretku Hrvatske. Vraćanje u prošlost znači ulaziti u povijesne razloge - zašto nam je tako, a to je ono što oni skrivaju i čega se boje jer se tako dolazi do istine i njihove povezanost sa velikosrpsko komunističkim zločinačkim režimom. Dakle, zašto nam je tako, to je nemoguće razumjeti bez pogleda u prošlost.

Svaki čovjek ima pravo na radikalnu promjenu svoga svjetonazora

Zbog toga se ne može osporiti pravo ni novoj političkoj balkanskoj zvijezdi Aleksandru Vučiću da se ponaša kao obraćenik koji je od velikosrpskog nacionalista i sudionika agresije na Hrvatsku postao veliki demokrat i europejac.

S obzirom na veliku moć koju je zadobio u Srbiji, s obzirom da se pred Međunarodnim sudom u Haagu uz suglasnost Vučića nastavlja žešće i grublje nego ikada lažno optuživanje i sotoniziranje Hrvatske, da u odnosu na Vukovar i Oluju ne mijenja svoje stavove, hrvatska politika mora dati odgovor na pitanje smije li se vjerovati Aleksandru Vučiću? Smije li se uzeti zdravo za gotovo da je od četničkog vuka, čak i vučine, postao mali simpatični umiljati vučić, da je postao iskreni obraćenik i da se trajno odrekao svoje prošlosti i svega onoga lošega što je radio u prošlosti.

Markač: Zar se sramimo reći tko je agresor

General Mladen Markač na današnjoj je svečanoj akademiji u povodu 23. godišnjice osnutka Specijalne jedinice BATT Split poručio kako Hrvatska treba jasno reći tko je bio agresor, te da treba oprostiti ali ne i zaboraviti zlodjela koja je agresor počinio, naglasivši pritom da nikoga ne treba mrziti.

"Zar se mi sramimo reći tko je agresor, nema izjednačavanja krivnje jer mi smo se borili na svojem tlu za svoju domovinu i nismo išli kod drugog osvajati teritorij, nego smo branili svoje", istaknuo je general Markač, koji je bio i ratni zapovjednik Specijalne policije RH.

Ima li ikoga u ovoj zemlji tko uistinu misli da su SDP, HNS, IDS ili recimo HSS "operirani" od zloporaba položaja?

Kada je Ivo Sanader uhićen i onako ekspresno prebačen iz Austrije u Hrvatsku faktički samo kako bi se upriličilo suđenje uoči parlamentarnih izbora, pa je čak i Haness Swoboda prosvjedovao rekavši da se tako nešto u Europi još nije dogodilo, napisao sam da ako do kraja suđenja Mladen Bajić "otvori" još barem jednu od 150 hrvatskih političkih stranaka u kontekstu korupcije, da će to onda biti krunski dokaz da je doista počela istinska borba protiv korupcije i političkog kriminala. U protivnom, da će biti kristalno jasno da je ovo suđenje primarno političko suđenje i da je pravosuđe prešlo rubikon umiješavši se timingom suđenja praktički u parlamentarne izbore i njen ishod.

Želimo lijepu nedjelju!

Objašnjenje nekih društvenih pojavnosti u Istri, kao što je nedavno većinsko glasovanje PROTTV referenduma o braku, ili permanentno neopravdano, i nemoralno povećavanje manjinskih prava na društvenu i političku štetu hrvatske većine, kao i politički avanturizam s traženjem dodatnih autonomnih, pa i autonomaških, posebnosti u odnosu na ostale hrvatske županije, jedino je moguće ispravno razumjeti ukoliko se identificiraju bar glavni negativni antihrvatski procesi u Istri.

Ti se procesi protivni hrvatskim interesima perfidno provode, od vidljivih i nevidljivih aktera već desetljećima unazad, a posebno intenzivno na samome početku demokratizacije i stvaranja hrvatske države.

Poklonstvo u Beogradu

Hrvatska ministrica vanjskih poslova u Beogradu je odgovornost za Domovinski rat prebacila i na hrvatsko vodstvo iz devedesetih godina

Ostavimo po strani osjećaje, koje gospođa Pusić očito ne dijeli sa svojim narodom, svakom je jasno da je svaljivanje krivnje za rat i ratne zločine samo na Miloševića relativiziranje rata i zločina.

Nakon svakog rata dođe mir. Bilo bi dobro da dođe i pomirba. Ona je jamac da pomirene strane neće tako skoro ratovati. No kao što mir ne znači samo izostanak rata, tako ni pomirba ne mora značiti nekritičko podilaženje dojučerašnjem neprijatelju. Jednako kao što nije mudro ni nametati mu grižnju savjesti, budući da grižnja savjesti odgaja za griženje, kako reče netko tko je dobro poznavao ljudsku narav.

Dok vlada kriminalna korupcionaška hobotnica, koja je preuzela gotovo sve pore društva, a poglavito strukture vlasti - od lokalne do one najviše na nivou države, dok se trese i trga cijela nacija od njenog bolnog smrtnog zagrljaja koji prijeti uništenju cjelokupnog gospodarstva, a time i propasti države i općeg sunovrata hrvatskog naroda - hrvatsko pravosuđe odašilje nedvojbeno jasnu poruku - Hrvati, ne bojte se, kradite i dalje, krađa se isplati.

JUMBO PLAKAT PODRŠKE HRVATSKOM BRANITELJU PAJIČIĆU NA ULAZU U BIOGRAD

Na ulazu u Biograd na Moru u Ulici dr. Franje Tuđmana na križanju
sa Zadarskom ulicom ili da pojednostavimo - odmah ispod hotela Bolero (bivši Maglaj), nalazi se golemi plakat Stožera za obranu hrvatskog Vukovara.

Akcija Stožera za obranu hrvatskog Vukovara pod nazivom "Pajičić - do istine" je u punom zamahu. Akcija se provodi na način da se po cijeloj Hrvatskoj, pa tako i u Biogradu lijepe plakati sa slikom hrvatskog branitelja Darka Pajičića kojeg je policija silom spriječila da razbije ćiriličnu ploču u Vukovaru, te je pritom teško ozlijeđen.

Do kraja godine od Radmanove strukture moći ostat će samo razvaline

"Radman, sa svojom uredničkom ekipom, vrši informativni i propagandni teror zlouporabljujući do kazneno-pravne odgovornosti instrumentarij jedine javne nacionalne televizije, za sustavno omalovažavanje, laž, dezinformiranje, vrijeđanje i ponižavanje velikog dijela hrvatskog naroda."

Hrvatska radio televizija, ili ono što je hrvatskoga kod nje još ostalo (a ostala je, izgleda, samo vremenska prognoza i latinično pismo), svakim danom postaje neprofesionalnija, protuhrvatskija te samim time negledljiva, gadljiva, neprobavljiva, smrdljiva.

Stožer za obranu hrvatskog Vukovara boravio je ovog vikenda u Mostaru

Tu smo došli na duhovnu obnovu i u posjet prije svega Međugorju i Mostaru, te da ovdje pred spomenikom hrvatskim braniteljima položimo vijenac, upalimo svijeće, te se pomolimo.

Vukovar shvaća Mostar - Mostar je shvatio Vukovar, kazao je predsjednik Stožera - Tomislav Josić u izjavi za medije.

Uvođenje pravopisnih dvostrukosti povećava neujednačenost pisanja stranih riječi u jezičnoj praksi. Nedosljednost njihove daljnje službene, javne, školske porabe u knjigama, udžbenicima, školskim atlasima, novinama izaziva jezičnu eroziju.

U Prvopisu IHJJ, vjerojatno nakon njegove kritičke prosudbe radne inačice od strane pripadnika ukrajinske manjine u Hrvatskoj uvedeni su u pravopisni rječnik dvostruki oblici pisanja ukrajinskih zemljopisnih imena: Černobil i Černobilj (str. 188.), Dnjepar i Dnjipro (str. 200.), Dnepropetrovsk i Dnjipropretrovsk (str. 200.), Harkov i Harkiv (str. 231.) Kijev i Kijiv (str. 262.), Lavov i Ljviv (str. 277.) i dr. (v. Hrvatski pravopis, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2013.). To je rijedak primjer u normativnoj praksi kada umjesto da smanjimo broj dvostrukosti mi ih svjesno povećavamo. Sada pohrvaćenice (egzonimi) iz ukrajinskoga jezika u hrvatski ulaze ne samo posredno uz pomoć ruskoga izgovora nego i neposredno iz ukrajinskoga.