Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

SULDA TEZA O PODJELI BIH IZME─ÉU PREDSJEDNIKA TU─ÉMANA I MILO┼áEVI─ćA 3. dio

Strategijski atlas i podjela Bosne

Prema navedenim citatima o─Źito je predsjednik Tu─Ĺman uredno zadovoljavao znati┼żelju stranih novinara i uporno ponavljao da 6. svibnja 1995, nije crtao nikakvu svoju kartu i viziju podjele Bosne i Hercegovine, nego je upozorio na ono ┼íto se uredno publicira usred nezainteresirane Europe.


Ve─ç 19. kolovoza 1995., dakle dvanaest dana nakon ┼íto je Paddy Ashdown obznanio Timesu da mu je predsjednik Tu─Ĺman povjerio svoje namjere o podjeli BiH, predsjednik Tu─Ĺman dao je interview francuskoj televiziji FR-2; 29. kolovoza 1995. Turskoj televiziji; 4. rujna 1995. dao je interviw za TV Izrael; 23. rujna dao je interview za Le Figaro; potom 9. travnja 1996. za Politique internationale (Pariz), te 15. prosinca 1997 interview za Corriere della sera. Svi ti razgovori objavljeni su 1999. u Zagrebu u izdanju renomiranih izdava─ça Sveu─Źili┼íne naklade i Hrvatskog instituta za povijest u knjizi: F. Tu─Ĺman, Hrvatska rije─Ź svijetu.

 

Predsjednik Tu─Ĺman stalno je ponavljao isti odgovor na sli─Źna pitanja: "U tom razgovoru ja sam samo podsjetio da je u okviru NATO-a 1993. godine iz Bruxellesa iza┼íla jedna karta gdje je povu─Źena crta podjele interesnih sfera izme─Ĺu Isto─Źne Europe i Zapadne Europe, koja ide kroz sredinu Bosne, i da bi vjerojatno rje┼íenje podjele, u okviru bosanske unije, izme─Ĺu srpskog dijela i federalnog dijela bo┼ínja─Źko-hrvatskog, trebalo tra┼żiti u okviru te crte, a sve ostalo je onda jedna ┼ípekulacija kompromitiranja tog rje┼íenja..."


Predsjednik Tu─Ĺman ponudio je i bibliografsku referencu, dakle izvor gdje se mo┼że provjeriti njegov navod:
"Nacrtao sam, na tra┼żenje toga gospodina, kartu koja postoji u strategijskom atlasu koji je izdao "Complexe" iz Bruxellesa i koji prikazuje upravo tu crtu razgrani─Źenja. To nitko ne mo┼że osporiti, a naro─Źto ne ─Źlanice NATO-a ili Europske unije, pogotovo ┼íto je taj dokument potpuno javan."

Tragom tih navoda nije teško doći do Strategijskog atlasa u izdanju Complexe iz Bruxellesa. Puna referenca tog atlasa je sljedeća: Gerard Chaliand, Jean-Pierre Rageau: Atlas Strategique. Geopolitique des nouveaux rapports de forces dans le monde, Editions Complexe, 1994, str 219, ISBN 2-87027-528-5.

Prema podacima u impresumu, atlas je do┼żvio niz izdanja: 1983., 1988., 1991., 1993., 1994.. Nama je na raspolaganju izdanje iz 1994. Nije nam poznato da li se predsjednik Tu─Ĺman koristio izdanjem iz 1993., ili iz 1994. Za meritum stvari to nije presudno, jer su oba izdanja tiskana prije spornog razgovora 6. svibnja 1995.

Autori Gerard Chaliand i Jean-Pierre Rageau su znanstvenici s nizom objavljenih knjiga. Gerard Chaliand stru─Źnjak je za politi─Źka i strategijska pitanja suvremenog svijeta i gostuju─çi profesor na Harvardu, Berkeleyu i UCLA. Jean-Pierre Rageau stru─Źljak je za suvremenu povijest, a posebno za isto─Źnu Europu.
Na stranicama 108, 110, i 113 tri su zemljovida (vidi karte u prilogu) na kojima je povu─Źena crvena crta smjerom sjever jug i "dijeli" Europu prema razli─Źtim kriterijima. Na sve tri karte Bosna i Hercegovina je "podijeljena", ali svaki put na ne┼íto druga─Źiji na─Źin.

L'Europe de 1993: Povijesna crta razdiobe izme─Ĺu kr┼í─çana katolika i pravoslavaca, str. 108
(karta l).
Europe centrale et Orientale (1989-1990): Crta razgrani─Źenja izme─Ĺu kr┼í─çana katolika i pravoslavaca, str. 110 (karta 2)
L'Europe centrale et ses perqyectives economiques: Zones economiques favorisees par proximite de la CEE, str. 113 (karta 3).

Karte na stranicama 110. i 113. ┼żele prikazati stanje 1989./90., odnosno 1990. i zato nisu od interesa za raspravu o "podjeli Bosne". Osim ─Źinjenice da je ─çed tada┼ínja Jugoslavija pripadala razli─Źtim politi─Źkim sferama, ili sferama razli─Źtih politi─Źkih podjela u Europi, prema vjerskim i gospodarskim kriterijima, i da su te podjele ve─ç tada i┼íle dijelom (karta 2) ili sredinom (karta 3) Bosne i Hercegovine.

Karta 1 (na 108. stranici Strategijskog atlasa) naslovljena je Europa 1993. (naslov u desnom gornjem kutu karte). Ta karta prikazuje podjelu interesnih sfera izme─Ĺu Zapadne i Isto─Źne Europe (─Źlanice NATO-a, i EU na jednoj, te Rusije i njezinih "dominiona" na drugoj strani). Na karti je povu─Źena crvena crta od Estonije do krajnjeg juga BiH, tj. "Povijesna crta razdiobe izme─Ĺu kr┼í─çana katolika i pravoslavaca". Ta crta dijeli BiH na dva dijela, gdje je cijeli zapadni dio s Banjom Lukom i zapadnom Hercegovinom na katoli─Źkoj, a isto─Źni dio sa Sarajevom i Tuzlom na pravoslavnoj "strani".


Crta razgrani─Źnja izme─Ĺu katolika i pravoslavaca na ovoj karti (karta 1) razlikuje se od razgrani─Źenja po istom kriteriju iz godine 1989./1990. samo u dijelu koji prolazi kroz podru─Źje biv┼íe Jugoslavije (karta 2). Na karti 2 gotovo cijela Bosna i Hercegovina, te Hrvatska ju┼żno od Senja-Karlobaga "pripale" su pravoslavnoj "strani".

Potrebno je podsjetiti da karta Europa 1993. (karta 1) ne prikazuje tada aktualnu politi─Źku i vojnu podjelu Bosne i Hercegovine. Naime, 1993. Srbi su kontrolirali 70% Bosne i Hercegovine. Me─Ĺunarodna zajednica svojim je mirovnim planovima Srbima nudila po─Źetkom 1992. ─Źetrdesetak posto, a tijekom 1993. i 1994. jam─Źila im je 50% BiH ako pristanu na mirno rje┼íenje za Bosnu i Hercegovinu.

Crta kojom je podijeljena Bosna i Hercegovina (na karti 1) u Strategijskom atlasu nije na samoj karti predvidjela ili ozna─Źila ┼íto je s Muslimanima (Bo┼ínjacima): gdje se oni nalaze ili kako su teritorijalno rasporedeni.
U ┼íturom komentaru koji prati zemljovide u Strategijskom atlasu stoji izme─Ĺu ostalog: "Najve─çi mozaik u Europi okuplja tri regije: katoli─Źku (Slovenci i Hrvati), pravoslavnu (Srbi/ Makedonci, Cmogorci) - shizma koja datira iz 11. stolje─ça - i muslimansku (oko 45% Bosanaca i ve─çina Albanaca); ┼íest republika: Srbiju i Crnu Goru, koje danas ─Źine ono ┼íto je ostalo od Jugoslavije (stvorene nakon I. svjetskog rata), Sloveniju i Hrvatsku na sjeveru, Makedoniju na jugu, Bosnu i Hercegovinu u sredi┼ítu (u kojoj zajedno ┼żive Muslimani, Hrvati i Srbi); i kona─Źio dva pisma: latinicu i ─Źirilicu. K tome, sjever zemlje dugo je bio pod austrijskom dominacijom (Habsburzi), dok je jugom dominiralo Otomansko Carstvo - kultumi rascjep izme─Ĺu ta dva podru─Źja bio je pre┼íirok..." (G. Chaliand, 1994., str. 112)


Dakle, autori atlasa su povla─Źli razgrani─Źenja interesnih sfera po zemljovidu biv┼íe Jugoslavije temeljem starih povijesnih i kulturnih "rascjepa", te novih gospodarskih i politi─Źkih opredjeljenja. Ve─çina tih crta prolazila je na ovaj ili onaj na─Źin kroz Bosnu i Hercegovinu.


Vratimo se ─Źinjenicama. Zemljovid u Strategijskom atlasu na str. 108 (karta 1) potvr─Ĺuje:
Prvo: ono ┼íto je rekao predsjednik Tu─Ĺman, "Nacrtao sam, na tra┼żenje toga gospodina, kartu koja postoji u strategijskom atlasu koji je izdao "Complexe" iz Bruxellesa i koji prikazuje upravo tu crtu razgrani─Źenja. To nitko ne mo┼że osporiti...";
Drugo: da je Paddy Ashdown krivo pripisao autorstvo "karte na salveti" predsjedniku Tu─Ĺmanu;
Tre─çe: sve ostalo su konstrukcije i politi─Źke manipulacije.

 

Izvodi iz dnevnika lorda Ashdowna i predsjednika Tu─Ĺmana

Lord Paddy Ashdown ima pote┼íko─ça s poznavanjem i priznavanjem elementamih ─Źinjenica iz biografija svojih sugovomika. Njegov animozitet prema predsjedniku Tu─Ĺmanu stvoren je ve─ç i prije po─Źetka ve─Źeri, prije njihova razgovora koncem sve─Źanog objeda 6. svibnja 1995.


Za Ashdowna je bila ironija pozvati predsjednika Tu─Ĺmana na pedesetu obljetnicu pobjede nad fa┼íizmom. Sjediti u Guildhallu za istim stolom s predsjedmkom Tu─Ĺmanom, na obIjetnici pobjede nad fa┼íizmom, za Ashdowna je protokolarna provokacija. Povodom toga, doslovno je zapisao u svoj dnevnik 6. svibnja 1995.: "Netko u Ministarstvu vanjskih poslova sa smislom za humor! Napose jer on (dr. F. Tu─Ĺman - primjedba M. T.) tijekom rata nije bio na na┼íoj strani."
Brendan Simms iz Centra za me─Ĺunarodne studije Sveu─Źli┼íta u Cambridgeu, odgovorio je na Ashdownovu diskvalifikaciju: "Na┼íalili su se upravo s njim (P. Ashdownom - primjedba M. T.), jer je Franjo Tu─Ĺman, koji je proveo drugi dio rata riskiraju─çi svoj ┼żivot u Titovim partizanima, imao mnogo bolji antifa┼íisti─Źki pedigre od ve─Źine zapadnih vo─Ĺa uklju─Źuju─çi i predsjednika Mitterranda" (B. Simms, 2001., str. 285).


Dr. Franjo Tu─Ĺman bio je sudionik antifa┼íisti─Źkog pokreta 1941-1945. godine, i to mu ne osporavaju ni najve─çi neprijatelji. Me─Ĺutim, nepoznavanje povijesti i ─Źinjenica o ljudima o kojima pi┼íe i protiv kojih svjedo─Źi, britanski diplomat i zastupnik u britanskom parlamentu Paddy Ashdown nadomje┼íta jakim osje─çajem za kolektivne identifikacije. Predsjednik Tu─Ĺman nije "na┼í", nije bio na "na┼íoj strani"; on je, dakle, "njihov", pripada neprijateijskoj, pora┼żenoj strani.


Tako je Paddy Ashdown do┼íao na ve─Źru s predsjednikom Tu─Ĺmanom ve─ç s krivim predod┼żbama i predrasudama o svom sugovomiku. Ashdown je izgradio i odnos prema predsjedniku Tu─Ĺmanu na tim predrasudama koji je i iznosio tijekom svog svjedo─Źnja: "Ne mogu re─çi da mi se ─Źinio ugodnim ─Źovjekom, ne"; "─Źovjek mi se zgadio vrlo brzo i odlu─Źio sam ga dr┼żati na udaljenosti koliko je tomogu─çe"; "zaista stra┼ían ─Źvjek".
Lord Ashdown nije mogao sudjelovati ni na jednoj strani u drugom svjetskom ratu jer je ro─Ĺen 1941. Ali isto tako, njegove predrasude i animoziteti prema predsjedniku Tu─Ĺmanu ne mogu se temeljiti na osobnom iskustvu, a razvidno je da ne poznaje ni povijesne ─Źinjenice. Njegovi pak iskazi upu─çuju na to da je sam osoba jakih emocija i kolektivnih identifikacija. Gdje je Ashdown mogao prihvatiti takve stavove?


─îlan britanskog parlamenta Paddy Ashdown dijeli one predrasude i zablude o Hrvatima i hrvatskoj borbi za neovisnost ┼íto dominiraju i u britanskom parlamentu. Na to upu─çuje ra┼í─Źlamba Brendana Simmsa (2001.). Ne navode─çi njegovu analizu, za ovu prigodu dostatno je navesti samo zaklju─Źke:
"Veliki dio parlamentamog mi┼íljenja izveden je iz poluzapam─çene povijesti i ─Źvrstih ali pogre┼ínih poop─Źivanja". (B. Simms, 2001., str. 283)
"Hrvati su, s druge strane, imali malo zagovornika u Parlamentu. Neizbje┼żno su ih povezivali sa savezom izme─Ĺu Njema─Źke i hrvatskog usta┼íkog pokreta tijekom drugog svjetskog rata; uloga Njema─Źke u priznanju Hrvatske neovisnosti 1991./1992. u─Źvrstila je tu sliku. "Nije li to ista Hrvatska', upitao je Dennis Skinner, 'koja je u drugom svjetskom ratu podr┼żavala Hitlera i bila odgovorna za pokolj stotina tisu─ça Srba?'". (B.Simms,2001.,str.284).

Zato je, po svemu sude─çi, ─Źlan britanskog parlamenta i vo─Ĺa Liberalnih demokrata Paddy Ashdown u svoj dnevnik zapisivao o predsjedniku Tu─Ĺmanu "pogre┼ína poop─çivanja". Paddy Ashdown nije "vidio kartu podjele Bosne". Ono ┼íto je ─Źuo, a nije htio vidjeti, karta je otisnuta u Strategijskom atlasu tiskanom u Bruxellesu (1993. i 1994.). Paddy Ashdown nije "izmamio", "otkrio" tajne namjere predsjednika Tu─Ĺmana o podjeli Bosne i Hercegovine zato ┼íto je ovaj bio pijan, budu─çi da "vino je teklo u potocima".
Bosna i Hercegovina ve─ç je davno bila podijeljena; Srbi su kontrolirali 70% BiH od 1992. Takva je situacija bila i u svibnju 1995., a predsjedniku Tu─Ĺmanu nije bilo potrebno da se napije kako bi spoznao tu ─Źinjenicu. Usput. On nije bio asket ali nikada nije pu┼íio i nikada nije bio pijan. Zato je teza "vino je teklo u potodma" potrebna lordu Ashdownu da zalije svoje otkrivanje nepostoje─çih tajni. Paddy Ashdown vodio je jedan bezna─Źjan, usputni razgovor koji je urodio samo odbojno┼í─ço i animozitetima s njegove strane; ali u─Źinak tog razgovora na Lorda bio je takav da tri mjeseca kasnije nije mogao kontrolirati svoje emocije narasle na krivim premisama.
Predsjednik Tu─Ĺman, u vrijeme kada je razgovor vo─Ĺen, zacijelo nije smatrao Paddyja Ashdowna va┼żnim sugovornikom, jer ga u svom dnevniku nije ni spomenuo. A trebao bi, kada bi bila istina da je Ashdown jedina osoba kojoj je odao svoje ekspanzionisti─Źke i aneksionisti─Źke namjere i tajni dogovor s Milo┼íevi─çem o podjeli BiH.

U s vom dnevniku na str. 60 Predsjednik je zapisao28:


50-ta obljetnica pobjede nad fašizmom. London - Paris - Moskva.
U Londonu Kraljica - Major - Hurd.
U Paris u Mitterand, Chirac.
U Moskvi Jelcin, ─îernomidin - Kozirjev.
Svuda impresivan ceremonijal, premda razli─Źit.
Bitno: Rusija se vladala i pokazala kao svjetska velesila!! A to su joj priznali i Clinton i Major, i Mitterand i predsjednik Kine. I Ševarnadze u ime neruskih naroda.
Imao sam mnoge razgovore: AI G├Âre, Holbrook, Chirac, Hurd, Kozirjev, Weizman, Meciarov i desetak drugih. Posebno Irska, Austrija.
Bitno: i Amerikanci i ┼Żidovi (ne─Źitko - op. M.T.) i Meciarov, u ime mnogih predla┼żu mi sastanak i sporazurn s Milo┼íevi─çem (u neutralnoj zemlji, kao ┼íto je bio Izrael - Palestinci u Norve┼íkoj).

Predsjednik Tu─Ĺman vodio je svoje zapise neredovito, a bilje┼żio je samo ono ┼íto je smatrao bitnim. Razgovor s Paddyjem Ashdownom o─Źigledno nije smatrao bitnim, pa tog gospodina u svojim bilje┼íkama nije ni spomenuo. ┼áto je o njemu, Ashdownu, mislio i ┼íto je rekao u tom razgovoru 6. svibnja 1995. - odgovorio je stranim novinarima u vi┼íe navrata. Na pitanja novinara odgovarao je kao povjesni─Źar i dr┼żavnik.

Paddy Ashdown niti u svojem dnevniku niti kao svjedok u Haagu nije se slu┼żio rje─Źnikom i "argumentima" jednog lorda. Ali to nije presudno u njegovu svjedo─Źenju, jer ta ─Źnjenica upu─çuje samo na njegov karakter. Va┼żno je uo─Źti da je Ashdown pobrkao svoje strahove i tu─Ĺe namjere; da je iz svojih predrasuda izvukao zaklju─Źke o namjerama predsjednika Tu─Ĺmana; da je odglumio klasi─Źnu zamjenu teza i pripisao predsjedniku Tu─Ĺmanu NATO-vu podjelu interesnih sfera u BiH, ono ┼íto je mogao pro─Źitati u bilo kojem strategijskom atlasu; da je tu elementarn ─Źinjenicu o geostrate┼íkim razdjelnicama koje su stolje─çima prisutne na tlu biv┼íe Jugoslavije pripisao sporazumu izme─Ĺu Tu─Ĺmana i Milo┼íevi─ça.

Jo┼í je upitnije kako je jedno "─Źini se da" od strane Ashdowna u┼ílo u presudu generalu Tihomiru Bla┼íki─çu, kao argument i dokaz za najte┼żu optu┼żbu: "Prema rije─Źima ovog svjedoka, ─Źini se da je izme─Ĺu Franje Tu─Ĺmana i Slobodana Milopevi─ça do─Ĺlo do sporazuma u pogledu nekih teritorija."
Prema rije─Źima predsjednika Tu─Ĺmana, "─Źini se da" su tijekom 50-te obljetnice pobjede nad fa┼íizmom me─Ĺunarodni predstavnici, osobe ─Źiji je anga┼żman bio presudan za oblikovanje izlaska iz krize na jugoistoku Europe, nagovarale predsjednika Tu─Ĺmana i predlagale mu "sastanak i sporazum s Milo┼íevi─çem".


Dakako, o svemu tome Paddy Ashdown ne zna ni┼íta, jer nije bio ni uklju─çen u razgovore na najvi┼íoj razini, ┼íto su se vodili tih dana o krizi na podru─Źju biv┼íe Jugoslavije. On ─Źak nije ni znao da "sastanak i sporazum s Milo┼íevi─çem" nije odr┼żan (i da ne─çe biti odr┼żan), jer je to tek nagovor stranih dr┼żavnika da jedna strana pristane na takav razgovor.
Paddy Ashdown je irelevantni svjedok, osoba koja niti ┼íto zna niti moze o ─Źemu svjedo─Źti. Njegova "salveta" smu┼íena je ─Źr─Źkarija njegovih frustracija, predrasuda i nerazumijevanja. Ve─ç letimi─Źni pogled na izvorni zemljovid pokazuje svu nesuvislost Ashdownova iskaza. Pa ipak, Ashdown je svjedo─Źio, i bio je jedini javni svjedok, uz jo┼í dva tajna, koji je tako te┼íko teretio generala T. Bla┼íki─ça.


Svi oni koji ─çe i ubudu─çe istra┼żivati ovaj slu─Źj ne─çe imati problema da provjere iskaze i Paddyja Ashdowna i predsjednika dr. Franje Tu─Ĺmana. Puno vi┼íe vremena potro┼íit ─çe na tuma─Źenje kako se moglo dogodit da se Ashdownovo svjedo─Źenje prihvati kao ozbiljno i vjerodostojno.

 

Nastavak slijedi!

1. dio, Na rubu pameti

2. dio, Predsjednik dr. Franjo Tu─Ĺman o izjavama Paddyja Ashdowna

3. dio, Strategiski atlas i podjela Bosne

4. dio, Umjesto zaklju─Źka

21.10.2010.

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU