Nakon što je Milošević bio odveden u Haag, a Srbijom pirnuo liberalni vjetrić, u beogradskoj je Politici u jesen 2002. objavljen veliki intervju s povjesničarom i urednikom školskih knjiga. Tada još relativno slabo poznata novinarka pitala je nadobudnog povjesničara, koji se nekoliko godina poslije proslavio svojim romanom o ratnom pohodu srpskih rezervista na Zagreb, o svemu i svačemu, a najviše o raskoraku između spoznaja do kojih je došla historiografska znanost i uvriježenih mitskih priča koje zapljusuju pučku i masovnu kulturu, pa i udžbeničku literaturu.

Radije vjerujemo - objasnio je svojoj sugovornici tada četrdesetgodišnji urednik udžbenika u državnoj izdavačkoj kući, koji je prva radna iskustva stekao kao kustos u beogradskom Židovskom muzeju i Zadužbini Karađorđevića na Oplencu - u mitove i glupe stereotipe nego u znanstveno dokazane povijesne činjenice.

2. prosinca 2001. održan je 29. Sabor HRVATSKE KULTURNE ZAJEDNICE, koji će zasigurno predstavljati prekretnicu u životu udruge

Zbog nemilih događaja na prošlogodišnjem Saboru, postojala je bojazan malog ili nikakvog odaziva. Iznenađenje je bilo tim veće, kada su počele pristizati prijavnice za sudjelovanje, kao i isprike i žalost zbog nemogućnosti dolaska. Prekrasan ambijent hotela Golden Tulip Plaza, kao i izvrsna organizacija, doprinjeli su plodonosnom radu Sabora, kakvog nismo doživili već dugi niz godina.

Zbog tema presudnih za budućnost udruge, Sabor je bio zatvorenog tipa (bez gostiju). Problema ima puno, ali još više dobre volje da se očuva ova najstarija udruga Hrvata u Švicarskoj. Diskutiralo se po svim točkama dnevnog reda, bilo je i kritike, ali dobronamjerne i konstruktivne.

Na slici: dopredsjednica Mirjana Magazin čita izvještaj Upravnog odbora

Otkrivenje 13, 16-17:

"Ona postiže da se svima - malima i velikima, bogatima i ubogima, slobodnjacima i robovima - udari žig na desnicu ili na čelo i da nitko ne mogne kupovati ili prodavati osim onog koji nosi žig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina."

Samo smo korak udaljeni od ovog otkrivenja! U SAD bi moderno žigosanje u obliku ugrađivanja određenog čipa trebala postati stvarnost već za dvije godine.

Hrvati već više od deset godina na izborima biraju one ličnosti koje su majstori irealnih obećanja

Ponašanje kratkovidnih birača ima za posljedicu gubljenje dostojanstva naroda i države te sve završava u parazitskom ponašanju snalažljivih skorojevića. Vodeće stranke u državi rijetko su bile u stanju pravodobno prepoznati prave probleme i svjetska politička i gospodarska kretanja. U Hrvatskoj je bilo puno novinara, publicista i ekonomista, koji su godinama, još u doba Ive Sanadera, upozoravali na opasnosti koje prijete iz politike gubljenja gospodarske i političke suverenosti Republike Hrvatske, ali njih nitko nije imao vremena slušati. Loše gospodarsko i političko stanje u Hrvatskoj u međuvremenu je evidentirano i u svijetu.

Zastrašujuća količina političke moći ovih je dana u brijunskom ljetnikovcu bivšega jugoslavenskog komunističkog satrapa Josipa Broza Tita demonstrirao predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović

Okupivši oko sebe vođe tzv. srpskohrvatskog jezičnog prostora Josipović je najavio snažnije infrastrukturno i političko povezivanje Hrvatske, Srbije te Bosne i Hercegovine.

Bila je to najveća organizirana pljačka u povijesti: svekoliko veće i vrjednije privatno vlasništvo je revolucionarnim načinom postajalo društveno, tj. državno. A u stvarnosti gospodar opljačkanoga je bio partijski vrh na čelu s J. B. Titom

Sve što postoji i što se događa na ovome svijetu nije uopće ni jednostavno niti jednoznačno. Ne odnosi se ovo samo na ono što je komplicirano po svojem sadržaju. Svaki čovjek, svaka institucija, svaka stvar, svaki događaja i sve ostalo uvijek u sebi sadrže svekoliku različitost i složenost, koje su često rastegnute do kontradiktornosti. Netko ili nešto što je lijepo istovremeno u sebi sadrži i ružnoću. Nešto što je dobro, sadrži i zlo, itd.

Komunizam je danas i međunarodno osuđen kao zločinački totalitarni sustav, a u XX. stoljeću je iznimno tragično i trajno obilježio hrvatski narod i domovinu.

Zločinačka narav komunizma izvirala je već iz njegove teorije i posljedične prakse, koja je isključivo priznavala neograničeno revolucionarno nasilje kao jedini način uspostave komunističkog poretka, uz primjenu tzv. diktature proletarijata kao nastavka takvog neograničenog nasilja nakon osvajanja vlasti. Oblicima i razmjerima svoga nasilja, komunizam je u svim državama i među svim narodima nad kojima je vladao, počinio sustavne zločine zbog kojih su i Rezolucijom Parlamentarne skupštine Vijeća Europe broj 1481. o osudi komunističkih zločina od 25. siječnja 2006., osuđeni svi komunistički sustavi bez iznimke.

Odšteta benediktincima isplaćena je premda nisu imali pravo na nju

Tajnik Porečko-pulske biskupije vlč. Ilija Jakovljević medijski je bio najeksponiraniji u tumačenju vlasničkog spora oko imovine samostana Dajla. O tome je govorio prošloga tjedna za HKR i HTV držeći se uglavnom argumenata. Nakon sastanka istarskih svećenika u Pazinu, zamolili smo ga za kratak razgovor.

Poštovano uredništvo portala Hakave,

molim vas, da u skladu sa Zakonom o javnom priopćavanju, objavite ovaj moj osobni demantij na priopćenje dijela članova Velikog vijeća pokreta Hrast kojeg ste na Vašem portalu objavili 15. kolovoza 2011. godine:

Želim vjerovati, da je uspostava i razvoj nacionalnog pokreta Hrast na hrvatskoj političkoj sceni uistinu izazvala zabrinutost postojećih političkih snaga, posebno iz razloga što smo ga bili utemeljili na vrijednosnim moralnim načelima čije društveno oživotvorenje priželjkuje većina hrvatskog naroda, a što je hrvatskom narodu dalo nadu i vjeru u mogućnost bolje političke i društvene sutrašnjice.
Ovo tim više, jer smo pokret bili krenuli stvoriti u cilju izborne pobjede, a ne tek izbornog uspjeha, na kojem je višekratno inzistirao jedino predstavnik skupine Grozd, Ladislav Ilčić.

A n a l i z a - Haška lista "znanih i neznanih" Hrvata

Destrukcionizam, kao podsustav determinizma, prema planskom hodu na dugi rok trebao bi slomiti Hrvatsku kao suverenu naciju-državu i zamijeniti je kulturom "samoizražavanja", iracionalnim "individualizmom" te sustavnim analizama zamišljene politike svjetskog federalizma.

Ovdje se bez ikakve dvojbe može iščitati da stalno papagajsko Mesićevo ponavljanje individualizacije krivnje dolazi iz ove Škole mišljenja, ali on, unatoč ponavljanjima, nije svjestan njezina značenja. Međutim, onaj tko je njemu sugerirao da tako postupa, dobro zna da je "individualizam zločina" posredno optuživanje države i (ili) naroda jer je ona (on) izvor terora koja je pojedinca "prisilila" na izvršenje takvoga čina.