Es Fällt mir schwer, Ihnen über die schwierigste Zeit meines Lebens zu schreiben. Drei Monate in Vukovar unter dem täglichen Beschuss aus den schweren Artilleriewaffen der ehemaligen jugoslawischen und heutigen serbischen Armee zu verbringen war ein Alptraum, den man nach dem Erwachen aus dem Schlaf nicht loswerden konnte. Doch der Alptraum war Wirklichkeit.

Erst vor ein paar Tagen habe ich vor den Grausamkeiten, die ich in Vukovar erlebt habe, Zuflucht in der Schweiz gefunden oder es zumindest geglaubt. Es scheint jedoch, dass man heutzutage nicht weit genug fliehen kann, um der serbischen Propaganda und der serbischen Lüge zu entfliehen. Die serbische Propaganda in der Form des Leserbriefes von S. M. in H. vom 6. Dezember 1991 unter dem Titel  hat mich tief erschüttert.

                                                                                            02.12.2010.

Zašto se, usprkos svega, ne smije dirati u komunizam?

U Hrvatskoj se puno govori o ljudskim pravima, a upravo oni koji se na to najviše pozivaju gaze po najosnovnijem ljudskom pravu uopće, a to je pravo na jednakost. Jedanaest godina nakon Oluje mi se još uvijek bavimo procesima protiv naših branitelja za navodne zločine koje su počinili u obrambenom ratu, i kraj se još ne vidi.

Pri tome se govori o ubojstvima dva do tri Srbina u vrijeme najveće agresije na Hrvatsku, primjerice u slučaju Glavaš. Zločine koje su počinili komunisti nakon završenog rata, dakle na civilima, a žrtve se broje na stotine tisuća, opravdavaju tako veliki humanisti kao primjerice Ivo Goldstein govoreći "o shvatljivoj odmazdi".

Njemu shvatljivo, meni neshvatljivo.

                                                                                                30.11.2010.

Božić 1992

Sumrak se uskoro pretvorio u mrklu noć. Gledajući je kroz prozorsko staklo sa kojeg su se još cijedile kapljice ledene kiše, zatomih uzdah nad pomisli kako će mi noge, ponovno mokre i prozeble od prosinačke susnježice, trnuti do jutra u oskudno grijanom stančiću. Posramljeno otjerah samosažaljenje izazvano rupama na čizmama dobivenim u Caritasu.

Što li je sa mamom i tatom? Učinilo se kako pucnjevi paraju noć i za trenutak odlutah u Prijedor.

"Kolegice! Vi danas niste ručali?! Sigurno doma čeka bakalar i kolači?!" smješeći me zapita kolega u čijim rukama primijetih vrečicu iz koje je virio vrh dimljene šunke. Prijateljski osmjeh kojim me hrabrio znajući za moje roditelje i brige, koje su me mučile pokušavajući ih mjesecima iščupati sa područja Republike Srpske i dovesti u Domovinu, bio je tog trenutka hrana koju pohlepno zgrabih.

"Sretan Božić Vjeko Vama i Vašoj obitelji. Ne, nisam ručala. Ne osjećam glad." Stisak ruku. Na izlasku mi još jednom mahnu, i ja se uputih prema visokoj sjeni sina koji me brižno čekao. Sjena se pretvori u predragi lik. Usne mu dodirnuše moje čelo, a toplina ruke obgrli ramena.

                                                                                                28.11.2010.

Svim muslimanima koji žive u zemljama u kojima se poštuje pravo na slobodu savjesti

Nahed Mahmoud Metwalli, bivša zamjenica ravnateljice srednje škole u Helmiet-El-Zaytoun, u predgrađu Kaira, bila je muslimanka, rođena u muslimanskoj obitelji čiji su članovi bili na vodećim mjestima u vladi. Kako sama priznaje, poput svih muslimana, prezirala je kršćanstvo i kršćane. "Mi kršćane smatramo nevjernicima i optužujemo ih da su krivotvorili Bibliju. Žustro sam ih progonila i odnosila se prema njima krajnje grubo sve do dana kada sam susrela Gospodina Isusa. On mi se objavio i ja sam mu, zbog njegove neizmjerne nježnosti i ljubavi, dala svoj život. Zbog Isusa Krista, i da bih svjedočila Njegovo Ime, napustila sam svoju zemlju, obitelj i sve. Svi članovi moje obitelji i danas prakticiraju Islam".

Nahed Mahmoud Metwalli je zbog prelaska na kršćanstvo morala potražiti azil. Živi u Nizozemskoj i javno ukazuje na razlike dviju religija, poziva muslimane da razmisle o tome, a muslimankama porućuje da ih Bog nije stvorio da budu igračke muškarcima.

"Dobro znam kako žena trpi kad postoji i najmanja sumnja da ju je muž prevario. Kako dakle Bog može biti tako okrutan i nanositi ženi patnju time što njezinom mužu daje pravo da bračnu prisnost dijeli s jednom, dvije i tri druge žene? Uvjerena sam da to ne dolazi od Boga.

                                                                                              24.11.2010.

Predsjednik SDSS-a Vojislav Stanimirović izjavio je da Srbi nisu počeli rat u Vukovaru, i da su u bolnici bile oružane snage preobučene u bolesnike?

Ako misli da je hrvatski narod izgubio pamćenje, neka si pogleda ovaj mali video spot i posluša pjesmu "Vukovarske kolone".

Nismo zaboravili, a oprostiti možemo samo iskrenim pokajnicima, nikako ne ratno-huškačkim kreaturama kao što su Stanimirović, Pupovac i njima slični. Tikva ide na vodu dok se ne razbije, pa će i njihovim jednom doći kraj.

                                                                                                19.11.2010.

NE ODUSTAJEMO OD TRAŽENJA PRAVDE za počinjene zločine nad teškim ranjenicima i medicinskim osobljem vukovarske bolnice, hrvatskim braniteljima i civilima Vukovara - nad čovještvom!

NE ODUSTAJEMO OD TRAŽENJA ISTINE o nestalim Hrvatima iz Vukovara!

NE ODUSTAJEMO OD TRAŽENJA krivičnog progona svih onih koji su stvorili i izvršavali naredbe u zločinačkoj agresiji na Vukovar i Hrvatsku!

NE ODUSTAJEMO OD TRAŽENJA MORALNE I MATERIJALNE ZADOVOLJŠTINE od odgovornih za počinjene zločine!

                                                                                                19.11.2010.

Aus dem von Lord Carrington ausgehandelten 13. Waffenstillstand wurde eine neue serbische Grossoffensive.

86 Tage lang hatten die kroatischen Verteidiger in ihrem der waffenmässigen Überlegenheit von Volksarmee und Tschetnik-Verbänden standgehalten. 17'000 Einwohner, darunter 2'000 Kinder, hatten, von einer Schar Nationalgardisten tapfer verteidigt, unter unbeschreibbaren Verhältnissen in den Kellern ihrer von Artilleriegranaten, Fliegerbomben und Raketen zerstörten Häuser ausgeharrt.

                                                                                                19.11.2010.