Ako ne želimo izgubiti svoj jezik, moramo ga prigrliti. Jezik je živ, moramo ga njegovati. Mislim da hrvatske škole koje djeluju u Švicarskoj više nisu dovoljne. Treba probuditi i ostale, ne samo djecu.

Kada upoznamo svoj jezik i zaljubimo se u njegove posebnosti, nitko više neće moći tvrditi da on ne postoji!

Današnji prilog: - glasovne promjene. Dobrodošli u 'jezični kutak', vaša Anela

Ako niste prije čuli za dr. Rifea, budite spremni na gnjev i iznenađenje kada doznate kako je život ovog velikog čovjeka uništen zbog njegova nevjerojatnog otkrića!

Doktor Royal Raymond Rife, sjajan znanstvenik, rodio se 1888. godine. Nakon završena studija na John Hopkinsu radio je na razvijanju nove tehnologije koja se danas koristi u optici, elektronici, radiokemiji, biokemiji, balistici i avijaciji. Rife je gotovo sam razvio novu znanost - bioelektričnu medicinu.

Za svoja otkrića Rife je dobio 14 važnih nagrada i priznanja. Sveučilište u Heidelbergu za njegove zasluge dodijelio mu je počasni doktorat.

Skoro cijeli svoj život Rife je proveo dizajnirajući i izrađujući medicinske aparate. Radio je za Zeiss Optics, vladu SAD-a i nekoliko privatnih dobronamjernika, od kojih je najpoznatiji milijunaš Henry Timkin.

Politika Zapada prema Hrvatskoj u člancima i knjigama dr. Milana Šufflaya

Nijedna vlada u politici, kao što nijedan trgovac u trgovini,

ne pozna plemenitost i velikodušje.

2. Šufflayevo odgonetanje zagonetke Balkana

Više je izvora složenosti osobe i djela dr. Milana Šufflaya. Prvi je svakako taj što je Šufflay živio dva usporedna života: neprekidno policijski praćen, Šufflay je htio o sebi u široj javnosti, a ne samo policiji, ostaviti predodžbu da, iako hrvatski nacionalist, a predodžbu o nacionalistu nije mogao mijenjati jer je na sudskom procesu 1921. godine osuđen kao nacionalist, nije opasan jer živi kao bonvivan, pomalo lijeno i ležerno, između dvije žene.

O nedavno otkrivenom rukopisu ode, posvećene Josipu Ruđeru Boškoviću

Na početku smo nove 2011. godine, posvećene 300-toj obljetnici rođenja Josipa Ruđera Boškovića, jednom od najvećih hrvatskih znanstvenika svojeg doba, a može se reći i svevremeno. Bošković je rođen 18. svibnja 1711. g. u Dubrovniku. U rodnom je gradu primio prvu i osnovnu naobrazbu, a onda je kao isusovac školovan u Dubrovačkom isusovačkom kolegiju i zatim u Rimu. Svestrani znanstvenik, filozof, diplomat i pjesnik putovao je i djelovao u brojnim zemljama diljem Europe. Shrvan bolešću umire u 76. godini života, 13. veljače 1787.g. u Rimu.

Javnosti su poznate rasprave, studije i knjige, posvećene prikazima i analizi Boškovićeva života i rada, potaknute bilježavanjem 200-te obljetnice njegova rođenja 1911. g.. U novije vrijeme, približavanjem 300-te obljetnice Boškovićeva rođenja slijedilo je niz zapaženih djela, koja se odlikuju opsegom, temeljitošću i bogatstvom novih spoznaja i podataka iz Boškovićeva života. Sad, kada se nalazimo u godini organiziranih proslava te značajne obljetnice, objavljuju se mnogi članci, prikazi i rasprave radi upoznavanja što šire javnosti o osobi R. Boškovića.

(slika: Josip Ruđer Bošković (Dubrovnik 1711. - Milano 1783.), Ulje - platno, Celestin Medović (Kuna, Pelješac 1857.- Sarajevo 1920.). Nalazi se u Narodnom muzeju u Beogradu.)

Esther Gitman: "Paveliću su ljudi slali peticije, svojim imenima i prezimenima tražili milost za Židove. Ti su ljudi lučonoše mira, a takvih dokumenata o otporu fašizmu nema ni jedan europski narod"

Početkom ožujka u američke knjižnice dolazi knjiga "Kad hrabrost prevlada" (When Courage Prevailed) povjesničarke Esther Gitman, koja obrađuje temu spašavanja i preživljavanja Židova u NDH te ulozi zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca u tom razdoblju. Gitman je rođena u židovskoj obitelji u Sarajevu iz kojeg je s majkom pobjegla ratne 1941. godine.

Od 1972. godine živi u New Yorku, a od 1999. godine posvetila se znanstvenom proučavanju sudbine židovskog naroda u kvislinškoj Pavelićevoj državi te je privukla pažnju hrvatske i svjetske javnosti dosada nepoznatim povijesnim dokumentima koji potvrđuju Stepinčevu ustrajnost u spašavanju ugroženih, a posebno Židova tijekom 2. svjetskog rata. Večernji list posjeduje knjigu o kojoj smo ekskluzivno s autoricom Esther Gitman razgovarali u New Yorku.

Na stranici hrsvijet.net objavljen je ekskluzivni interview s Michael Palaichom, autor filma "Bleiburška tragedija"

Američki Hrvat treće generacije Michael Palaich redatelj je i producent iznimno zapaženog filma Bleiburška tragedija koji detaljno oslikava mnoge detalje o ratnim zločinima počinjenom na koncu II. svjetskog rata nad hrvatskim narodom, pa tako i o britanskoj upletenosti u samu pripremu i tijek izvršenja ovog zločina, ali i kasnije prikrivanje dokaza. O filmu i dokazima prikupljenim tijekom njegovog snimanja ekskluzivno za HRsvijet govorio gospodin Palaich.

hrsvijet.net objavio je i dva video isječka iz spomenutog filma, svakako pogledajte, kliknite na link ispod potpisa autora članka!

U siječnju 2006. godine ugostili smo prof. Zdravka Tomca i predstavili njegovu knjigu "Predsjednik protiv predsjednika". Knjiga je izdana 2005. godine, ali do danas nije izgubila na aktualnosti.

Naprotiv, pokazalo se da je profesor Tomac odličan analitičar i da je prilično točno predvidio razvoj političke situacije u Hrvatskoj. Kao potvrdu za tu tvrdnju izabrali smo jedan ulomak iz knjige koju, ukoliko vas zanima, možte kupiti u našem izlogu knjiga (posjedujemo još samo dva primjerka).

Mesić je u Haagu teško optužio Franju Tuđmana

Mislim da ima dovoljno argumenata na temelju kojih se političko djelovanje Stjepana Mesića mora analizirati podijeljeno na dva razdoblja.

Prvo je razdoblje do 16. Ožujka 1998., odnosno, do svjedočenja Stjepana Mesića u procesu protiv Tihomira Blaškića pred Haaškim sudom na strani Tužiteljstva. To su svjedočenje Tužiteljstvo Haaškog suda i Haaški sud, pitanjima koja su postavljali Stjepanu Mesiću, pretvorili u svjedočenje protiv dr. Franje Tuđmana i vojnog i državnog vodstva Hrvatske, u kojemu je i Mesić bio jedan od ključnih ljudi.

To je svjedočenje toliko bitno ne samo za ocjenu prošlosti, za ocjenu Domovinskog rata i balkanskih ratova koji su se događali zadnjeg desetljeća prošlog stoljeća, nego i za hrvatsku budućnost, za političke procese koji će se temeljiti, između ostaloga i na Mesićevu svjedočenju. Neosporno je da je to svjedočenje bilo podloga, na kojoj je haaško Tužiteljstvo zasnivalo sve buduće optužnice protiv Hrvata iz Hrvatske i Hrvata iz Bosne i Hercegovine te da je bilo temeljem optužaba protiv Republike Hrvatgske za "etničko čišćenje Srba" i za "agresiju na Bosnu i Hercegovinu".