Hrvatski: Hrvatska, konačno slobodna?

Vom Kommunismus in die EU-Diktatur

Seit dem Tode von Franjo Tudjman, dema Vater des neuen Kroatien, im Jahr 1999 haben die Regierungen in Zagreb und ihre linksliberalen Medientrabanten keine Ahnung, was man mit dem neuen Staat tun sollte. Wozu braucht man Staatsunabhängigkeit, wenn die neuen Herrscher ihre eigene Legitimität nur in Brüssel entdecken wollen?
In der Tat war die Rekonvertierung kroatischer Politiker von fingierten Nationalisten zu falschen Liberalen kein schweres Unternehmen. Die Unterwürfigkeit vor Belgrad ist jetzt durch die Unterwürfigkeit vor Brüssel ersetzt worden.
Man kann diese kroatische Lage gut mit den Zeichnungen Paul Webers illustrieren, da man in Zagreb die ganze post- und nachkommunistische Spezies in den neuen Rollen beobachten kann: von ehemaligen kommunistischen Spitzeln, bis zu den vermeintlichen Nationalisten, die sich laut als Ultrademokraten vorstellen. Wie auch in anderen ehemals kommunistischen Ländern besteht die große Mehrheit der kroatischen Staats- und Regierungsbeamten aus Überbleibseln des alten Regimes. Große Teile der Öffentlichkeit haben sich von einem schnell verdauten Jugokommunismus in Rekordgeschwindigkeit zu einem nachgeäfften westlichen Liberalismus umgeschminkt.

                                                                                       20.09.2010.

Zadnjih 10 godina u Hrvatskoj se sve češće glorificira bivša država. Krvnika Tita veliča se ne samo u Kumrovcu, partizani su postali antifašisti kojima moramo zahvaliti što Hrvatska postoji, govori se o zločinima ustaša, a stotine jama i šumaraka u kojima su komunisti zatrpali stotine tisuća bezimenih Hrvata ubijenih po završetku 2. sv. rata nisu tema niti bivšeg, niti sadašnjeg predsjednika, kao što ih niti najmanje ne zanimaju živući branitelji i njihove obitelji.

Hrvatska televizija i hrvatske tiskovine ne njeguju ljubav prema domovini, već suprotno. Nema toga što neće napraviti kako bi narodu 'utuvili' u glavu da je u Jugi bilo bolje, pa nema druge doli natrag. Na konkretnom primjeru želimo pokazati što su sve Hrvati pretrpjeli u "Strmoglaviji“ kako su mnogi nazivali nekadašnju državu.

Dr. Marijan Stanišić tipična je žrtva protuhrvatske politike Jugoslavije. Životni mu je cilj bio postati liječnikom kako bi mogao pomagati patničkom hrvatskom narodu na selu. Liječnik je postao usprkos svih prepreka koje su mu komunisti postavljali na put, ali daleko od svoga naroda, od svoje rodne Slavonije, u zemljama koje imaju dovoljno liječnika, umjesto u Hrvatskoj gdje ih je premalo. Žalosni primjer ovoga dobronamjernog Hrvata pokazuje koliko je pokvaren i protuhrvatski bio jugoslavenski sistem. Jugoslavija je uništila njegovu obitelj, zamalo pa i njega. I da nije bilo pomoći stranih ljudi u stranim zemljama, tko zna bi li danas još bio živ.

                                                                                       18.09.2010.

Zašto Beograd skriva dnevnik Nikole Tesle?

"Drago mi je što me i Hrvati smatraju svojim, jer su moji preci hrvatski koljenovići Draganići iz Zadra. Kao hrvatski plemići u 16.stoljeću došli su u Liku i tu ostali. U Liku su moji prepreci došli preko Novog Vinodola. Preci moje majke, Kalinići, također su hrvatski plemići iz Novog Vinodola. Moj pradjed stjecajem okolnosti morao je otići u Bosansku krajinu (turska Hrvatska) i tamo se oženio pravoslavnom djevojkom i prešao na pravoslavlje. On je imao isturene prednje zube pa ga je narod prozvao Tesla prema alatki kojom se obrađuje drvo i otud i moje sadašnje prezime Tesla. To je zapravo nadimak. Moj djed je bio časnik u ličkoj regimenti, a moj otac pravoslavni prota!“

Ovo su rečenice iz neobjavljenog dnevnika Nikole Tesle. Citirani dio navodno je jedan od razloga zašto taj dnevnik slavnog znanstvenika nikad nije objavljen, već se u Beogradu u strogoj tajnosti skriva od javnosti zajedno s mnogim tajnama u njemu zapisanim.

                                                                                       17.09.2010.

Krbavska biskupija osnovana je na provincijskom saboru u Splitu 1185. g. arheolozi su nedavno otkrili temelje katedrale koja je stajala u središtu Krbavskog grada (pokraj današnje Udbine). U blizini su bila i dva franjevačka samostana, a izgleda prije i benediktinski. Na temeljima jednoga od njih Marko Mesić je nakon oslobođenja od Turaka podigao crkvu sv. Marka - Groba.

Biskupsko sjedište je 1460. preneseno u frankopanski Modruš jer je Krbava već u drugom dijelu 15. stoljeća bila dosta izložena turskim napadima, a ujedno je papa Pijo II. prijenosom biskupskog sjedišta u Modruš želio nagraditi Stjepana Frankopana za snažan otpor koji je na svojim posjedima pružao Turcima. Papa je iste godine izišao ususret molbi Sigismunda Frankopana, Stjepanova brata, i osnovao biskupiju u Otočcu.

                                                                                       14.09.2010.

Nakon što je 1463. turski sultan Mehmed II. Osvajač srušio Bosansko kraljevstvo, turska vojska se sve češće zalijetala na hrvatsko područje.

Papa Pijo II. poticao je europske vladare da se ujedinjeni suprotstave turskom napredovanju. I sam je bio spreman krenuti ovamo, ali ga je smrt pretekla. Većih obrambenih uspjeha imali su u Hrvatskoj knezovi Frankopani, zato ih je Papa podržavao i izdašno pomagao. Veliki nam je neprijatelj bila nesloga između pojedinih velikaša i kralja Matijaša Korvina.

                                                                                       14.09.2010.

Položen kamen temeljac za Crkvu hrvatskih mučenika u Udbini

U povijesti je naše kolektivno iskustvo. To je nešto slično kao i s pojedinačnom osobom. Ako netko stavi prst na peć pa se opeče i to odmah zaboravi, ponovno će se opeći. Jednako tako ako je zapamtio kako je nešto uspješno riješio, može se tim pamćenjem i poslije koristiti.

Kako to pjesnik zgodno reče, onaj koji ti želi napakostiti uđe u tvoju povijest i sve poremeti. Zar nemamo dovoljno iskustva da su oni koji su nas htjeli drukčijima krenuli mijenjati nam prošlost. Tko uspije zagospodariti tvojom prošlošću, bit će gospodar i tvoje sadašnjosti!

                                                                                       14.09.2010.

Zbog neizvršene lustracije u Hrvatskoj upravo cvjeta komunistički mentalitet

Prema Tihomiru Dujmoviću (Večernji list, 28.8.) dvojica bivših zastupnika tzv. Hrvatske narodne stranke (HNS) spremaju kaznenu prijavu protiv cijelog HDZ-a kao 'zločinačke organizacije' čiji bi krajnji rezultat mogao biti zabrana te najveće hrvatske stranke. Ovo na prvi pogled izgleda više nego pretjerano, ali u hrvatskom pravosuđu ništa nije nemoguće. Ako ovoj dvojici ne uspije pothvat glede uklanjanja stranke čija je glavna zasluga stvaranje hrvatske države na domaćoj sceni, oni prijete 'inozemnom intervencijom'. Scenarij dostojan komunističkog sustava iz bivših satelitskih zemalja. Namjesto komunističkih (sovjetskih) tenkova, HDZ bi pregazili međunarodni čimbenici.

                                                                                       12.09.2010.

Hrvatska se ponovno nalazi na sudbinskom raskrižju kada se odlučuje ne samo o njezinoj budućnosti nego i o opstanku. Treba očekivati vruću poloitičku jesen u kojoj će se raspletom nekih bitnih političkih procesa vjerojatno odlučiti i rezultat parlamentarnih izbora, a time i utvrditi kojim će putem iči dalje Hrvatska.

                                                                                       09.09.2010.