"Hrvatska priča" gostovala u Švicarskoj na poziv Hrvatske kulturne zajednice

Prije 30 godina, točnije 16.06.1973. udruga "Prijatelji Matice hrvatske" (osnovana 11. srpnja 1971.), mijenja svoje ime u "Hrvatska kulturna zajednica". Tokom dugih 30 godina udruga je imala svojih uspona i padova, ali kontinuirano živi i radi, te ostavlja svoje tragove u divnoj zemlji Švicarskoj, koja je mnogim Hrvatima postala drugom domovinom.

Za svoj okrugli jubilej Hrvatska kulturna zajednica je odlučila svojim članovima i prijateljima ponuditi nešto posebno, što sa ponosom mogu pokazati svojim švicarskim i drugim prijateljima. Djelić drage nam Hrvatske, njene povijesti i sadašnjosti, njene kulturne baštine.

"Hrvatska priča", koja prenosi svjetlo ljubavi i mira bl. Alojzija Stepinca, bila je upravo to nešto posebno. Ideja na kojoj je "Hrvatska priča" nastala - svijetom nosit i širiti svjetlo mira i ljubavi - oduševljava svakog čovjeka sa srcem na pravom mjestu, a mišljenje Lejdi Oreb: "Ne smijemo se zamarati grijesima u politici, kulturi i ekonomiji, nego moramo u zajedništvu krenuti prema svijetu i s ponosom pokazati bogatstva koja posjedujemo", identično je onome Upravnih tijela HKZ. Istomišljenici se nađu i prepoznaju, pa su se tako našle i prepoznale "Hrvatska priča" i Hrvatska kulturna zajednica.

"Hrvatska priča" se odazvala pozivu Hrvatske kulturne zajednice i bila njen gost od 20. do 22.06.03.

100-to misionarsko putovanje po svijetu - od 05.06. - 09.06 2003.

Sveti Otac posjećuje nas po treći puta i za svoj posjet izabire upravo prve dane lipnja. Slučajnost ili poruka?

Nikada nećemo zaboraviti da je Sveti Otac prvi međunarodno priznao Republiku Hrvatsku, kao niti sreću koju smo osjetili kada nas je blagonaklono darivao svojim pohodima Zagrebu i Mariji Bistrici, Splitu i Solinu. Proglasivši blaženim uzoritog kardinala Alojzija Stepinca ne samo da je osporio sve namještene i neopravdane napade na Stepinca i Hrvate, nego je ukazao i na potrebu širenja hrvatske povijesne istine. Njegov treći pohod Hrvatskoj događa se u dane kada je prije 1124 godine priznata Hrvatska država.

likovnog radnika, pisca, kulturno-umjetničkog posrednika, svestranog kreativca

Vlado Franjević završio je 1985. školu primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, a 1989. dolazi u švicarski grad St. Gallen. Zbog nepoznavanja njemačkog, ili bilo kojeg drugog svjetskog jezika, osjećao se, kako kaže, prilično izgubljenim. No upravo to ga je primoralo da prije svega poradi na izgradnji sebe samoga. Sa uspijehom, jer već 1991. dobiva priliku izložiti svoje slike.
Od tada se njegovi uspijesi redaju jedan za drugim. Više o ovom zanimljivom, svestranom, kreativnom i neumornom kulturnom radniku pročitajte ovdje

Umirovljeni stožerni general Janko Bobetko (rođen 1919. godine) umro je u 11,55 sati u svojoj kući u Zagrebu, priopćio je voditelj Bobetkova liječničkog konzilija dr. Mijo Bergovec.

Neposredni uzrok smrti bilo je zatajenje cirkulacijskog i respiratornog sustava. Unatoč poduzetim mjerama reanimacije smrt je nastupila u 11,55 sati.

Janko Bobetko rođen je 1919. godine u selu Crnac nedaleko od Siska. Sa svega 22 godine starosti sudjeluje u Drugome svjetskom ratu na strani antifašista. Sudjelovanje u Domovinskom ratu počinje na Banovini, a nastavlja ga na južnom bojištu koje je Hrvatska vojska oslobodila 1992. godine.

Zapala me rijetka i izuzetno mučna dužnost da se javno obratim vama, ratnom zločincu, krvniku i izdajniku hrvatskog naroda. Povod tom obraćanju je kao rana svježe i kao košmar tjeskobno sjećanje na krvavi ponedeljak 26. kolovoza ovog smutnog ljeta Gospodnjeg 1991., dan kada ste počinili još jedno u nizu zlodjela prema narodu iz kojeg ste, na njegovu sramotu i nesreću, potekli - ovaj put, po svemu sudeći, najteže.

"Hrvatska priča" prenosi svjetlo ljubavi i mira bl. Alojzija Stepinca

i dar je Hrvatske kulturne zajednice članovima i prijateljima povodom 30. obljetnice postojanja udruge

Autorica projekta, Lejdi Oreb:

"Ne smijemo se zamarati grijesima u politici, kulturi i ekonomiji, nego moramo u zajedništvu krenuti prema svijetu i s ponosom pokazati bogatstva koja posjedujemo".

Svaka država na svijetu želi se zaštiti i opstati, i za to ima pravo u svojoj obrani upotrijebiti i silu, a u Hrvatskoj se očituju snage koje Hrvatsku ne žele, koje blate sve što je hrvatsko, a vlast, koliko je javno poznato, na to i ne reagira. Funkcioniranje pravne države u našoj zemlji nije dosta podupirati verbalno, i to u situacijama koje određenim političkim snagama odgovaraju, nego to podupiranje i ostvarivanje mora biti stvarno i u svim slučajevima.

Nije li sramota što skupina otpuštenih policajaca, koji su također kao branitelji dali obol za stvaranje slobodne Hrvatske, već punu godinu dana bezuspješno prosvjeduje pred nosom Vladi na zagrebačkom Markovu trgu?

Misa zadušnica i svečana komemoracija za dr. Žarka Dolinara, održati će se u nedelju, 06.04.2003. u 14.30 sati, u crkvi St. Martin, Hauptstrasse 45, Solothurn/Zuchwil.

Organizatori: Hrvatska kat. misija Solothurn, Veleposlanstvo RH, HKZ-Hrvatska kulturna zajednica, FOHS-Fond hrvatskih studenata, HSK-Hrvatski svjetski kongres, Chorus croaticus.

Prof. dr. Žarko Dolinar 03.07.1920. - 09.03.2003.

Počasni član Hrvatske kulturne zajednice od 17.03.1991.

Rođen je u Koprivnici od majke Franice rođ. Fridrih i oca dr. Jakova, koji kao sudac često po službenoj dužnosti mijenja mjesto rada i življenja. Tako Žarko sa nepunih godinu i pol odlazi sa roditeljima iz Koprivnice da bi nakon Sarajeva stigli u Novi Sad, potom Ljubljanu, a onda i u Zagreb. U Zagrebu maturira, a 1948. diplomira na Veterinarskom fakultetu. Od 1961. je radio u Zavodu za anatomiju medicinskog fakulteta u Baselu, bio izvanredni profesor na Medicinskom fakultetu, te predavač na Stomatološkom fakultetu sveučilišta u Baselu. Uz anatomiju bavio se istraživanjima s područja histologije, patologije i membriologije, a znanstvene radove objavljivao u hrvatskoj i inozemnoj stručnoj literaturi.

Najnovija zbivanja u procesima privatizacije otkrivaju da je opće dobro u Hrvatskoj sve ugroženije, pa ta pitanja osim sto su politička i gospodarska sve više postaju u prvome redu sudbinska za čitavu naciju, a to znači i etička, te se tiču svih dobronamjernih u našoj zemlji. Nijedna vjernička savjest ne može biti ravnodušna u situaciji kad se radi o temeljnim materijalnim i gospodarskim preduvjetima i pretpostavkama zajedničkoga života u Hrvatskoj.

U subotu, 22. veljače, održan je tradicionalni bal Hrvatske kulturne zajednice. Posjetitelji su uživali u predivnoj atmosferi dvorane "Burgerratssaal Kultur Casino" u srcu Berna. Goste su zabavljali Sandra Kulier i njezin orkestar, te kulturno umjetničko društvo "Silvije Strahimir Kranjčević".

Umjesto, na žalost zbog bolesti odsutnog, predsjednika prof. Ivana Matarića, u ime Upravnog odbora Hrvatske kulturne zajednice posjetitelje bala pozdravila je dopredsjednica Dunja Gaupp, zahvalila se ogranku Bern na organizaciji i predala riječ dr. Stojanu Domagoju, predsjednika ogranka Bern. Dr. Stojan je na njemačkom pozdravio goste, najavio muzičare i kao posebno iznenađenje, nastup KUD "Silvije Strahimir Kranjčević".

Janica Kostelić - slalomska prvakinja svijeta

Prije samo nekoliko dana, kada je osvojila svoju prvu zlatnu medalju svjetskog prvenstva u kombinaciji, činilo se kao da se Janica ne raduje baš previše, što su neki švicarski novinari honorirali naslovom "Janica Kostelić sa zlatom, bolovima i čudnim idejama".

Veličanstveni doček naših rukometaša na Trgu bana Jelačića u Zagrebu

Po povratku iz Lisabona, svjetske prvake je u zagrebačkoj zračnoj luci dočekalo više od 10.000 ljudi, među kojima su bili i predstavnici političkog i javnog života.

Vlasta Pavić (gradonačelnica Zagreba) rekla je da joj je pripala ugodna čast pozdraviti ih, Ante Simonić (podpredsjednik Vlade) da je to veliki dan hrvatskog sporta, a Zlatko Tomčić (predsjednik Sabora) da su osvojili srca Nacije i da im čestita u svoje ime i ime svih saborskih zastupnika.

Proteklo stoljeće, kojega smo i sami bili graditelji i nositelji, označeno je kao najnaprednije stoljeće otkako se čovjek počeo služiti svojom stvaralačkom snagom otkrića i podvrgavanja prirode sebi. Upravo je to i stoljeće najveće agresivnosti ljudskog roda i prema prirodi i prema čovjeku. Nikada u ljudskoj povijesti nije bilo toliko strašnih ratova, nasilja i zločina. Ta užasna patološka agresivnost se uvukla na "mala vrata", a ogleda se u strašnom nasilju nad plodom vlastite ljubavi, nad nerođenom djecom.

Otkako je komunistička Rusija 1920. g. legalizirala pobačaj, to najveće zlo svijeta, legaliziranjem se pristupilo masovnom uništavanju nerođenih, a sve u znaku naprednosti neke zemlje, posebno u zemljama tzv. kršćanske civilizacije.

U našoj domovini, slobodnoj Hrvatskoj, gdje najvećom brzinom izumiremo i nestajemo, moramo trpjeti takav zakon; on nam je, kako kažu oni koji se odlučuju za smrt vlastite nacije, vrata za ulazak u Europu. U hrvatskom državnom Saboru donesen je "Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja", kojim se štiti život životinja i zauzima za njih, sve do krivične i humane odgovornosti za njih. Sve u skladu s biblijskim poslanjem čovjeka.

Na zatvaranju izložbe "Vukovar" - Momentaufnahmen zu Krieg und Frieden u svoje ime i ime kolege fotografa Wernera Rolli, gospodin Buetler se zahvalio svima koji su na bilo koji način pomogli ostvarenju njihove izložbe.

Još je jednom poimenice naveo sve donatore:

Bundesamt für Flüchtlinge BFF, Hilfswerk Evangelische Kirchen Schweiz HEKS, katholische Landeskirche Aargau, Kulturkommission der Stadt Aarau, Gemeinden Gemeinsam Schweiz, Literarische und Lesegesellschaft LLG, Migros Aare, FineArtPix, Hrvatska kulturna zajednica.

(Na slici g. Remigius Buetler)

HRVATSKA ČUDA
"Dok je Vukovara bit će Kroacije" (slobodno prema A.G. Matošu)

Mali narodi, mali po broju stanovnika, privrednoj snazi i povijesnoj značajnosti, naginju iz osjećaja inferiornosti dvijema ekstremima: ili podcjenjivanju ili precjenjivanju vlastitoga. Objektivno gledajući, mi Hrvati smo mali narod po broju stanovnika, a i u pogledu privredne snage nas prosječni Europljanin vidi u blizini Bugarske i Albanije, znači među najsiromašnijim u Europi.

A ono povijesne značajnosti, koju je Hrvatska kao predziđe kršćanstva imala, prošlo je u Europi nezamijećeno, jer se je njeno težište u to doba preselilo sa Mediterana na atlantsku obalu te je bila zauzeta borbom za svjetsku prevlast na svjetskim oceanima i u novo otkrivenim kontinentima. U nas Hrvata ima dosta primjera za tipično ponašanje pripadnika malih naroda, pokrivamo čitav spektar, od pretjerano sluganskog ulagivanja svemu stranome, do uvjerenja kako imamo primjerice "najljepše more na svijetu".

HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA SUORGANIZATOR IZLOŽBE "MOMENTAUFNAHMEN ZU KRIEG UND FRIEDEN" U GLAVNOM GRADU KANTONA AARGAU

Od 4. siječnja do 8. veljače 2003. g. trajala je u Aarau izložba fotografija švicarskog fotografa Wernera Rolli uz popratne tekstove izvjestitelja Remigiusa Buetler. Ova dva Švicaraca obišli su Vukovar u proljeće 2002. godine, a svoje utiske u slici i riječi objavili su u nekoliko regionalnih novina. Kruna svega bila je izložba kojoj su željeli dati dodatni 'hrvatski štih'.

Komemorativni dio 30. HKZ-Sabora koji je bio u znaku Vukovara, i tom prilikom predstavljena akcija za obnovu orgulja, ostavili su na gospodina Rollia dubok utisak. Viđeno na Saboru - hrvatsku glazbu i hrvatske narodne nošnje - poželjeo je pokazati široj švicarskoj publici, stoga nas je zamolio za pomoć oko organizacije izložbe "Momentaufnahmen zu Krieg und Frieden".

Dogovarajući nastup naših umjetnika, oprezno su nam skrenuli pažnju na to da su njihova financijska sredstva jako ograničena, pa je planirani honorar za nastup umjetnika i govornika minimalan.

(Na slici gđa. Dunja Gaupp, dopredsjednica HKZ, predstavlja humanitarnu akciju "Orgulje za Vukovar")

ZUR VERNISSAGE DER FOTOAUSSTELLUNG "VUKOVAR" VOM 10. JANUAR 2003 V. WERNER ROLLI UND REMIGIUS BÜTLER IN DER STADTBIBLIOTHEK AARAU

In der Familienbibel meiner Grossmutter fand ich nach deren Tod vor über 30 Jahren nebst dem Bildnis von Papst Johannes XXIII das Extrablatt der Basler Nachrichten vom 23. Oktober 1921, das von der Flucht des Kaisers Karl aus seinem Schweizer Exil und der Übernahme der Macht in Budapest berichtete. Die Kriegsangst und die Destabilisierung der Lage in Europa nur drei Jahre nach dem Ende des Ersten Weltkriegs waren wohl die Gründe, die meine Grossmutter zum sorgfältigen Aufbewahren gerade dieser Zeitung bewogen hatten, auch wenn es aus heutiger Sicht wohl in diesen Jahren wichtigere Ereignisse gegeben hätte.

Da Altes neugierig macht, blätterte ich das brüchige vergilbte Papier weiter durch und stiess auf eine
Annonce, die ich mit Verwunderung las und die mich bewog, meinen Fund bis heute aufzubewahren.
Ausgeschrieben waren von der Basler Zeitung als Reklamefahrten zum bis auf weiteres ermässigten
Preis von Fr. 117.- Schlachtfelder-Rundfahrten im Auto, alles inbegriffen: "Benützen Sie das schöne Wetter zu einer interessanten Herbsttour", stand da geschrieben.

"VUKOVAR" - MOMENTAUFNAHMEN ZU KRIEG UND FRIEDEN IN DER STADTBIBLIOTHEK AARAU

1991 wurde Vukovar zum Symbol nationalistischen Wahnwitzes. Serbische Truppen zerstörten die barocke Donaustadt in Ostslawonien fast völlig.

Heute ist sie zur Hälfte rekonstruiert und wieder kroatisch. Doch die Wunden sind längst nicht verheilt, der Hass zwischen den Volksgruppen sitzt tief. Die Wirtschaft liegt darnieder, junge Leute haben keine Perspektiven, und noch immer lauert der Tod in Form von Landminen auf Feldern und in Ruinen. Im Mai 2002 besuchten der Journalist Remigius Bütler und der Fotograf Werner Rolli die Stadt, um über den Stand des Wiederaufbaus zu berichten.

(Auf dem Foto - Remigius Bütler)