4. siječnja do 8. veljače 2003. godine u gradskoj biblioteci Aarau biti će postavljena izložba

"Momentaufnahmen zu Krieg und Frieden"

(fotografije - W. Rolli, tekst - g. R. Bütler).

HRVATSKOJ KULTURNOJ ZAJEDNICI U ŠVICARSKOJ

SRDAČAN POZDRAV OD NAS, NAJMANJIH I MALIH, MALO VEĆIH I VELIKIH VUKOVARACA

Na prvu adventsku nedjelju, Vukovarom je prošlo svjetlo mira. Nekoliko stotina sudionika otvaranja "Vukovarskih adventskih svečanosti" koji su sudjelovali na programu otvaranja u crkvi sv. Filipa i Jakova, pronijelo je stotine upaljenih baklji mrtvim dijelom centra grada Vukovara, kazujući kako smo ovdje i kako nismo u tami. U Gradskom muzeju nas je dočekalo veliko srce, a u srcu onaj Vukovar, kojega više nema: samo je ostao još u srcima skriven, da ga ne bi izgubili...

"Ovo sam godinama čekao!"

"20 godina posjećujem HKZ-Sabore i isto toliko dugo se ljutim na Zajednicu, a jos više na sebe što uopće dolazim među ljude koji se neznaju kulturno ponašati. I sad, kada se dogodilo konačno ono što sam stalno priželjkivala, ne mogu vjerovati da je to istina. Čestitam organizatorima na ovom Saboru i priredbi za Vukovar".

Posljednje note "mirozova" sjedale su polako na pognule grane stoljetnih hrastova koji okružuju grad mrtvih - "Aleju branitelja". Zastava u ruci bolom slomljene žene, suze pune upitnika na licima djece, nijemi pogled Vukovaraca; samo još zvoni ono: "vječni mir daruj mu Gospodine"..... A onda, mukli zvuci svete vukovarske zemlje odjekuju dušom. Humak sve veći. Tisuću bijelih križeva zaigralo je pred mojim očima. Oko mene kao da oni žive: i Marko, Ante, Ivo, Josip, Marija, Nikola... sve ih znam. Idu kroz onaj veliki križ - vrata pogaženog Vukovara. Idu radosno kroz vatru i nestaju u svjetlu - prosvijetljeni, novi, snažni. Prosli su kroz križ.

Svega se prisjećam: u rovu je tutnjilo, kidalo sve oko nas, rusene su kuće, jaukala priroda, tesko disali starci, a djeca preplašena u zadnjem kutu drhtala tako glasno, kao kad vjetar nemilo svira jesenskim granjem. Bili smo zajedno. I nije nas bilo strah. Samo je jedno bilo ispred nas: Vukovar - Hrvatska.

Latinica, emisija Denisa Latina koja se emitira ponedjeljkom na Hrvatskoj televiziji, svojim sadržajem iz tjedna u tjedan sve je manje primjerena jednoj pravnoj i demokratskoj državi koja drži do sebe, a sve vise sliči propagandi Goebbelsovih nacistićkih i Berijinih staljinistićkih vremena.

Televizijski ekran postaje sredstvo da se nepoželjne Hrvate u najgledanijem večernjem terminu sotonizira, kriminalizira, proglasi ratnim zločincima, a njihove suradnike i sljedbenike kao i veliku većinu hrvatskog naroda genocidnim. Uspjesna je to metoda kojom se Hrvatsku sedamdeset godina držalo u lancima.

Vlada Republike Hrvatske na sjednici u četvrtak 31. listopada 2002. prihvatila je više prijedloga zakona među kojima i prijedlog izmjena i dopuna kaznenog zakona koji će se po tom prijedlogu ubuduće, t.j. bude li prihvaćen u Hrvatskom saboru, zvati "kazneni zakonik" jer je to, kako je objašnjeno, "nakon Ustava najvažniji zakon". Sve te izmjene i dopune zaslužuju pozornost javnosti jer otkrivaju tendenciju usmjeravanja hrvatsoga društva odnosno prema kojim ciljevima u određenim segmentima društvenoga života teži sadašnja službena politika.
 

Vladi Republike Hrvatske (RH),
Predsjedniku RH
Hrvatskom Helsinskom Odboru
svim veleposlanstvima akreditiranim u RH
novinskim agencijama u Hrvatskoj i svijetu
na znanje: ICTY, Den Haag

Pozivajući se na temeljno ljudsko pravo jednakosti pred zakonom, bez obzira na državnu pripadnost, apeliramo na gore naslovljene, te očekujemo i zahtijevamo od njih, da zatraže od Međunarodnog suda za ratne zločine na području bivse Jugoslavije u den Haagu (ICTY) povlačenje optužbi protiv hrvatskih generala Rahim Ademija, Ante Gotovine i Janka Bobetka.
 

Ljeto je, sparina i vručina, kao da smo u Dalmaciji a ne u alpskoj Švicarskoj. Ustvari bi nas trebala držati "fjaka". Međutim naprotiv, mi u Zajednici odjednom lakše dišemo i to ne zbog masovne konzumacije Riccola bonbona, već zbog upravo prispjele poruke iz Lausanne.
Vrhovni federalni sud (Bundesgericht) u potpunosti je uvažio našu žalbu i financijska opstojnost Zajednice više nije u pitanju.

Za naslovnu stranicu smo izabrali sliku iz serije starozagrebačkih motiva, koja prikazuje portal u Demetrovoj ulici. Portal je potpuno otvoren i simbolizira stanje u Zajednici. Zapreka je uklonjena i "lesa je otprta" - kak bi rekli Zagorci, za povratak odnosno ulazak u Zajednicu.

Sabor, najviši organ HKZ-e, odlučio je na zadnjoj godišnjoj skupštini 2. prosinca 2001. uložiti žalbu na presudu drugostupanjskog suda (Obergericht, Zürich) od 09.11.2001., kojom se isključenje troje članova proglašava neispravnim zbog navodne formalne pogreške u proceduri.

Podsjećamo, HKZ je u prvostupanjskoj parnici od 19.02.2001 dobila proces u svim točkama, a na tu presudu su troje članova uložili žalbu (vidi DO br. 90). Presuda drugostupanjskog suda nije uzela u obzir naš dokazni materijal, a obrazložena je takvim argumentima, koji izazivaju sumnju da su moždane vijuge nekih pravnika zavijene drugačije nego kod običnih smrtnika sa, narodno rečeno, zdravom seljačkom logikom.

Tako zvani "Hrvatski" portal u Švicarskoj manipulira svojim čitateljima donoseći neistinite vijesti

Ne po prvi puta croatia.ch objavljuje neistine o Hrvatskoj kulturnoj zajednici. Upravu croatia portala već smo više puta upozorili na netočnost podataka i zamolili objavljivanje ispravka. Ne samo da ispravke nisu donesene, nego se neistine pišu i dalje, a ignoriraju se naše zamolbe o objavljivanju novosti iz Hrvatske kulturne zajednice. Zadnja lažna vijest potječe od g. Pintarić Zlatka o navodnom zatvaranju našeg ogranka Bern, a istovremeno poziva sadašnje i bivše članove HKZ-Bern na Godišnju skupštinu koju on osobno organizira.

"Stara, sto tragova od udaraca i uvreda, nasukana, al' još tu je!"

(V. Nazor)

Mi Hrvati smo osebujan narod. Toliko osebujan, moglo bi se čak reći endemična vrsta, da bi trebalo napraviti zahtjev na UNESCO za našu zaštitu, obzirom da nas ima sve manje uslijed slabog nataliteta, stalnog iseljavanja i preoblikovanja. Konstanta Hrvata je njihovo preoblikovanje u Madžare, Nijemce, Talijane, Jugoslavene, Balkance i sada, u standardne Europejce (iako tog standarda nema).

Ili građanske Europejce, kako kaže Vesna Pusić, izjava koja pokazuje enormnu sposobnost prilagođavanja obzirom da su buržuji (hrvatski: građani) bili do nedavna klasni neprijatelj komunista.

Čudo da nas uopće ima. Tko zna, možda je prava namjera haškog tužiteljstva pri lovu na Hrvate, da ih se očuva na čuđenje kasnijih pokoljenja, slično kao i neke izumirajuće životinjske vrste, koje će se uskoro moći vidjeti samo iza rešetaka zooloških vrtova.

Dr. Vlado Šimunović, predsjednik NO:

Na zadnjem izbornom Saboru 1999. godine demokratskom su večinom izabrani ljudi i to nitko ne može pobiti; originali glasačkih listića su u rukama NO. Mi i svi organi su do sada bili prisiljeni na dokazivanje svoje nedužnosti! Nametnuti nam sudski procesi največa su sramota za Udrugu, ali i za cjelokupni hrvatski živalj u Švicarskoj! Osipanje velikoga broja vrijednih članova i poštenih Hrvata, ja osobno i mi kao Zajednica veoma žalimo. Osipanje onih koji su unaprijed imali cilj rušenja Zajednice, pa onda izaći iz nje, a tako su najavljivali pa su i učinili, za takvima sigurno neću proliti ni suze, jer za Zajednicu to nije nikakav gubitak!

2. prosinca 2001. održan je 29. Sabor HRVATSKE KULTURNE ZAJEDNICE, koji će zasigurno predstavljati prekretnicu u životu udruge

Zbog nemilih događaja na prošlogodišnjem Saboru, postojala je bojazan malog ili nikakvog odaziva. Iznenađenje je bilo tim veće, kada su počele pristizati prijavnice za sudjelovanje, kao i isprike i žalost zbog nemogućnosti dolaska. Prekrasan ambijent hotela Golden Tulip Plaza, kao i izvrsna organizacija, doprinjeli su plodonosnom radu Sabora, kakvog nismo doživili već dugi niz godina.

Zbog tema presudnih za budućnost udruge, Sabor je bio zatvorenog tipa (bez gostiju). Problema ima puno, ali još više dobre volje da se očuva ova najstarija udruga Hrvata u Švicarskoj. Diskutiralo se po svim točkama dnevnog reda, bilo je i kritike, ali dobronamjerne i konstruktivne.

Na slici: dopredsjednica Mirjana Magazin čita izvještaj Upravnog odbora

Jedna od loših navika prošlih vremena, koja se tvrdokorno održala do današnjih dana, je i ona:

"čemu gubiti vrijeme traženjem argumenata, kada je protivnika efikasnije i lakše srušiti etiketiranjem".

Mi smo, naprotiv, bili i ostali ljubitelji argumenata i dokaza.

Evo jednog takvog. Gospodin Tihomir Nuić piše kako, citat -

"nikada i nigdje nije tvrdio za se da je bio glavni urednik DO!"

- kraj citata.

Nakon što su tužitelji Hrvatske kulturne zajednice izgubili proces, smatrali smo da je priča završena. Međutim, nismo računali na osvetničko ponašanje pojedinaca, koji se ne mogu pomiriti s činjenicom da su gubitnici. Tako gsp. Nuić sa svojim pomagačima i nadalje čini sve što može kako bi naškodio našoj udruzi, te je u Matici br. 6/2001. zajedno sa gsp. Radjom objavio članak pod naslovom "HKZ u Švicarskoj pred rasulom". S obzirom da taj naslov nije ništa drugo nego puka neostvarena želja g. Nuića, odlučili smo objaviti naš odgovor na njegov članak.

Donosimo jedan od mnogobrojnih napada na našu udrugu kojeg je objavila Hrvatska matica iseljenika u svome mjesecniku MATICA.

Naš odgovor nisu bili spremni objaviti, pročitajte ga ovdje "Loši gubitnici"

HKZ predstavlja - HKZ stellt vor
Mato Kovačević-Eskaviljo

priznati slikar Slavonije i Hrvatskog Podunavolja.

Ein anerkannter Maler Slawoniens und des unteren Donaugebietes.

(25.07.2001.)