Wende auf dem Balkan

Hans-Ueli Sonderegger

über kroatische Befreiungsaktion im August 1995

Deutsch   

Jedan od rijetkih švicarskih izvjestitelja koji je realno i istinito pisao o Hrvatskoj, je Hans-Ueli Sonderegger.

Njegov  članak povodom akcije Oluja donosimo u orginalu, t.j. na njemačkom, kako bi brojni strani posjetitelji naše stranice saznali istinu o nama i našoj obrani od srpske agresije.

Skraćeni prijevod na hrvatski pročitajte ovdje
                                                                                       05.08.2010.

IMAMO NOVOG PREDSJEDNIKA - GDJE JE RAZLIKA

Daj, Bože, narodu u našoj Domovini

Misli, plemenite, velike, ...

Prošli broj Društvenih Obavijest (DO) stigao je do čitatelja neposredno prije izbora za predsjednika Republike. U svezi sa izborima završio sam uvodnik sa gornjom strofom iz lirskog uradka švicarskog pjesnika J. Brassela. On je mislio na švicarski narod, a ja na hrvatski. Njega je dragi Bog uslišao, jer Švicarsku su barem dosada vodili sposobni ljudi, mene po mojoj prosudbi nije.

Hrvatski narod je između 12 kandidata izabrao prof. Ivu Josipovića. Prema mojim saznanjima svi su inozemni mediji taj izbor pozdravili, ukoliko su se uopće upuštali u komentare tog, za veliki dio zemalja, minornog događaja. Što je već sumnjivo, posebno ako to čine britanski komentatori.

                                                                                        19.07.2010.

Što su nekad pisale švicarske novine o Hrvatima

Pod gornjim je naslovom objavljen članak u švicarskom mjesečniku "Illustrierter Schweizer Volksfreund", br. 8, 1952., a koji potpisuje izdavač i urednik Jean Hirt. Autor je po svemu sudeći povjesničar, koji je odlično upoznat i sa hrvatskom povijesti.

                                                                                      10.07.2010.

Es handelt sich hier um eine Zusammenfassung des 2010 IWWK Seminar Bad Kissingen, BRD. 31 Teilnehmer aus sechs Ländern versammelten sich vom 24.5. bis 27.5. im Heiligenhof in Bad Kissingen zum 2010 Seminar des Internationalen Willi-Wanka-Kreises.

Das Seminar behandelte das Thema "Welche Hoffnungen haben die Heimatvertriebenen heute?". Zuzufügen wäre: "Nach dem Scheitern des Versuchs des BdV, ein deutsches Zentrum gegen Vertreibungen zu errichten".

Dr. Tomislav Sunic (Zagreb) referierte über
"Lehren aus Kroatiens Kriegserfahrungen."

Er stellte einen Zusammenhang zwischen beiden Kriegen Kroatiens im 20. Jahrhundert her. In einem kausalen Nexus war der Krieg 1991-1995 eine direkte Folge schlecht bewältigter Nachkriegserfahrungen aus dem Zweiten Weltkrieg.

                                                                                        09.07.2010.

„Proglašavamo: hrvatska zastava krasi učionice, državne ustanove, sudnice i crkve, služeći kao dnevni podsjetnik povijesti ovoga naroda, njegovih postignuća i trajne predanosti zaštiti individualnih prava. Hrabri pripadnici naših Oružanih snaga nose zastavu kao što ispunjaju svoju misiju obrane blagodati demokracije i mira diljem svijeta; naš stijeg vijori s javnih zgrada kao znak našeg nacionalnog zajedništva; a njezini nabori rese grobove naših pokojnih velikana. Zastava je oznaka časti za svih – simbol naših zajedničkih građanskih stremljenja...ovoga tjedna i tijekom cijele godine, činimo sve što možemo da naučimo mlađe naraštaje o značenju naše zastave. Njezina crvena, bijela i plava boja predstavljaju...hrabrost i poštenje naše nacije, dok njezini grbovi ističu posebnost ali i jedinstvo regija naše zemlje. Neka nas zalog vjernosti ovoj zastavi potiče na domoljublje i uzdigne njezine boje visoko kao izraz našega ponosa i poštovanja prema hrvatskom načinu življenja."

                                                                                   25.06.2010.

Dva je genocida doživio hrvatski narod u dvadesetom stoljeću, po svršetku Drugoga svjetskog rata i u vrijeme srpske i crnogorske agresije na Hrvatsku početkom devedesetih godina. Ni za jedan genocid krivci nisu kažnjeni. Za masakr nad Hrvatima 1945. nije kažnjen ni jedan jedini pojedinac. Za etnocid 1991. do 1995. ad hoc međunarodni sud za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji kaznio je nekoliko nižerangiranih srbijanskih oficira, nešto se četnika našlo pred srbijanskim i hrvatskim sudovima, i to je sve.

Stvorena je tako visoka i stalna kultura nekažnjavanja zločina nad Hrvatima. Njih se izjednačava s Armencima i Kurdima, koje je također dopušteno masovno ubijati.

Zadnjih je dana sva strahota te visoke kulture i opet doživjela potvrdu svoje trajnosti, bešćutnosti, licemjerstva i sklonosti bezočnom krivotvorenju povijesti. Josipovićev posjet Bleiburgu mogao je biti prvi korak, ali izjave koje je dao bacaju u prah sve dobre nade naivnih. Izjava da je sada "ta priča završena što se tiče politike" besmislena je, netočna i uvrjedljiva..

                                                                                         24.06.2010.

ili bijeda hrvatskih intelektualaca

Gib, Gott, dem Volk in unserem Vaterland

Gedanken, edle, grosse, die verdrängen

Den Krämergeist, den schmachvoll kleinen, engen! .....

Dass jeder ehrlich über schnödes Geld

Das Wohl, die Kraft des Vaterlandes stellt.

Daj, Bože, narodu u našoj Domovini

Misli, plemenite, velike, da potisnu,

Duh sitničarski, bijedan, malen, uzak!

Da svatko pošteno, iznad blatnog novca,

dobrobit, snagu Domovine stavi.

Johannes Brassel, preuzeto iz “Illustrierter Schweizer Volksfreund“, Nr. 8, 1952.

                                                                                            18.06.2010.

Nakon što je opstanak hrvatske države postao neupitnim, Tihomir Nuić je počeo hrvatovati po Hrvatskoj kulturnoj zajednici.

U deset godina takvoga hrvatovanja rastjerao je tisuću članova.

Frustriran što mu nije uspjelo kontrolirati udrugu, sve je snage koncentrirao na njeno uništenje. Svojim (da ga citiram) "po stilu kumrovačkim, po formi politbirovskim, po sadržaju jugoslavenskim, a po vulgarnom i klevetničkom jeziku udbaškim metodama" on i dalje radi posao kojeg najbolje zna. Napada Hrvate i širi neistine o ljudima koji su mu najviše stajali na putu.

                                                                                            15.06.2010.

Premda je Drugi svjetski rat završio u svibnju 1945., rat protiv hrvatskog naroda nastavio se i u poraću. Nastavilo se s borbom na ostvarenju velikosrpskog plana, koji je bio i ostao dobro poznat svim Hravtima, osim nekim bivšim i sadašnji političarima i balkanskim "vizionarima" u Hrvatskoj. Režimi, ljudi i taktike su se mijenjale, ali velikosrpski cilj je ostao isti. Čini se da Hrvati (ili barem jedan oveći broj) pate od sindroma tučene žene te se nikako ne daju otkinuti iz "zagrljaja" partnera koji im se već odavno "uvukao pod kožu" i terorizira ih.

O prilikama u Hrvatskoj u poraću svjedoči i izvješće nepoznatog autora iz Hrvatske, koje je u Americi primio slavni hrvatski umjetnik Ivan Meštrović. Stari Meštar, koji je i sam nekoć bio pobornik hrvatsko-srpskog jedinstva, popratio je dopis iz domovine pismom uredništvu Zajedničara, glasila Hrvatske bratske zajednice u Americi, uz zamolbu da ga objave i upozore svoje članove i čitatelje o prilikama u Hrvatskoj.

                                                                                                10.06.2010.

Svakog 3. lipnja - ma gdje da se zateknem - sjetim se najtragičnijeg dana splitske povijesti. Kobnog dana kada sam i sam kao trinaesto-godišnjak za minutu-dvije izbjegao strahotnoj smrti...

Potkraj svibnja 1944. bio je uslijedio kraći predah, pak nas je bio obuzeo osjećaj lažne sigurnosti, govorilo se: "Saveznici nas više neće bombardirati. Toliko je Splićana otišlo u partizane... Neće oni nas!"

Zatim je osvanula vedra i sunčana subota 3. lipnja 1944. Žurio sam s Bačvica u očev bankovni ured koji se nalazio na Narodnom trgu. Prolazeći tržnicom (postavljenoj u Hrvojevoj ulici i uz sjeverni zid crkve Sv Dominika) zaustavljao sam se gledajući obilje ponuđenih prekrasnih tamnocrvenih trešanja. Kao da su Splićani tog sunčanog jutra bili sasvim zaboravili na ratna stradanja i prethodna bombardiranja, na tržnicu je nagrnulo mnoštvo svijeta. Dok sam napuštao tržnicu kroz stara Srebrna vrata, iznenada se začula huka zrakoplova. Preprodavačice uokolo peristila, veselo su mahala plahtama i rubljem kličući: " Naši! To su naši! Živila Amerika!"

                                                                                             06.06.2010.

U okviru našeg projekta "Za hrvatsku djecu“, održavali smo natječaje za likovni, literarni i glazbeni uradak. Najveće zanimanje bilo je za likovni natječaj, stoga smo odlučili djeci omogućiti učešće na internacionalnom likovnom natjecanju u Njemačkoj. Autorica natječaja je umjetnica Ankica Karačić iz Hagena, gdje će se održati izložba izabranih i nagrađenih radova.

U dogovoru s organizatorom, hrvatska djeca iz Švicarske svoje radove trebaju poslati Hrvatskoj kulturnoj zajednici. HKZ će, nakon što napravi izbor najboljih radova za svoj projekt, sve radove zajedno dostaviti organizatoru u Njemačkoj.
To znači da nagradu može ostvariti dvostruko više djece, ili pak isto dijete može dobiti čak dvije nagrade. Jednu od HKZ i jednu od Hagen-Iserlohn 11.

Dalje    =====>>>> 

                                                                        25.05.2010.